Javor Novak: A da se štipnemo?

Detalji

Objavljeno: Nedjelja, 11 Siječanj 2026 13:06

Ima svakakvih hrvatskih ljudi: crtaju karikature, šalju uvrjedljive memove, pišu nečiste sms-napade na ljudsko dostojanstvo. I uvijek baš protiv političara, a na izbore ne izlaze. Neshvatljivo. To je nešto iz prikrajka, ne vidiš me ali sam te ubo ko' komarac. I onda idu tako redom, „šaraju“ kao Maestro u Ranka Marinkovića i baš najviše po Andreju Plenkoviću, predsjedniku Vlade RH.

Predsjedniku, a ne premijeru u drugom, ne trećem, ne, pa u doživotnom mandatu. Znači najdugovječniji? Kad će slet?

Dobro, budimo pošteni (za razliku od inače), moramo znati da to velikim dijelom dolazi od jalove grakćuće oporbe, što će oni drugo nego lupetati i kreveljiti sebe ili se. Tobože nadmoćni, slobodoumni, a definitivac nesposobni. Ali zar i političar nema pravo na dostojanstvo? Recimo trenutno ministar Branko Bačić, pa on se sav dao u razmontiravanje (Vjesnik). On sad lovi. Red je došao na njega da brani neobranjivo: predsjednika Vlade. I više ne okreće okicama na gore nego priča li priča sve gore i gore. Nije više dežuran ministar Božinović. Tko lovi poslije? Andrija Mikulić? Oh ne, on je sramno pao, a bio je glavni i još k tome inšpektor. Sad je (novi) Mister provizije. Nije im prošlo.

Uvijek sam sklon braniti Vladu, po onoj neplodnoj frazetini: branit ću vaše pravo da mislite drugačije. Jer sam ja velik, nisam li? Nego dragi predsjedniče recite nam opet koliko ste ono sebi povisli plaćicu? Koliko mi je poznato u svakoj ozbiljnijoj tvrtki u Hrvatskoj već barem dva desetljeća igra se ona igrica, znate za nju? Kad si ušao, kad izašao, koliko si posla napravio, o čemu je u tvom poslu bila riječ? i koliki si promet ostvario? A Vi recimo ostvarujete nagradne bodove prevaljenih zračnih milja zbog prometa našim, pardon Vladinim zrakoplovom. I kojim ja pravom Vas pitam za plaću, pa o tome se ne govori. Nije ni Vama lako. Voze Vas od uzletišta do sletišta, a policiji je možda pregorilo plavo svjetlo pa žmiga samo crveno. I onda, što tada, frka! Rezumetevimene? Što ako im pregori i pozicionka? A vi na položaju: sjedite ko patka na stražnjem sjedalu i znojite se.

Što ako neki iz divlje, ma i divne nekošene đungle oko zračne luke… ne ću reći imigrant, nije popularno, ne smije se, ali netko uz cestu, što ako on to gleda? A vama neugodno. Jedva dočekate izlazeći iz našeg automobila da se ukrcate u naš zrakoplov… oprostite prekidam: a koliko ono stoji taj Vaš vječno novi automobil? I sav taj park vaših partijanera? Mislim kad ne stoje? Ili zrakoplovčić, pa jako je mali. Održavanje je besplatno, bez obzira koliko leti. Znam, Vi brinete i o tome, da bude podmazan na vrijeme. Kao i sva vaša prometala na političkoj pisti. Ali pa dajte molim Vas, što kad sletite u taj Bruselj, jedva dočekate da vam ne prijeti čvrga u lampu iz kukuruzišta, a kad tamo štipoguz! E pa recite! Toliko vas cijene, to vam je sigurno dobitak. Od velike miline.

Ja bih vas pitao. Ako smijem. Imate li vi neku karticu ili je vaša faca vaša kartica? Mislim ona ulazno - izlazna znate, kojom se maltretira hrvatske ljude i siluje nekakvim kapo-talizmom. Jer zar ne bi bilo prirodno da barem ako ne dnevno onda tojest tjedno podnesete javno izvješće? Znate one zamorne gluposti: koliki ulaz - koliki izlaz. Lovice. Koliko potrošili, a koliko donijeli Hrvatskoj? Eh sad bi ja o Hrvatskoj, pa nije vama to na srcu. Treba plaćati Ukrajini sve što Bruselj predloži do 2030., a vi ćete to brže-bolje. Niste papskiji kod pape ali ste bili kod njega da naučite. Uči se od boljih, čak i imitaciju.

