Birokracija - vlast nad robljem 10.dio

  • Ispis

Image result for poltronPoštovani čitatelji glasila, Hrvatski je narod inteligentnih svojstava. No kako mirne duše prihvatiti i povezati činjenice toga kako smo istodobno inteligentni i podanički narod. Možda se možemo složiti tvrdnjom kako se nekada nema smisla izravno sukobiti i postavljati borbenički, no mana nam leži u tome što zaobilazimo svaki „pesimizam“ kada treba podignuti kredit ili kada otvorenije prepuštamo šanse onima koji nemaju odviše časnih namjera nad nama. Lako nam je onda zapasti u apatiju…

Imamo čudan odgoj. Naraštaje tješimo da budu sretni da im nije gore,jer znalo je kao, puno gore biti. Tješimo se da nam je najbitnije zdravlje i da zdravi se ne smijemo žaliti, da bi nam nezdrave duhovne, psihološke, tehnološke, kulturološke i ine negativne značajke,posjednuli duh i nutrinu.

Fenomen kukanja i žalopojki-„dubinski“ se veže uz vapaje ljudima od znanja i mudrosti,da pomnije istraže područje uzroka  ove fenomenologije u suštini. No zaista imamo jedan još veći problem, u kojem i tražitelji uzroka u razini razuma i svjesnosti nisu kadri shvatiti da im naravna (budno stanje)svijest na krive načine traži upražnjavanja, te da ih „prava istina“ uglavnom i ne zanima. „Vanjština“ je odviše nezainteresirana,razlogom time što se na neki način brane od rušenja kolektivnog,osobnoga pa i nacionalnoga ponosa kada bi nešto stvarno iz prošlosti izašlo na vidjelo. Uglavnom,to je opis Stokholmskoga sindroma.

Glede toga aspekta, lako je i od inteligentnoga pripadnika učiniti uvrštenikom u „masu“ pa sve do konstatacije da smo u tako većem broju zaista pripadnici „raje“. „Raja“ je izreka iz susjedne nam države gdje je glazbeni sastav Crvena Jabuka, još davno opjevao refren „Dirli,dirli,dirlija nemoj dizat' graju para ima hadžija i za sitnu raju“… 

Pojam „raja“ po narodskim tumačenjima,svekoliki to je puk. Nekada se koristi u ne toliko negativnom značenju,mada mnogi ističu da je pravo sociološko značenje istog termina: besprizorna masa podanika,slugu,robova,ljudi koji očekuju milostinju od povlaštenika,koji očekuju spektakle,koji očekuju snažne riječi svojih tribuna isl.

Pa mi Hrvati to imamo i kao takvi nismo jedini narod u okruženju,pa i šire. Vidimo da ni SAD nije bolji primjer po slučaju posljednjih Predsjedničkih izbora, no svakako ukoliko gori naša i susjedova kuća istovremeno,nećemo valjda ići gasiti prvo susjedovu pa tek onda svoju vlastitu…

„Raju“ mnogo toga povezuje. Povezuje ju banalnost, povezuje ju masovni događaji,povezuje ju ono „što vole i rade svi“,voli se kupati u „plićaku“ jer se boji „dubine“(misli),mudraci,profesori i intelektualci nemaju kod raje neki autoritet koliko to imaju zvijezde i mediokriteti pa i mafijaši… Narodna masa iliti „raja“ odgojena je od mrkvi i batina od strane harambaša i glavnih „lola“.

Nema tu neke potrebe duljiti sa tom pričom. Jedan je istaknuti hrvatski obavještajac i sam rekao „nema se ovdje smisla zalagati za dobro jer ovaj je narod primitivan…“

Idemo ranijim bosanskim refrenom glazbenoga sastava Crvene Jabuke, „Dirli,dirli,dirlija nemoj dizat' graju para ima hadžija i za sitnu raju“… što bi na hrvatskome narodnome prijevodu možda sličnim zvučalo „on je krao,ali je i nama dao…“ čemu po spominjanju ove krilatice nisu izuzeti niti školovani i inteligentni ljudi. Svi nešto gunđamo u sebi ali ipak za takve izopćene odnarođenike  „ispustimo glasove“ (na izborima)..

Hrvatski narod ima mnogo i onih kvalitetnih ljudi,kreativnih ljudi pa i moralnih ljudi. No problem je taj što se oni rijetko povezuju,ostaju začahureni u krugu starih prijateljstava,teško se otvaraju,malo se otvaraju pa samim time postaju „izgubljeni u masi“…

Ukoliko iz sile mase ne izađe iznad barem jedan mali kišobran ili nešto tome slično,ostaje sve bezlično kao i ta masa koja se duhom i prostorom kreće kao ameba i svi su joj krajevi njeni,uistinu lažne nožice(biol.:pseudo-podije).

