Hrvatska politika bez mudrosti i poštenja

Pin It

Model upravljanja hrvatskom državom, što dalje vrijeme odmiče, to se sve više potvrđuje –da se radi u potpunosti o promašenom projektu. On je kao trulo deblo na kojem svaki vrag raste. Na takvom pravnom modelu stvorene su podloge, ističem kao prvo – politčke stranke postale su karteli, gotovo da su  neke pretvorene u mafijaške udruge

U povijesti, u cjelokupnoj povijesti hrvatskog naroda tri stoljeća su najtragičnija, a to su bila šesnaesto i sedamnesto stoljeće u borbama protiv Turaka i njihove najezde na Europu, a posebno na Hrvatsku“duo plorantes Turcisaecula Croatiae” – “dva plačuća stoljeća Hrvatske” k njima treba priključiti kao treće i najtragičnije  dvadeseto stoljeće, a kako se čini i dvadeset prvo stoljeće biti će plačuće, tj. tragično za narod hrvatski, ako nešto radikalno ne poduzmemo. 

 Moramo uspješno, pod hitno, provesti brojne reforme. Pogrešno vodimo politiku, vodimo je tako da počesto preferira interese stranke na vlasti. Čini se ono što tu vlast obdržava. Za narod, nikoga nije briga od onih u vlasti, nije ih mnogo briga za narod u Hrvatskoj a kamoli za Hrvate u svijetu, a posebno i oko 350 tisuća mladih koji su zadnjih par godina iselili i rasuli se po svijetu, da ih više nikada ni Bog ne može sakupiti i vratiti u  njihovu domovinu.

- Mi trebamo voditi politiku,  ne u interesu vladajuće političke stranke, već politiku na razini države, ali i šire politiku na razini cjelokupnog hrvatskog nacionalnog korpusa bez obzira u kojoj se državi svijeta nalazi. Trebamo slijediti primjer Izraela, koji vodi računa o svakom Židovu bez obzira gdje se nalazi u svijetu. Vrlo je slično stanje s Republikom Irskom, zahvaljujući povratnicima i slobodi napravili su čudo – Irska se od vjekovno iseljeničke države pretvorila u useljeničku državu.

 Da smo složni i čestiti davno bi imali svoju državu. 

Da počnem od proročanskog izriačaja Brune Bušića, koji je izuzetno precizno – prorekao današnje stanje u državi Hrvatskoj. (Nažalost još i kontinuirano)-

" ... Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će rođenje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne drzave da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i s Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako!.

 No, kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?!" (Bruno Bušić)

Mi smo sami sebi najveći neprijatelj.

Model upravljanja hrvatskom državom, što dalje vrijeme odmiče, to se sve više potvrđuje –da se radi u potpunosti o promašenom projektu. On je kao trulo deblo na kojem svaki vrag raste. Na takvom pravnom modelu stvorene su podloge, ističem kao prvo – politčke stranke postale su karteli, gotovo da su  neke pretvorene u mafijaške udruge. I ako su na vlasti ili pri vlasti, ponašaju se kao gladne svinje kad jurnu na puno svinjsko korito – one jurišaju na Državni i na županijski, a nerijetko i lokalni proračun.

Kao drugo, umjesto zdravog konkurentnog gospodarstva, neformalno je uvedeno klijentelističko poslovanje – po načelu - ja tebi, a ti meni. A što se posebno događa u javnoj nabavi, koja se tretira  kao zabranjeno lovište na divljač, gdje tu javnu nabavu nitko ne kontrolira i nitko zbog toga ne odgovara, i moram kazati - pred tzv. sudovima.

Kao treće, nefunkcionalno sudstvo, koje je prilagođeno interesima političkih stranaka koje su uspostavile izrazito stranači “Ustavni sud”, koji, suprotno svakom razumu, je nadležan da ruši ili potvrđuje presude “Vrhovnog suda”, - kakav je to “Vrhovni” sud, ako mu se po prilici 50 %  presuda ukida ili preinačuje, a sve prema interesima političkog kartela stranaka na vlasti. 

Neizmjerno volim svoju Domovinu i hrvatsku državu, ali mi se naprosto gadi to što se sve u njoj događa, a narod uspavan, potpuno nezainteresiran.

Biblijski – vol poznaje svog gospodara. A vlast ne poznaje narod koji joj je gospodar.  

U vlasti se već dobrano kupuju  mandati prelaskom iz jedne stranke u drugu, što je tako nemoralna trgovina, varanje birača i poniženje cijelog naroda.

