Nečasne koalicije i još nečasniji sporazumi

Detalji

Kategorija: Diana Majhen

Objavljeno: Utorak, 07 Svibanj 2013 17:10

Kao i svaki put do sada prije lokalnih izbora, svjedoci smo sklapanja tisuća nečasnih koalicija i sporazuma u bjesomučnoj pohlepnoj utrci za komadićem vlasti. Isto kao i prije, narod je jednostavno zbunjen i malo je kome jasno 'tko tu koga s kim i protiv koga'. Teško se bilo kome može objasniti kako npr. desno orijentirane stranke i pojedinci odjednom suradjuju s okorjelim komunistima, ili kako ljudi koji su ideološki na potpuno suprotnim stranama odjednom tvrde kako medju njima gotovo da i nema razlika. Čovjek se opravdano pita, lažu li sada ili su lagali sve do sada, jer trećeg odgovora jednostavno nema.

Meni se sve to skupa sve više i više gadi. Imam osjećaj kako bi skoro svaki političar, bio on moćan ili potpuno nebitan, prodao ne samo narod nego i vlastitu djecu samo da se dokopa neke fotelje. I pri tome ne bira sredstva, ne bira koalicijske partnere, ne preza pred svim vrstama laži.

A najviše sam umorna od svakodnevnog slušanja onog – 'mora se' ili 'morali smo' ili 'pritisak je bio prevelik, poglavito izvana'.

Dragi naši političari, čiji god bili, prestanite više lagati narod. Ne mora se ama baš ništa.

Imali smo prije dobrog broja godina situaciju kada su se skupljali potpisi za referendum za prekid suradnje sa Haaškim sudom. Potpisi su naravno, prikupljeni, ali Vlada referendum nikada nije odobrila. Taj isti narod koji je masovno dao podršku upravo takvom i tom referendumu, itekako je bio svjestan posljedica. A svejedno je dao svoj potpis, što znači da je bio spreman, kako se kaže, i travu pasti ako treba.

Dakle, sve ove godine vi se obraćate tom istom narodu. Pa imajte bar mrvicu poštovanja prema njemu i nemojte mu govoriti o tome što se 'mora'. Najbolji sinovi i kćeri ove zemlje položili su svoje živote baš zato da neovisna i slobodna Hrvatska NE MORA NIŠTA, ako to ne želi. Uvijek postoji NE kao odgovor, ako je ono na što vas se tjera nemoralno, ako kroz to izdajte svoju zemlju ili svoj narod.

Za sve, samo izgleda ne za veliku većinu političara. Za njih izgleda vrijedi samo jedno:

Fotelja über alles.

I radi te fotelje sve se 'mora', radi te mrvice vlasti rukuje se i sa crnim vragom ako to rukovanje pruža nadu u uspjeh.

Uzmimo za primjer Ružu Tomašić koju smo svi 'prali' radi udruživanja sa HDZ-om, a sada ispada kako je to još najmanje od svega što je napravila hrpa desnih stranaka. Bez obzira što ja mislila o HDZ-u, ipak je bolje koalirati s njima nego s SDP-ovcima, bar mrvicu manje zlo.

U Zagrebu je za mene osobno ugodno iznenadjenje bila koalicija Akcije za bolju Hrvatsku sa Hrvatskom strankom prava. U toj je koaliciji trebao biti i HČSP, pa sam se konačno ponadala kako će se desnica ipak početi polako ujedinjavati, poglavito desnica koja je ideološki na istovjetnim pozicijama. HSP-u pod hitno treba oporavak nakon dvadesetak godina Djapićeve vladavine, u njemu je hrpa poštenih i domoljubnih ljudi koji bi mogli nešto napraviti. Što se pak Akcije za bolju Hrvatsku tiče, oni su mlada stranka, ničim ukaljana, iza njih nema nečasnih radnji i poteza, pa kada se na sve to doda još HČSP koji je doista naša najdosljednija stranka, činilo sa kako nade ipak ima.