Smijem li sramežljivo pitati i za druge vaše kartice? Ne? Dobro onda kad ste zadnji put bili u dućanu? Niste? Na tržnici? Niste? Pa da-da shvaćam, jasno mi je: zato i papate sve manje, vidi vam se. I 'melon' (Bazedovljev) Meloni to je primjetila. Šteta, nije pao štipoguz. Ali ako mi oprostite što sam toliko znatiželjan, zanima me da li mršavite zato što ništa ne kupujete ili zato što vam je sve besplatno pa vam se gadi? Razumjet ću oba vaša vrijedna obrazloženja. Suviše privatno? Kako? Otkad su državni troškovi neprimjereno pitanje?

Znam da mi ne ćete oprostiti i zbog toga ne mogu spavati, ali koliko vi sve nas koštate? I vaše odlično kadroviranje koje povećava državnu štetu s ministrima na kućnoj hrani, odjeći i obući, bez plaćanja režija i grijanja, na učenju stranog jezika, čitanju knjiga, gledanju televizije, može i internet, možda i mobitel. Koliko nas sve to košta? U Remetincu. Pa niste vi odgovorni što vaši ministri rade. U slobodno vrijeme za uredskim stolom. Ali dajte popustite barem malo, recite nam samo danas: koliko taj pansion vaših ministara kroz priuštivo stanovanje (s čuvanjem) sve nas konkretno mjesečno stoji?

Ah, ma znam… uvijek to inzistiranje na tom glupom rezultatu. Dosadan sam vam. Pa nemamo svi vaše sposobnosti, pogotovo ne onih vaših bivših ministara kojima dodjeljujete 6+6 pa s plaćama do u nedogled. Oprostit mi nećete ali koliko ste si ono vi povećali plaću? Znam vama je to povećalo, neko negdje, od nekud. Nemate vi ništa s tim. Konačno pa svi troškovi rastu, zar nije? A možda tim povećanjima usput kupujete i oporbu. Beznadno. Ili recimo obožavam vašu statistiku: plaće povećane toliko stotina posto, mirovine sigurno još i više, inflacija nije u podrumu već u bunkeru. Tako da znam ja, ja sam objestan, nezahvalan, sve to ne vidim ne čujem, ne gledam. Ništa mi ne znači ni 13-ta četvrtinka od mirovine, a vama je baš lijepo sjelo što ne će biti Božićnice. Jeste li nas opet objahali?

Tako da „kad se pogleda šira slika“ kako vi to razroko kažete ja se odmah sjetim Marty-a Feldmana, a vi nam zapravo činite uslugu. Čak i time što vi ne samo da ne kupujete, već se besplatno žrtvujete, vi ne znate ni cijene. Pa što bih ja zapravo i uopće htio? To je do ministra financija, imate i ministra gospodarstva (u odumiranju) mislim na gospodarstvo. Vi ste tu da nam prodajete afere, Vjesnik, poledicu, imigrante, malu inflaciju, velika povećanja plaća i mirovina (jer smo krenuli od nule za razliku od Europe) pa sve „to“ kod nas buja ko Tarzanova lijana. I cvate, molim vas. Zimzeleno. A ne sasušeno kao uz zračnu luku Franjo Tuđman. 

Bit će bolje, već 2030. dostići ćemo ne tek Sloveniju, ne samo potopiti Srbiju moj brajko, mi ćemo se izjednačiti čak s Europom. A-ha, unaprijed sam već sit i napojen od tog "realnog" obećanja. A sve „to“ ne bismo imali da mi nemamo Vas, a vi nas. Da standard neprekidimice ne raste unazad, recimo s HEP-ovim poskupljenjem, a bit će i plin, i benzin. Pa vi bi se samo vozili! Čujem vas, čujem. Možda nam primjerice želite reći kako gladujete da bi se uštedilo na kerozinu za Bruselj?! I trpite tamo svašta, baš svašta, sve zbog nas. I vaše osobne buduće karijere.

