Hrvatska je predziđe kršćanstva bez spomenika za tu zaslugu

  • Ispis

Image result for hrvatska kršćanstvoHRVATSKA JE 1519. PROGLAŠENA PREDZIĐEM KRŠĆANSTVA

Hrvatska je na europskoj kršćanskoj razini proglašena od pape Lava X. – Leona X. Predziđem kršćanstva, a nema nijedan spomenički znak niti bilo koji drugi znak zahvalnosti za svoju uspješnu ulogu obrane katoličkog kršćanstva Rimskog obreda po Isusu Kristu, apostolima i evanđelistima. 

Rimokatolička Hrvatska je obranila kršćanstvo od Turaka i napose od svetosavskih krivovjernika SPC-a ne samo u svojoj domovini, nego i u čitavoj Europi. 

Iz zahvalnosti vjerničkom Hrvatskom katoličkom narodu, europske države zajedno s hrvatskim udjelom trebale bi izgraditi velebnu građevinu, u blizini Plitvica i u toj građevini posvetiti Kristovu crkvu naziva Antemurale Christianitatis - "Predziđe kršćanstva", dakako uz priloženi povijestni dokument iz 1519 godine, kojeg je papa Lav X predao hrvatskom banu i biskupu Petru Berislaviću.

Lokacija Crkve Predziđa kršćanstva je najopravdanija uz Plitvice jer je tu poginuo iz tursko-srbske zasjede hrvatski ban  i biskup – branitelj kršćanstva Petar Berislavić.

Tragom Papinog priznanja

Povijestni naslov Antemurale Christianitatis "Predziđe kršćanstva" dao je papa  Lav X.  Ili latinski - Leon X. (11.3.1513.- 1.1 2. 1521.) Hrvatima godine 1519. u pismu banu Petru Berislaviću, biskupu Hrvatske katoličke crkve, ujedno najuspješnijem ratniku protiv nekrsta Turaka i najbrojnijih turskih saveznika krivovjernih svetosavskih SPC Srba, koji su kao svetosavski krivovjernici i kao poturice bili najveći ugroziteljlji Kristove, apostolske i evanđelističke baštine – katoličkog kršćanstva u Europi. O tome slijedom u ovoj dokumentarnoj razpravi:

Svetosavski krivoivjerni SPC-a Srbi su bili najveći neprijatelji katoličkog kršćanstva!

Najbolji turski ratnici protiv kršćanstva u Europi bili su Srbi - svetosavski krivovjerni poturice!

Svetosavski Srbi krivovjernici SPC-a dali su Turcima više od 200 najistaknutijih,  ujedno najbrutalnijih ratničkih vođa protiv Kristove baštine u Europi poput primjerice Hasana paše Predojevića, istaknutog napadača na hrvatski katolički grad Sisak 1593.godine, gdje ga je hrvatski ban Toma Bakač s Karlovčanima i Slunjanima prisilio na bijeg pa se je srbski poturica Hasan paša Predojević utopio u rijeci Uni. 

Mehmed paša Sokolović je brat od Pećkog svetosavskog SPC patrijarha Makarija

Još poznatiji od Srbina poturice Hasana paše Predojevića  bio je prema brojnim povijestnim dokazima  najistaknutiji turski ratnik svih vremena protiv kršćanstva u Hrvatskoj i u Europi – svetosavski SPC poturica – Srbin Mehmed paša Sokolović. Taj svetosavski krivovjernik SPC-a i poturica – genetički Srbin Mehmed paša Sokolović poznat je po protukršćanskim ratovima na kopnu i na moru i napose po ratu protiv Hrvata Nikole Šubića Zrinskoga koji je u Sigetu (1566) s oko 2500 hrabrih Hrvata – Kristovih vjernika spriječio turskom caru Sulejmanu II. i svetosavskoj srbskoj poturici Mehmedu paši Sokoloviću protukršćanski pohod na Wien (Beč) s oko 120.000 svetosavskih krivovjernih Srba među kojima je bilo jedva 5-10 tisuća   Turaka. 