Sve dok iz te koalicije nije ispao HČSP, a u nju došao Roko Šikić sa svojom Volim Hrvatsku a koji je po meni puno više lijevo nego desno i za kojeg mi uopće nije jasno što radi u ovoj koaliciji.

No, kao da Šikić nije sam po sebi bio više nego dovoljan, iza njega je uslijedio Pero Kovačević koji je 'obogatio' koaliciju Zajedno sa hrpom dojučerašnjih tvrdokornih komunista iz redova SDP-a. Evo prišli su im Radmila, Veselin i još neki i nekako mi se čini da su ozbiljno oslabili onih 30% u SDP-ovskoj vladi. Za Kovačevića osobno to je bez daljnjeg uspjeh, jer je crvenima oteo ljude i to iz teško osvojive utvrde, što mu može itekako priskrbiti dodatne glasove na izborima, no za samu koaliciju Zajedno to je šamarčina da gadnija ne može biti.

Iz cijele ove zbrke svakako bih ipak izdvojila Akciju za bolju Hrvatsku, jer nikoga od navedenih nisu oni doveli u koaliciju, oni su samo i jedino koalirali sa HSP-om.

Kao posljedica ovih dogadjanja, HČSP na izbore izlazi u koaliciji sa Keleminčevim A-HSP-om, desni glasovi su ponovno rasuti na milijun strana a šanse za uspjeh po običaju nikakve. Šteta za sve nas, a poglavito za HČSP, koji već godinama skupo plaća upravo tu svoju dosljednost i odbijanje prodaje svojih stavova i onoga što zastupaju, u ime neke obećane fotelje. Iskreno se nadam kako će doći dan kada će za tu svoju dosljednost biti nagradjeni.

A gdje se u svemu tome nalazimo mi, birači?

Uzmimo prosječnog hrvatskog birača, koji se u politiku razumije tek toliko da donese odluku o tome za koga će glasati. Što taj birač može misliti o svemu ovome, kako se u tome snalazi i nije li mu već zlo od repriza svake dvije godine?

Stoga neće začuditi ako odaziv na izbore bude mali, a ovaj se put krivnja neće moći svaliti na narod koji inače radije sjedi doma i kritizira nego da izadje na izbore i svojim glasom pokuša nešto promijeniti. Ovaj put, ako ostane doma, narod će biti posve u pravu. Jer, u konačnici, za koga glasati, tko je više uopće tko i kako možete znati da svojim glasom nećete napraviti suprotno od onoga što želite, jer ne znate kakvi su sve sporazumi sklopljeni u tišini, kao da ovi sramotni sklopljeni javno nisu dovoljni.

Naravno, ukoliko narod ostane doma, to bi za nas značilo katastrofu, jer bi crveni ostali posvuda na vlasti i sve do parlamentarnih izbora i dalje radili što god bi htjeli. Stoga ostaje nada kako će se crvenima na lokalnim izborima dogoditi ono što se HDZ-u dogodilo na parlamentarnim: kako će narod izaći glasati PROTIV SDP-a, iz razloga što mu je dosta laži, kradja, nepotizma, siromaštva, ljubakanja sa Srbijom i izdaje hrvatskih nacionalnih interesa.

No, zahvaljujući ovoj već uobičajenoj zbrci na desnici, HDZ ima ogromne šanse pobrati poveliki broj glasova, jer onaj tko ne bude znao kamo sa svojim glasom a želi biti siguran kako isti neće završiti kod crvenih, glasat će za ono što mu je poznato, za HDZ.

Ukoliko narod riješi izaći na izbore kako bi glasao protiv SDP-a, HDZ će bez sumnje odnijeti najviše, ali će i stranke desnice osvojiti bar neku mrvicu glasova.

Ako se to dogodi, možemo reći kako smo još dobro i prošli.

Ako se ne dogodi, naše političke stranke mogu reći kako bolje nisu ni zavrijedile.

Diana Majhen