Ukoliko kreativci ne daju potpore drugim kreativcima barem na razini toplih riječi ili neke minimalne geste potpore, tada Hrvatska nije mjesto za kreativnost već za „kamuflažu“ u boji mase. To je poruka koju nam izgleda odašilju ljudi koji bi trebali imati moralnoga i motivirajućega kapaciteta. Oni koji kako-tako ipak djeluju, ovim autorovim perom nisu prozvani.

Boljševizirana stvarnost ima svoju praprošlost u narodnom duhu,a ne samo od 1945 naovamo. Kako se u mnogo puta i neprestano pojedinac morao ogledati i poistovjetiti sa mišljenjem u selu, nije naodmet poistovjetiti tome neku noviju povijesnu fazu koja je ustanovila parolu „bratstvo i jedinstvo“. 

Vidimo današnje doba. Službene političke ideologije u vidu komunizma danas više nemamo, ali svjedočimo tome kako nema spontanosti niti spontanih okupljanja ukoliko to netko ne organizira. Ulice nam bivaju posve prazne, manjka ono malo grupica koje zauzimaju javni prostor,sve se svelo na masovno komuniciranje koje ćemo opet prevesti na bosanski jezik „kud svi Turci,tu i mali Mujo..“

Svaka čast posebnim,moralnim,darovitim,kvalitetnim Hrvatima…no ukoliko ne budu toliko vidljivi i ukoliko ne budu pravi prijenosnici, neka se ne uvrede ukoliko ih netko „zametne“ u masu. Ovo je tako mala zemlja, gdje svatko tko ima neko svoje lako i teže pitanje za postaviti i gdje bi gotovo morao naći nekoga tko mu ima dati na to pitanje odgovora.

Postoji jedan prevažan primjer za spomenuti u vidu narodne krilatice: „neka ti ne zna ljevica,što ti čini desnica“, „tko muči,dvi` uči“,“pamet u glavu“, „šutnja je zlato“, „pametniji popušta“ isl. Možda je spomenuto zaista mnogo puta vrijedilo, no imamo sada revidirati svoje stavove po tim krilaticama,što hitnije. Nešto nam je omaklo i otelo se kontroli kada imamo ovakvo stanje. Uostalom zašto mi uvijek moramo biti gubitnici pored pobjeda u ratovima. Nešto očito ne štima u narodnoj i odgojnom podsvijesti.

Za Boga znamo a Zlo ne poznajemo! Eto ovdje nam leži razlog na pitanja zašto! Mi poznajemo muku,tegobu,teške dane,teške rane a ne poznajemo svijet i svjetovlje Zla i Zloga. Kada nam dođu teškoće, tada ih prihvatimo kako su nas mlađe učili oni „koji znaju što je život“ . Očito nema veze koliko je to pod pismotrom Zloga i da li uopće taj duh postoji. Mislimo da je Sotona samo nagovaratelj i podsticatelj te onaj koji nam u Paklu priredi dobrodošlicu,no ne vidimo pravo i svekoliko značenje svega toga. 

Lakše nam je etiketirati i obilježiti nama nepoznatu i sumnjivu stranu. Onaj tko je drugačiji, ismijavamo ga i odbacujemo. Neprijatelje tek upoznajemo„izvana“ dok nas neprijatelji onako priproste i površne podrivaju „iznutra“. Odnosno radije to čine tako da nas navedu da sami sebe u svojoj stupici slomimo, budući da nas Hrvate svaki neprijatelj percipira za opasne kada se stavimo organizirati.

Ovako podijeljeni , predstavljamo obilježja mase iliti raje. Mnogo inteligentnih ljudi i mnogo prosječnih pojedinaca sposobni su samo za svrhoviti produktivan rad kada nas se motivira ili upregne. Zaista smo robovi i „raja“ ovako podijeljeni a izvana djelujemo nekako svi isti. Blago onome tko nas ima…

U službi općeg Specijalnog rata, oduzeto nam podosta aktivnih i kreativnih inteligentnih svojstava uništenjem naše privrede: Preostaje hrvatskom čovjeku isključivo raditi za plaću te u prinudi birati sve „niže“ poslove koji nisu sramotni, već kao takvi su dijametralna suprotnost ostvarljivosti pojedinca. Pogotovo ako se „privremenost“ takvih poslova  svede na nužnost i „trajnost“…

Zlo lice maćehe Birokracije, vidljivo je sada svojim sjenama i polusjenama. Osvjetljenjem suštine problema,to će lice birokracije početi činiti grimase i „tikove“. 

Sve ovo što imamo u javnim diskursima, svodi se na obavještavanju o aferama misleći da nas se to potpuno ne dotiče izravno i da tu ništa ne možemo. Možemo- kada ništa ne možemo. Moramo Zlo nazvati punim imenom i ukazati na postojanje njegovih mračnih putova.

Sve ovo što vidimo, to je naviknutost žrtvi na život sa zlostavljačima u jednom zatvorenom sustavu…

Nastavlja se…

 

Josip Žuvela