Vlastodršci, koji su osporili narodu  ustavno pravo provođenja referenduma, dopustili su do sad samo jedan referendum, a bilo ih je više pa ma koliko da je prešao broj potrebnih potpisa te nisu dopustili, jer po njima narod ne smije ni o čemu izravno odlučivati. Iako u Ustavu piše da vlast pripada narodu i proizlazi iz naroda.

Iako je  po ustavu sloboda govora i ne smije biti verbalnog delikta, uveli su ga na mala vrata, različitim cenzurama, ponaprije na Internetu, ili politički govor i napis proglašavaju kao govor mržnje, pa ga  sankcioniraju. Mislim da političari koji radikalno ne dopuštaju narodu ustavna prava, jednog dana naći će se iza rešetaka. Tamo gdje se pojavila korupcija, ne odgovaraju oni koji ju provode, već oni koji bi takvu korupciju i bezakonje prijavili nadležnim tijelima gonjenja – proganjaju ih na sve moguće načine, gube radna mjesta i sl.

Silna mladost koja je otišla iz Hrvatske u daleke i tuđe zemlje – rezultat je samo gramzljive politike, koja vedri i oblači, ne nudi, ali očito nije ni sposobna, nešto radikalno ponuditi i pokreniti. Politika se valja u vlastitom blatu bez mudrosti i poštenja. Narod lakše podnosi i siromaštvo i glad nego na svakom koraku nepravdu i beznađe.(sjetimo se samo oko dvije tisuće ljudi bezkućnika koji su istjerani na ulicu iz svojih stanova, ili oko 300.000 blokiranih).  Kradu se glasovi na izborima, što pokazuje jedna anketa da tako misli oko 90% građana, da izbori nisu čisti.

Još mnogo je, mnogo toga što bih trebalo spomeniti, ali gabariti ovog članka to ne dopuštaju.

To se može riješiti samo na jedan način, izmjenom Ustava, a to je odbacivanjem stranačkog izbora saborskih predstavnika, a prihvatiti delegatski sustav njihovog izbora. To znači da bi savka od sedamnaest županija delegirala (isključivo ljude sa svog područja) u Sabor po dva tri ili i više delegata u omjeru prema broju stanovništa u pojedinoj županiji. Na pr. Istra bi delegira dva saborska zastupnika, Dalmacija tri i slično. Tim činom u potpunostii prestaju djelovati političke stranke na razini države, ostale bi samo na razini županija i to da svaka županija ima svoje lokalne stranke. S time bi se mnogo toga razriješilo i ostvarilo. Ne bi se mogli stvarati politički stranački karteli, koji su izvor korupcije, počesto i u samom vrhu vlasti. 

 Takav delegatski sustav izbora parlementaraca prihvatio je i Europski parlament. Svaka država delegira po nekoliko parlamentaraca u EU parlamenat prema kvoti koja joj dodijeljena. Na  taj način u Parlamentu nema oporbe. I sve savršeno radi. I nema nikakve mogućnosti malverzacijama, ni kriminalu, niti nadglasavanju. Nema nikakve ideologije i bilo kakvih stranačkih  udruživanja zastupnika. Nema trgovine mandatima. Svi su jedinstveni, a kod glasanja po pojedinom predmetu izglasava se većinom svih poslanika. Sabor bi bio vrlo homogen, i ne bi bilo nikakvih “ratova” i bljuvotina koji se sada svakodnevno pojavljuju u Saboru.

A što je od svega najvažnije ne može biti ni krađe, a da posebno ne naglašavam vrlo veliku uštedu jer stranke koštaju državni proračun na razno razne načine.

Ne bi bilo ideloških podjela, na mi ili oni, ne bi bilo ni povijesnih razdjelnica, tada bi narod doista doživio snažnu unutarnju koheziju, a osiguralo bi se svakoj županiji da ima u Saboru svog delegiranog parlametarca, jednog ili više.

Ne bi bila moguća nikakva koalicija, ni velika ni mala, niti bi bilo potrebe za to.

Takav Sabor bio bi vrhovno tijelo zakonodavne vlasti, bez ikakvih unutarnjih sukoba ili nametanja.

Obzirom da se sadašnji Sabor potpuno difamirao, bilo bi mnogo bolje da se prihvati delegiranje kao modus ulaska u Sabor  poput modela ulaska u Europski parlament, delegiranjem.

“Politika kad je istinoljubiva je poput jutarnje rose koja blagodarno

umiva zelenu travu. A neistinoljubiva politika je poput tijela

koje je u cijelosti zaraženo virusom opake bolesti.

Zato, skupite se mudri i svoje znanje stavite na Pladanj dobra!”

(Codex moralis Croaticum)

Mile Prpa