Evo primjera koliko se vi žrtvujete za nas: dok se vi špancirate europama, domaću problematiku odrađuju vaši najvjerniji jahači. Koji se pred kamerama svaki dan drugi, igraju lovice. Znam, za vas je to sitna „boranija“, dašta je. Mislim ta domaća problematika, sindikati, zdravstvo, porezi, sve same gluposti. Vi ste europski, francuski čovek. Dobro možda još i nečiji, konačno govorite tolike strane jezike, mada gubite kile. I naš novac.

Zato što nisam dobio ni jedan odgovor od vas sad ću vas kazniti: pokazat ću vam zašto vodite pogrješnu dijetalnu politiku. Em vam je jako skupa, em je nutritivno siromašna, em morate jesti negdje u kutu ko siroće jer nijedna kantina to ne kuha. Oni to drže hranom za ptice ilitiga po zagrebački: kaj got gulaš! Imam zato recept za vas mada ga niste tražili, pa sve ste ovo već čuli sto puta. I sve vam je jednako: baš vas je briga.

Za trajnu dijetu, a i malo stresa, pogledajte ovu fotografiju (troškovi dijela prosinca 2025.): foto 1.:

To su vam naime računi, dio. Znate? A ne znate, nikad ih vidjeli. Tako vam oni izgledaju kod prosječnog hrvatskog čovjeka. On ih plaća, stalno jamra, znate kakvi su „naši“ ljudi. Mnogi se i srame reći koliko imaju i koliko troše te na što sve. Ima objesnih koji ulaze i u minuse, samo da bi preživjeli. Baš kao da se živjeti mora!

Znate, vidite sad valjda, nema tu skupih računa iz vaše domene. Dakle nekompetentni. To vam je obična hrana, obične režije, mali auto (rade mu sve lampe), a vi sve to (indolentno?) vidjeli nikad niste. Foto 2.: ili i ovako:

Eto odlučio sam biti prvi u Hrvatskoj (venem) koji će vam pokazati kako izgleda život s obje noge na zemlji. Milega ti Boga! Provjerite svakako kod oba vaša ministra, možda su ti papiri UI, možda nacrtani, krivotvoreni. Posebno oni  preostali u gornjem tuljcu. Ima „naših“ ljudi svakakvih, znate. Morate to provjeriti, tim više što je to vama čudo neviđeno. Konačno, ne će vas nitko veslati. Sami ćete. Onda pogledajte malo bolje prvu fotku, na njoj je i popis ostalih troškova / obveznih režija. To je ono što svi plaćaju, a svi šute o tome.

Oprostit ćete mi na „švrakopisu“ kod tog popisa u verzalu (penkala me izdaje na minusu), a malo mi se tresu i prsti priznajem. Što od straha, što od zime. Jutros je kod mene bio minus trinaest, a kod vas? Zrakom plovi patka? Da vam budem iskren (obožavam tu frazu priznanja) imam i treću fotku. Tako vam je to kod mene oduvijek - volim fotografirati. Naći ćete sigurno neki izvorni latinski naziv za tu boleštinu. Pa vam ja, znate, u slobodno vrijeme snimam račune. Buljim u njih kao da će mi novac biti vraćen. Buljakam satima i danima.

Za razliku od vas, volim dva puta vidjeti baš svaki račun. Za razliku od vas koji uopće ne znate o čemu ja to tu govorim. Što se vas tiču tamo neki dolje moji računi? I još moji, a ne vaši! Vi ne samo da ih nikad niste vidjeli ni kod mene, ni kod sebe, ni kod vaših. To sam već rekao ali repetitio… nego ih vi ni ne želite vidjeti. Ni ne znate čime bi ih vi to uopće gledali. Pa niste mi mama da zajedno idemo (i) u moj dućan. Što ja uopće hoću, pa niste vi napravili moje račune? Ja sam neki rastrošan tip i to ti je posljedica. Pa plaćam plin, vodu i sve redom. Bez građanskog neposluha. Tko mi je kriv? Vi niste. I kakav je to uopće način pokazivati vam javno moje račune? Je li vama to uvrjedljivo? Trebalo bi biti meni ali ako je vama, onda dobro?