U najozbiljnijima povijestnim opisima Sigetske bitke, može se čitati da su s turske strane ratnici prijetili Hrvatima – braniteljima Sigeta i kršćanstva Europe razumljivim jezikom. To svjedoči puninom istine, da su se krivovjerni svetosavski SPC poturice borili protiv kršćanstva u Europi. 

Treba li ovdje podsjetiti da je Srbin – poturica Mehmed paša Sokolović zatajio smrt turskog cara Sulejmana II. da bi mogao nastaviti rat protiv Hrvata Nikole Šubića Zrinskoga i nastaviti protukršćanski rat ciljno usmjeren na  katoličko-kršćanski  grad Wien - Beč. 

Umetak - pripomnena: Beč je mađarski naziv za austrijski grad Wien. Mi Hrvati bismo treabli poštivati austrijsko ime  grada i nazivati ga Wien, a ne mađarski Beč. Podsjećam, da mi Hrvati negativno reagiramo, kad nam Zagreb nazivju Agram, Karlovac - Karlstadt, Rijeku – Fiume...

Srbski Poturica Mehmed paša Sokolović nije uspio doći u Wien!

Nije svetosavski SPC krivovjernik, poturica Mehmed paša Sokolović uspio niti stići  u Wien jer su mu Hrvati – kršćani, branitelji Sigeta i Europe nanijeli strašne poraze - smaknuli su Hrvati oko 30.000 srbskih poturica i s njma par tisuća Turaka.

Posljednjim jurišom junački poginuli Hrvati i među njima najhrabriji Nikola Šubić Zrinski nanijeli su srbskom svetosavskom poturici Mehmedu paši Sokoloviću i njegovim svetosavskim krivovjernicima tako strašan poraz, da su bijegom napustili Siget i ostavili u njemu mrtvog cara Sulejmana II.

Tijekom 2016. su mađarski arheolozi na tragu nalazka i odkrivanja groba turskog cara Sulejmana II. Povijestno se znade da se je hoidočastilo Sulejmanovom grobu s tursko-srbske strane sve dok vojskovođa Princ Eugen Savojski s kršćanskom vojskom, pretežno Hrvatima u svojim redovima nije oslobodio Mađarsku od Turaka oko 1790. godine. 

Još neke istine o krivovjrnoj svetosavskoj Srbskoj pravoslavnoj crkvi – SPC:

Ta krivovjerna SPC je autoktona državnopolitička srbska svetosavska tvorevina i nije identična s nijednom ortodoksnom crkvom, kojima se je formalno upravljalo iz  Constantinopola  - Carigrada do pada pod osmanlijsku vlast 1453. godine. 

Kao prvi protukršćanski zločin u Constantinopolu Osmanlije su opljačkale grčko-ortodoksnu crkvu Haghia Sophia (Aja Sofija) i pretvorili je u džamiju i grad Constantinopol preimenoivali u Istanbul.

Najvažnije je ovdje za iztaknutri, da je krivovjerna svetosavska SPC bila i ostala zauvijek srbska nacionalna politička organizacija, u kojoj je istočni crkveni obred bio mamac i vjerska maska, pod koju su perfidni patrijarsi, vladike i prote uvlačili kroz povijest ne samo Srbe, Cincare, Vlahe,  Bugare i sadašnje Makedonce, nego i Hrvate u Crvenoj Hrvatskoj, prozvane Crnogorci, Hrvate Bogumile i Hrvate katolike u Bosni i i Hercegovini. 

Posebice treba iztaknuti, da je Ivan Kapistran, legat Apostolske Stolice za Istočnu Europu, podsjeća papu Kalisa III. Da se velik broj bosanskih krivovjeraca, koji su ispovijedali bogumilstvo (patarenstvo?!) obratio vjeri Rimske Crkve te da papin štićenik srbski despot Đurđ Branković na "granicama Bosne dopušta i potiče prekrštavanje  katolika na pravoslavlje“.

Iz kojeg motiva je ovako postupio papa Kalis III. s rimokatolikom  Talijanom Ivanom Kapistranom  i Đurđom Brankovićem pripadnikom svetosavskog krivovjeja to je pitanje – problem, koje treba znanstveno-satručno pojasniti. Papin stav je bio na štetu katolika Hrvata.

