Reforme ili povratak u pakao diktature?

  • Ispis

Zahtjev za potpunim nadzorom nad represivnim aparatom pod izgovorom osiguranja provedbe reformi, ne samo da je drzak nego doista podsjeća na 45. kad su komunisti uvodili svoje reforme držeći pod čvrstom (i krvavom) rukom policiju, pravosuđe i tajne službe. Kakve su zapravo mostaške reforme široj javnosti je još uvijek nepoznato, ali možemo pretpostaviti kakve će biti kad se moraju osigurati represivnim aparatom.

Formiranjem saborske većine izborna utakmica još uvijek nije gotova iako je većina navijača na desnoj tribini to doživjela kao pobjedu. Istina je da je rezultat trenutno povoljniji za nas ali pobjedu možemo proglasiti tek kada se sastavi Vlada i kad ju Sabor potvrdi. Upitno je samo hoćemo li i nakon posljednjeg sučevog zvižduka uopće imati razloga za slavlje.

Crveni su iz utakmice izbačeni crvenim kartonom zbog nesportskog ponašanja, no jesu li uistinu izvan igre? Most još uvijek igra taktikom svog izbornika, točnije određene grupacije ljudi od kojih su neki i javno priznali da stoje iza Mosta. Božo Petrov je samo kapetan momčadi koji vodi igru onako kako mu je određeno, neovisno je li svjestan za koga zapravo igra ili se u toj igri našao slijedeći svoje dobre namjere. Put u pakao inače je popločen dobrim namjerama, a u ovom slučaju Hrvatska je doista na rubu pakla. Onog istog pakla komunističke diktature kakav je zavladao 1945. godine i od kojeg se još nismo oporavili iako već 25 godina službeno nismo u njemu. Odlazeći sa trena pokunjenog nosa Milanović je najavio pakao znajući koga ostavlja u igri.

Tripartitnu vladu koja ne bi imala oporbe, a koja bi saborskim zastupnicima samo poručila što su se dogovorili i što se u Saboru treba bespogovorno izglasat, izbjegli smo zahvaljujući Karamarkovoj mudrosti (da eto moram mu to priznati), no opasnost uvođenja diktature i dalje je prisutna.

Zahtjev za potpunim nadzorom nad represivnim aparatom pod izgovorom osiguranja provedbe reformi, ne samo da je drzak nego doista podsjeća na 45. kad su komunisti uvodili svoje reforme držeći pod čvrstom (i krvavom) rukom policiju, pravosuđe i tajne službe. Kakve su zapravo mostaške reforme široj javnosti je još uvijek nepoznato, ali možemo pretpostaviti kakve će biti kad se moraju osigurati represivnim aparatom.

Za provedbu reformi dovoljno je donijeti kvalitetne zakone i osigurati njihovu primjenu stvaranjem pozitivne društvene klime, a ona se može osigurati jedino odmakom od komunističkog mentaliteta, odnosno provedbom lustracije. Dakle nadzor nad policijom, pravosuđem i tajnim službama nije potreban za provođenje reformi nego je potreban zapravo nekom drugom tko bi preko Mosta spriječio HDZ u slučaju da im padne na pamet bilo kakva revizija ili lustracija.

Upravo zbog toga HDZ je već sada proglašen nesposobnim nadzirati MUP i SOA-u, za to je sposoban jedino Most, iako u svojim redovima nema nikoga iz te branše, a pogotovo ne vrhunskog stručnjaka kakvog inače zahtjeva za druge resore.

Obračun s korupcijom i kriminalom priče su za malu djecu, jer ako se netko doista želi s tim obračunati onda mora početi od samog početka, od ljudi koji su opljačkali i pokrali velike firma još u komunizmu kako bi ih kasnije u demokraciji ili prodali ili privatizirali. No reviziju pretvorbe i privatizacije Most nigdje ne spominje kao ni lustraciju koja je zapravo polazišna točka svih reformi. Vjerojatno iz razloga jer bi i jedno i drugo zahvatilo njihove mecene .

Moguće je, zapravo sam sigurna u to, da će se doista i provesti neka vrsta obračuna s kriminalom ali time će biti obuhvaćeno nekoliko žrtvenih janjaca , uglavnom sitnih kokošara ili neke krupnije ribe koja je pala u nemilost velikih igrača koji će svoje opljačkano blago čuvati na sigurnom.

Osudu komunizma kao totalitarnog režima, istrage partizanskih ratnih i poratnih zločina, a pogotovo lustraciju možemo samo sanjati jer Mostaši i dalje ostaju pri svojoj mantri kako su ideologija i svjetonazor nebitni.

Ali bitno je nešto drugo, a to je perfidan obračun sa svima koji im stanu na put u zaštiti bratstva i jedinstva stvorenog na krvi hrvatskog naroda i zaštite krupnog kapitala stvorenog otimačinom i pljačkom hrvatske države.

Prva na udaru naći će im se Katolička crkva kojoj Grmoja već poručuje da bi trebala revidirati ugovore s Vatikanom i živjeti od onoga što joj vjernici priskrbe. Za one koji su zaboravili, tako je bilo i u komunizmu.

Kakvu su sudbinu namijenili Braniteljima, ne usudim se ni pomisliti.

Jasna Dautanac