Zato ću vam pomoći, voljan sam. Volja se sad nosi. Uvijek su najbolja jednostavna rješenja, to je znao još Faust Vrančić, opa! Dobro sad, tu sam se zaletio. On je padao, a vama je to brrr odiozno. Ali recimo Getaldić, njegova optika je svjetski vrijedna. Slažete se? E sad, kako je vama latinski jezik odiozan pa ga nikada ne ćete nazvati recimo Marinus Ghetaldus, uzmite hvarsku inačicu, dalmošku: Marinko naš. Primjerice. To vam je blisko, nije li? Eto izlazim vam u susret, a vi meni ne dajete niti Božićnicu!

Želim vam još ponuditi ono pravo, spasonosno optičko rješenje, jednostavno i bistro kao Getaldićeva staklovina. Nemojte mi sada o tome kako je on umro još 1626., i kako je to vrlo (vi ćete reći veoma) zastarjelo. De mode, po krivom francuskom, da me razumijete, ne. Promašeno vam je slaviti ove godine njegovu godišnjicu smrti u ministričinom Dubrovniku. Koja je vaše suho (geodezijsko), a i kućno zlato. Bolje zlato nego zlato i srebro. Dobro, dobro, ne ću dalje vidim da cupkate, evo toliko najavljivanog rješenja da biste i vi (a ne samo drugi) vidjeli te bezvezne račune, a koje vam ja jel'te stavljam pod nos. Ok, ja sam inkluzivan više od vas, prihvaćam. Ali imam rješenje i za vaš nos. Sav sam nestašan. 

Ovako ide recept: uzmete dvije čaše (ustajalog) jogurta, stavite ih na oči kano kanoćal. Vi znate što je to. I sad slatko dolazi poslije kraja: dok se kvarcate, stavite moj popis na nos. Kao zaštitu. Da ne izgledate kao rakun, kao Trump koji je bijel oko očiju od zaštite pri kvarcanju ali i oko usta pa izgleda kao da se najeo vašeg jogurta. E i onda s tim kanoćalom i vi možete vidjeti što su to hrvatski računi. Tuljci, vama tako nebitni. Ali više nikada ne možete reći da ih niste vidjeli.

Foto 3.: zaštita prije kvarcanja, a i da bolje vidite:

Lijepo vas pozdravljam, mada nemam vama nužno političko i stranačko (bez)stajalište, pardon još jednom, vi uvijek kažete stav. Stranačka je to stega. Koja negira slobodu mišljenja. Kojim vam moralnim pravom postavljam pitanja? A nisam iz Aktualnoga sahata? I mutim s nedodirljivom Vladom, ma čak i s Državom. Da vas utješim, ne bih ni s vašim jednojajčanim, drugim ili prvim predsjednikom, tamo je već prepunjeno nekima od kojih mi je zima. Usuđujem se znači dirati u vaše postupke kao doživotnog i u one onog vječno bezobraznog, daklem u dva brdašca, a Muhamed je pred vratima.

„A sada pesma“ za kraj: volim onaj drugi uglazbljeni stih (velikog Olivera, tekst Momčilo Popadić) pa se s njime opraštam od Vas, sigurno i vi imate svoj refren. Nemojte zaostajati! Ne ću više, časna riječ. Proći će vas i bol i (pod)smijeh.

„Ja san pape isti / jer san život kuša.“

Javor Novak

(svi podatci poznati)

Iako, ma ne-ne ne znam, ja samo strahujem. Kad bolje razmislim imam i onaj prvi, prvenstveni stih, taj će vam biti vjerojatno manje drag. Onaj zaboravljenog, a velikog pjesnika Drage Britvića. Usput: čast mi je bilo pribivati programu i svakom snimanju emisije na kojoj je radio. Kako će vam taj stih biti manje drag ipak ću vam ga napisati (pomelo me), dok mi se prsti tresu. Od žgaravice.

Riječ je o pjesmi zagrebački legendarnog Vikija (dovoljno je reći) iz pjesme Stari (ili Zadnji) fjaker. Jesam star al nisam… Zaželjeli niste pa poslušajte:

„Fućkam ja na te table žute i vse / na vuglu kud smo stoput prešli…“