Jedina nemuslimanska vjera, koju Turci nisu progonili ni zabranjivali je bila Svetosavska SPC. Sa Svetosavskom SPC su srbski poturice pa i oni Srbi, koji su još osjećali da su Srbi poslušno surađivali shodno srbskoj narodnoj poslovici: "Ko u vladi – tome u paradi." išli u rat na  strani osmanlija.

Evo još samo jedan povijestni primjer za krivovjerje svetosavske SPC, koja je bila i ostala zauvijek Srbska nacionalno-politička organizacija s vjerom kao varkom ili kamuflažom. Naime, sve grčko-ortodoksne crkve su se odazvale na Crkveni koncil u Baselu 1431-1439. godine, kojeg je organizirao i vodio nadbiskup, pariški profesor, Hrvat iz Dubrovnika Ivan Stojković pod motom "Za čistoću Kristove Crkve u glavi i u udovima". Taj Koncil, uz obračun s Husitima... imao je uz opći i ekumenski karakter, napose nakon premještaja iz Basela u Sienu i Ankonu. Što reći ovdje:  Jedino Svetosavska krivovjerna SPC se nije odazvala na koncilski ekumenski poziv. Nota bene!

Papa  nije bio prvi koji je dao Hrvatskoj naslov!  Antemurale Christianitatis "Predziđe kršćanstva". Ponovimo radi značaja, papa  Lav X.  Ili latinski  - Leon X. (11.3.1513.- 1.12. 1521.) dao je Hrvatima godine 1519. godine u pismu hrvatskome banu i hrvatskome biskupu, uspješnom branitelju kršćanstva Petru Berislaviću  naslov Antemurale Christianitatis "Predziđe kršćanstva". Ali ,Papa  nije bio prvi koji je dao Hrvatskoj takav naslov. Plemstvo južnih hrvatskih krajeva uputilo je već 10. travnja 1494. sa sabora u Hrvatskom gradu  Bihaću pismo papi Aleksandru VI.  latinski Alexander VI. (11.8.1492. - 18.8.1505.) i  rimsko-njemačkom caru Maksimilijanu I.  tražeći pomoć protiv osmanlijskih napada u kojem je Hrvatsku nazvalo Kulom i predziđem kršćanstva. 

Znani i neznani hrvatski ratnici i junaci. 

Najpoznatiji među njima bili su: branitelj hrvatskog grada Zemuna Marko Skoblić kojeg su Turci svezanog bacili pod bijesnog slona jer se nije htio poturčiti i pokloniti turskom caru, Hrvatski ban i hrvatski biskup Petar Berislavić (1475.-1520.) koji je zbog sjajne pobjede kod Dubice na Uni god. 1513. dobio na dar blagoslovljeni mač i klobuk od pape Lava X. - latinski Leon X (11.31513.- 1.12.1521. godine; senjski kapetan Petar Kružić (1491.-1537.) koji je punih 15 godina branio okruženi Klis, vrhovni kapetan Nikola Jurišić (o. 1490.-1545.), koji je god. 1532. sa samo 700 Hrvata zaustavio 140.000 Sulejmanovih vojnika Turaka i srbskih poturica na njihovom vojnom pohodu za Beč; Hrvatski ban Nikola Šubić Zrinski (1508.-1566.) koji je god. 1542. s oko 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti. Godine 1566. Sulejmana II. koji je krenuo s preko 120.000 vojnika osvojiti Wien - Beč i potom čitavu Europu, zaustavio ga je pod Sigetom Nikola Šubić Zrinski s 2.500 hrabrih hrvatskih ratnika, pri čemu su poslali na drugi svijet preko 30.000 Turaka isrbskih poturica, a sami su zbog hrabrosti i junačke smrti "ušli u legendu" svjetske ratne i vojne povijesti.

