Javor Novak: Nećete uspjeti s vašim lažima

  • Ispis

otvoreno i preplaćeno krivotvorenje povijesti

Proslavili smo pobjedničku i velebnu 27-mu obljetnicu veličanstvene oslobodilačke VRO Oluje. Slavlje je bilo uobičajeno veliko a Hrvati su diljem Hrvatske i svijeta nedovoljno i nedovoljno svjesno vijorili hrvatske barjake. Pupovac, nekakva Dokumenta, SDS, jato Teršelić-Pusić-Habulin, nekakvo notorno Civilno društvo i ostali jugo-srbski-trabanti bave se poput jednookog Jacka isključivo srbijanskim žrtvama, hrvatske im niti ne postoje.

Oglasio se i neki Miloš Degenek (28) nekadašnji nogometaš Crvene zvezde koji danas igra za australski Columbus Crew, rođen je u Kninu. Imao je 18 mjeseci kada je njegova obitelj pobjegla u Aranđelovac u Šumadiji (ne kaže zašto su bježali) ali navodi da je put trajao devet dana. „Oluja je velika tragedija. To čak nije ni Oluja, to je protjerivanje ljudi iz domova, otimanje imovine.“ Kaže kao iz pjesme Vice Vukova: „Ne sjećam se jer sam bio mali…“ Oprosti mu pape.

 istina tek u Haagu

Sve to nakon činjenice da je u svojem haškom pokajanju Milan Babić opisao cjelokupni zločinački veliko-srbski projekt i zatražio oprost od svih hrvatskih žrtava i građana. Sve to i nakon što je u pobjedničkoj VRO Oluji sudjelovalo oko 10.000 pripadnika srbske nacionalnosti. Onih koji su Hrvatsku osjećali svojom domovinom a ne nikakvu Miloševićevu zločinačku Veliku Srbiju. 

prosrbski amortizeri

Uobičajeno, dežurno podobni, političko ispravni i vlasti snishodljivi  Branimir Pofuk piše o crnokošuljašima vezujući ih tendenciozno i sramno uz fašizam i pri tome tom pukom bojom uporno zaboravlja tko je to prvi u krvi branio napadnutu i ranjenu Hrvatsku. Izgleda ona nije bila i njegova? Zaboravlja pri tom dokumentiranu „sitnicu“ da ti njegovi mrski crnokošuljaši, u stvari puni junaci Hrvatskog obrambenog rata, nisu baš ni u jednom sudskom procesu bili ni za što osuđeni. Sad kukavički, kad poslije agresorskog brutalnog rata uživamo u miru, njemu su to tek crnokošuljaši. Kad više granate ne padaju po hrvatskim gradovima sad ih više ne treba. Baš kao što od hrvatskih branitelja strahuje i tzv. hrvatska vlast (ne samo) u Kninu. Jer ona godinama trakama i policajcima, sramnim barikadama, sprječava hrvatske junake da dođu do pozornice. One, koja bi po svim logikama imala biti njihova i samo njihova. HRT čak naknadni dolazak HOS-a naziva incidentom! Potpuno istinito tu nepravdu označava zastupnik Domovinskog pokreta u Hrvatskome saboru Stipo Mlinarić, pa kaže kako vlast, koja se boji svojih vitezova, hrvatskih branitelja, nije vlast proizašla iz naroda a niti je za hrvatski narod. Vlast nas se stidi te krade (i ovu) braniteljsku proslavu. 

širenje mržnje filmom

     Nakon propasti srbskog filmskog pamfleta „Dara iz Jasenovca“ a pri ambicioznoj nominaciji za Oskara te nakon Vučićeva pokušaja provale u RH do Jasenovca, sada je na 27. godišnjicu VRO Oluje u Beogradu održana svečana premijera dvominutnog trailera najnovijeg filmsko-propagandnog pamflet uratka pod naslovom "Oluja", piše Jutarnji list. Kao i za "Daru", nije bitan umjetnički i filmski dojam, nego isključivo nacionalno-ideološki, patetično-dnevnopolitički srbsko mitomanski doseg koji se uklapa u povijesno-revizionističku mantru Vučićeva režima koja potpuno uzaludno  pokušava mijenjati povijesne činjenice te razloge ratova. A one su donesene o Srbima kao jedinim žrtvama ratova 90-ih. Naravno, bez ikakve analize razloga i posljedica rata. Prema traileru te napisima u prorežimskim Vučićevim medijima, film ima samo jednu svrhu - prikazati, kaže redatelj i scenarist projekta Miloš Radunović, "jedan od najvećih zločina nad srpskim narodom koji mora biti zapisan za buduće generacije. Film „Oluja“ državni je projekt - priznaje - „ i bez državne pomoći film ne bi mogao da bude realizovan.“ U njemu je sudjelovalo oko deset tisuća statista (nedovoljno) a glavni sponzor je Telekom Srbije. Za njeg se u Beogradu govori da je glavni Vučićev novčanik za njegove političke, državne i stranačke potrebe. 