Nikola Šubić Zrinski

Još neki poznati i slavni ratnici bili su: hrvatski ban Toma Bakač Erdödy (1558.-1624.) koji je s hrvatskim ratnicima ostvario sjajnu pobjedu god. 1593. kod Siska koja je ujedno bila prekretnica u ratu Hrvata s Turcima; 

Hrvatski ban Ivan III. Drašković († 1648.) jedini Hrvat na položaju ugarskog palatina u to vrijeme kojeg su nazvali "defensor Croatiae", HNikola Šubić Zrinskiban Nikola VII. Zrinski (1620.-1664.) i ban Petar IV. Zrinski (1621.-1671.) koji su nanijeli velike gubitke turskoj vojsci, ban Ivan Karlović (1485.-1531.), ban Petar Keglavić (1478.-1554.), Krsto I. Frankapan Brinjski (1482.-1527.), general Ivan Lenković († 1569.), kapetan Grgur Orlovčić († 1526.), ban Matko Talovac († 1445.), ban Juraj V. Zrinski (1599.-1626.), zapovjednik Marko Horvat Stančić (o. 1520.-1561.), zapovjednik Vid Hallek, ban Petar Erdődy (1504.–1567.), svećenik Marko Mesić (1640.-1713.), fra Luka Ibrišimović (1626.-1698.) i mnogi drugi. 

Kad su Turci god. 1453. osvojili Carigrad, okomili su se odmah na grkoistočnu kršćansku crkvu "Aja Sophia", a papa Kalist III. - latinski Kalixtus III. (8.4.1455.-6.8.1458) pozvao je sve kršćanske narode u križarski rat. U kršćanskoj vojsci koja je u srpnju godine 1456. porazila 150.000 turskih vojnika pod  hrvatsko-ugarskim Beogradom, sudjelovao je veliki broj Hrvata koje je pokrenuo franjevac Ivan Kapistran (1386.-1456.). Protuosmanlijski i protusvetosavski križar i branitelj kršćanstva, Ivan Kapistran umro je god. 1456. u Iloku, a zbog mnogobrojnih životnih  i  posmrtnih čudesa, viđenja i pravednih načela, za koje je uzorno djelovao proglašen je Hrvatskim svetcem.

Godine 1521. pao je hrvatsko-ugarski i kršćansko-katolički Beograd pod osmansku vlast, a hrvatski pisci i diplomati ukazali su na dramatičnost i ozbiljnost situacije pišući da je taj hrvatski grad "bedem kršćanstva, ključ Europe, ključ Hrvatske i Ugarske, tvrđava čitavoga Kraljevstva i hrvatsko-ugarska stražica svoga naroda i čitave kršćanske Europe. Sljedeće godine, na njemačkom državnom saboru u Nürnbergu upotrebljen je za Hrvatsku izraz Zwingermaurer (tvrđava -utvržćena kula), a austrijski nadvojvoda Ferdinand Habsburški govorio je da “viteški kršćanski narod” Hrvatā “poput štita” stoji ispred Štajerske, Koruške i Kranjske, te cijele srednje Europe i zapadnoga kršćanskog svijeta. Na sjednici je knez Bernardin Frankapan (1453.-1529.) molio za pomoć, podsjećajući da je "Hrvatska štit i vrata kršćanstva", dok je njegov sin Krsto, 1. Frankopan srpnja 1523. godine, u memorijalu papi Hadrijanu VI. - latinski Hadrian VI. (9.1.-1522.- 14.9.1523. - rodjen u Utrechtu 2.3.1459.) upozorio da je Hrvatska "predziđe ili dver kršćanstva, a naročito pograničnih zemalja Koruške, Kranjske, Istre, Furlanije i Italije". U istom značenju su i stihovi iz pjesme Trublja slovinska, baroknog pjesnika Vladislava Menčetića koji 1665. godine piše:

"Od ropstva bi davno u valih

potonula Italija

o hrvatskijeh da se žalih

more otmansko ne razbija! ”

Protiv višestruko brojčano jačih turskih osvajača – Turaka i Srba poturica "Ko u vladi – tome u paradi" -  Hrvati su vodili najžešće ratove u 16. stoljeću i 17. stoljeću koja su nazvana "duo plorantes saecula Croatiae" ("dva plačuća stoljeća Hrvatske"). Većinu obrane podnosili su Hrvati, financirali su austrijski unutarnji staleži, a obrani granice nije sudjelovao samo hrvatski etnički element, već i njemački, mađarski, te etnicitet kojeg se obično naziva "vlaški" - Vlasi, a čiji su pripadnici bili uglavnom (ne isključivo) grko-istočnjaci, a manje sljedbenici  svetosavske pravoslavne vjeroispovijesti (krivovjerja). Od ovih Vlasa je u najvećem broju krivovjerna svetosavska SPC napravila Srbe. Takvi  hrvatski Vlasi, napose oni s karakterističnim prezimenima i poiznatim zaslugama su i danas predmet srbske nacističlke pohlepe. Evo samo nekoliko prezimena Hrvatskih Vlaha bez srbskih gena, koje i danas velikosrbska ideologija smatra Srbima (abecedno): Adžibaba, Aralica, Banda, Basara, Basta, Bastaja, Batalo, Beara, Bjelivuk, Bjelovuk, Blanuša, Borovica, Brdar, Cimeša, Čika, Čiča, Ćuruvija, Dereta, Đerđa, Đipalo, Eror, Forko, Gaćeša, Grba, Gunj, Hribar, Jakovina, Kangrga, Klašnja, Kotur, Kozlina,  Krneta, Leka,  Livada, Malbaša, Masleša, Mudreša, Nećak, Njavro, Opalo, Počuča, Prica, Pupovac, Rubeša, Sekula, Skadarka, Soleša, Šaša, Šaula, Tepavac, TESLA, Trkulja, Tumara, Uzelac, Vujaklija, Zatezalo, Žiga, Žiža, Žuvela,  Žuža

U skoro 400 godina dugom ratovanju protiv osmanlijskih osvajača proslavili su se mnogi imenima znani i neznani hrvatski ratnici i junaci. Najpoznatiji među njima bili su: branitelj Zemuna Marko Skoblić kojeg su Turci svezanog bacili pod bijesnog slona jer se nije htio poturčiti i pokloniti turskom caru... 

Hrvatski ban i biskup ban Petar Berislavić (1475.-1520.) je zbog sjajne pobjede kod Dubice na Uni god. 1513. dobio na dar blagoslovljeni mač i klobuk od pape Lava X. 

Evo još nekoliko istaknutih Hrvata, branitelja kršćanstva u Hrvatskoj, što znači i u Europi: 

Senjski kapetan Petar Kružić (1491.-1537.) koji je punih 15 godina branio okruženi Klis, vrhovni kapetan Nikola Jurišić (o. 1490.-1545.) koji je god. 1532. sa samo 700 Hrvata zaustavio 140 000 Sulejmanovih vojnika na njihovom vojnom pohodu za Beč, Hrvatski ban Nikola Šubić Zrinski (1508.-1566.) koji je god. 1542. s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti. Godine 1566. Sulejmana II. koji je krenuo s preko 100.000 vojnika osvojiti WIEN - Beč i potom čitavu Europu, zaustavio je pod Sigetom Nikola Šubić Zrinski s 2.500 hrvatskih ratnika, pri čemu su poslali na drugi svijet preko 30 000 Turaka, a sami su zbog hrabrosti i junačke smrti "ušli u legendu" svjetske ratne i vojne povijesti.

Još neki poznati i slavni ratnici bili su: rvatski ban Toma Bakač - Erdödy (1558.-1624.) koji je s hrvatskim ratnicima ostvario sjajnu pobjedu god. 1584. kod Slunja (Banove drage do Muratovca, a godine  1593. kod Siska koje su pobjede ujedno bile prekretnica u ratu Hrvata s Turcima. 

Hrvatski ban Ivan III. Drašković (†1648.) jedini Hrvat na položaju ugarskog palatina vodio je vrlo uspješnu obranu Hrvatske pa je nazva:

"defensor Croatiae"! 