No, Hrvatska još ima čak 1832 neriješenih žrtava iz Hrvatskog obrambenog rata. Tomu unatoč, orjunaši i jugofili pokušavaju nam krivotvoreći reći, uzaludno umanjujući, kako ona nije bila samo oslobodilačka i pravedna i veličanstvena operacija nego valjda i zločin i patnja (ni zbog čega krivih) nevinih srbijanskih a okupatorskih žrtava. Sluđeni veliko-srbskom propagandom ti i takvi prosvjeduju na Trgu bana Jelačića a sve instrumentalizirano (i temeljito plaćeno) iz vječno Miloševićeve Velike Srbije, nažalost i iz sramno „zaboravne“ i ucijenjene Plenkovićeve Hrvatske. Vrlo će biti dug put do srbijanske katarze i suočenja s istinom. O tome Pofuk naravno ne piše. Glavno da mi nesmetano trgujemo i prodajemo hrvatsku zemlju i medije četnicima. Napredujemo.

Pupovac o dostojanstvu 

Pupovac se i opet (nekažnjeno) te sramno poziva na tobožnje dostojanstvo i empatiju (misli na suosjećanje) srbijanskih žrtava! On o dostojanstvu! Gdje je nestao dr. Šreter, Milorade? Kao i Šešeljevu čati Vučiću, za njih je rat valjda započeo tek 1995. Ni riječi o nebrojenim hrvatskim žrtvama s početka rata. Ni riječi o fašističkim klanjima još (u najmanjem) od 1991. a da žandarsku veliko-srbijansku povijest i ne spominjemo. On trabunja o hrvatskom nasilju, prisilnom iseljavanju Srba ono kao, mi se nismo oslobađali od okrutne veliko-srbske agresije nego smo valjda činili i značajne ratne zločine. Koje divno prokuhalo pamćenje. Njihovi poginuli tobože nisu bili okupatori i razaratelji hrvatske zemlje te okrutne ubojice hrvatskih branitelja, nee, to su bile tek puke i jadne a nevine srbijanske žrtve. No, pri svom svjedočenju u Haagu kosovac Slobodan Lazarević iznosi podatke kako u tzv. Krajini nije bilo nenaoružanog muškarca, čak kaže da su na jednog čovjeka dolazile dvije puške. I sve drugo dolazilo je iz Beograda.

četnika Vulina pamćenje slabo služi 

Kao što i vojvoda Vučić pokušava uzaludno negirati vlastitu snimku iz Gline tako i njegov vojvoda trbuhozborac Vulin ima vrlo velikih problema s nedvojbenim dokumentima. To gore po istinu. On sluđen misli da nemamo vjerodostojnih dokumenata o izravnoj Martićevoj naredbi srblju iz tzv. Krajine da se žurno, poraženi evakuiraju. Vidi dokument pod brojem 2-3113-1/95 napisan u 16,45 sati a kojim se naređuje: a) da se pristupi planskoj evakuaciji svog za borbu nesposobnog stanovništva, b) evakuaciju provoditi prema pripremljenim planovima i pravcima, c) za evakuaciju zatražiti pomoć komande UNPROFOR-a sektor jug sa sjedištem u Kninu. „Predsednik Republike Milan Martić, overeno u 17,20 časova 04. 08. 1995. i zavedeno pod gore navedenim brojem“. 

A kako je to jadno i ustrašeno povlačenje pred pobjedničkom Hrvatskom vojskom izgledalo, znamo iz tv-snimki sramnog i genocidnog gaženja vlastitoga naroda tenkovima pri paničnome bijegu! Vulin kao ustrašeni zeko, dakle odurno laže i misli da njegove laži mogu dokinuti izvorne dokumentarne snimke i tadašnju okrutnu srbijansku poraženu, vojnu stvarnost. Zato uopće Vučićev bijesni pas Vulin i njihova ratna „istina“ predstavljaju dodatno poniženje vlastitog, srbskog naroda u paničnome bijegu. Naroda kojeg su se ne samo odrekli nego su ga još i tenkovima tzv. JNA gazili. A ta zvjerska mašinerija i dan danas i nadalje gazi srbski narod u Hrvatskoj samo na drugi način, pokušavajući sasvim uzaludno svoje poražene vojne stranice, genocid, pripisati Hrvatima. A koje zvijeri u ljudskom obliku dolaze iz Srbije ljetovati na hrvatski Jadran pokazao nam je srbijanski „novinar“ koji ni mrtvome Oliveru Dragojeviću ne da mira. Kad su takvi u miru možemo pretpostaviti kakvi su bili u ratu. 

tobože europska Srbija 

Srbiju ni vojvodu Vučića ne proziva se zbog masovnih jama i opće poznatih iznimno divljih srbijanskih koncentracijskih logora. Onih o kojima je čak i jedan svjetski Hollywood filmski (ne jednom) progovorio. Vučiću se ne upućuju baš nikakve optužbe zbog fašističke tzv. JNA i veliko-srbijanskih logora koje su oni (i opet) imali na svojem teritoriju te koje uporno prešućuju kao da nisu ni postojali. Ne postoji agresor, postoji samo (jednaka) krivnja na obje strane. Snubljenje Vučića u EU ide (i opet) na štetu i preko hrvatskih leđa.

Ni riječi o robovlasničkom odnosu prema zarobljenim i mučenim do smrti hrvatskim braniteljima u Srbiji, o toj velikoj ljudskoj patnji. Baš kao da se mi hrvatskih vitezova i ne sjećamo. Svi su srbijanski „pravednici“ izgleda tek brali tratinčice, ili kako su se poraženi i zarobljeni srbski traktoristi svi izjašnjavali - tek kao nenaoružani kuhari. Sam njihov vožd Milošević poraženo a do zuba naoružano srblje u samostalnoj RH otvoreno (i razočarano) a sasvim opravdano, nazvao je ne tek poraženom vojskom - već otvoreno zečevima. Vidi svjedočenje agenta KOS-a u Haagu Slobodana Lazarevića o prirodi zvjerske agresije na RH i zločinima u i izvan srbske tzv. Krajine. Inače uopće ne razumijem, miloševićevci stalno optužuju Hrvatsku vojsku za egzodus srblja, pa zar njime napokon nije ostvaren njihov vekovni san o svim Srbima u jednoj državi?  

srbijanski zečevi na RH državnom proračunu

Sve bi to morti bilo i shvatljivo da to nije tako obilato financirano iz hrvatskog državnog proračuna, iz džepa sviju nas. Čak i s iznimno dobro plaćenom participacijom okupatorskog SDS-a u samoj hrvatskoj Vladi. Kobajagi u ime nekakve revidirane humanosti i trulog pomirenja. Nisu nam samo rekli prema kome? Kako se zapravo zovu svi ti „kuhari“ mega zločina nad Hrvatima? Kad su to oni zatražili oprost? Nikada, ali zato su ga već dobili! 

U kojoj je to zemlji u svijetu viđen takav suspendirajući odnos prema fašističkim okupatorima? Onima koji su cvijećem zasipali svoje tenkove na putu za Vukovar. Onima koji su tako srdačno sa SPC-vom pozdravljali Wehrmacht-ov ulazak u Srbiju. Onima koje je blagoslivljala Srbska pravoslavna crkva i pozdravljala srbijanske logore za Židove i Hrvate u Banjici, na Sajmištu i na... posvuda po Nedićevoj Srbiji, hvaleći se da su Juden frei država. Jer i Nedić i Draža i Beli Orlovi, sve su to bili antifašisti… 

sinek reprogramira ratne poteze oca 

A što reći o potvornim Izetbegovićevim optužbama protiv Hrvatske vojske? Drug islamo-militant također pati od naknadne amnezije pa ne zna koja je to vojska naoružavala, obučavala i vojno spašavala Bihać i ne samo njega. Ne sjeća se ta mula kakve je ponude davao njegov otac predsjedniku Tuđmanu. Ne zna ni za vojne sporazume kojima je Hrvatska vojska spašavala BiH. One za kojima je nemoćni Alija vapio za pomoć Tuđmanu i čak mu nudio i teritorijalne ustupke! O zbrinutim stotinama tisuća izbjeglica i ranjenika u hrvatskim bolnicama da i ne govorimo. Treba moći sve to zaboravljati; treba moći sve to prešućivati; treba moći, nakon svega, Hrvatsku sramno optuživati. Da joj ne bi morali biti dužni.

Javor Novak