Hrvatski ban Nikola VII. Zrinski (1620.-1664.) i ban Petar IV. Zrinski (1621.-1671.) koji su nanijeli velike gubitke turskoj vojsci, 

Hrvatski ban Ivan Karlović (1485.-1531.), ban Petar Keglavić (1478.-1554.); 

Hrvatski Krsto I. Frankapan Brinjski (1482.-1527.); 

Vrlo istaknut u pobjedničkim bitkama bio je general Ivan Lenković († 1569.); 

Vrijedi spomena UZORNI kapetan Grgur Orlovčić († 1526.);

Hrvatski  ban Matko Talovac († 1445.) spada među iztaknute branitelje Hrvatske; 

Hrvatski ban Juraj V. Zrinski (1599.-1626.), zapovjednik Marko Horvat Stančić (oko. 1520.-1561.), zapovjednik Vid Hallek; 

Hrvatski ban Petar Bakač - Erdődy (1504.–1567.), svećenik Marko Mesić (1640.-1713.), fra Luka Ibrišimović (1626.-1698.) i mnogi drugi.

To je bilo vrijeme, kad je veći dio hrvatskih zemalja, osim Bosne i Hercegovine bio i ostao zauvijek oslobođen ispod osmanlijske vlasti, ali ne i iz uplitanja svetosavskog SPC krivovjerja, koje traje i danas, nanoseći trajno Hrvatima i Hrvatskoj probleme, koje je suverena država Hrvatska pobjedničkom "OLUJOM" trebala zauvijek riješiti, poraziti, otkloniti i zabraniti. Taj "Olujin" propust treba Republika Hrvatska riješiti sada s novim USTAVOM REPUBLIKE HRVATSKE na tekovinama pobjedničke OLUJE i usklađeno sa unutrašnjim i vanjskim zakonodavstvom Europske Unije...

Krivovjerno svetosavsko SPC pravoslavlje i ostatke najzločinakije ideologije komunizma, Hrvatska se mora posve osloboditi  da bi postala i bila suverena država Hrvatskog naroda i u njoj živućih lojalnih nacionalnih manjina. 

Tu lustraciju mora suverena  država Republika Hrvatska, članica EU i svih međunarodnih institucija sprovesti ne samo radi općeg usklađivanja sa stanjem i ponašanjem sa svima regulacijama u EU i radi zaštite svekolikih prava Hrvata u domovini i u dijaspori, nego i radi sigurnosti, napredka i zadovoljstva  Hrvatskog naroda u vlastitoj državi Hrvatskoj. 

Poradi spomenutih regulacija Hrvatska treba sprovesti vladavinu prava osuvremenjenim Hrvatskim Ustavnim zakonima, usklađenima sa zakonima u državama EU i totalnom lustracijom uz zabranu svih oblika komunizma i krivovjernog svetosavlja SPC-a kao petokolonaške političke velikosrbske organizacije, koja ometa normalan život Hrvatima u Hrvatskoj, ne samo klevetanjem Hrvata, nego i nametanjem srbskog političkog nasilja, koje Hrvati čak plaćaju.  Hrvatski narode, probudi se i ne dozvoli nikome da te vrijeđa i da ti se nameće s nikakvim mirnodobskim genocidom. Upravo ta nametnuta zločinstva na Hrvatima u Hrvatskoj čine nacionalno bolestni Srbi iz Srbije (četniko-fašisti Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić...) preko petokolonaških Srba u Hrvatskoj, koje  predvode ratni i mirnodobski zločinci poput Milorada Pupovca, Vojislava Stanimirovića, Nenada Vlahovića i svih patrijarha, vladika i prota krivovjernog svetosavlja SPC, kojeg treba u Hrvatskoj zabraniti Ustavnim zakonom i djelovanjem Hrvatske Biskupske Konferencije. Nota bene!  Nastavit će se posebno o ovome zamršenom problemu! 

Zaključna misao: Ovo je napisano iz osobnih znanja i ljudske nacionalne obveze iz poticaja kroz svakodnevno viđeno te potvrdio kompiliranjem važnih podataka iz više povijestnih i državno-pravnih izvora u EU zakonodavstvu i raznim međunarodnim poveljama, koje se bave nacionalnim pravima suverenih naroda.

Mr.sc. &. Dr. hc. Dragan Hazler -  predsjednik HAZUDD-a, umirovljeni znanstvenik svjetskih razina (Sandimun!!!)... i zastavnik Hrvatske Ustaške Vojnice (počašćen činom i pohvalom za uzorno hrvatsko djelovanje, 10. Travnja, 1945. u Karlovcu).

Basel, 12. siječnja 2017.