Uvedimo demokraciju i slobodu u Hrvatsku

Pin It

Bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić je kao kandidat za predsjednika bio zaštićen kao lički medvjed kod hrvatskih utjecajnih medija mada je sa njim povezano toliko afera od kojih se branio lažima pa o njima javnost zna malo ili ništa.

U demokraciji javnost, dakle, birači moraju znati sve o političkim kandidatima prije nego odluče o svojem izboru, a zbog toga postoje slobodni mediji, novinari i građani koji propituju sve dobivene informacije o kandidatu od bilo kakvog izvora.

Dosta toga je postalo javno, ali nedovoljno razjašnjeno u utjecajnim medijima, a nešto je dospjelo u medije sa zakašnjenjem. Iza Mesića stoje neke koruptivne i izdajničke afere koje javnost ne zna, pa ovdje se od njega traži da javnosti odgovori na sve buduće insinuacije jer tako funkcionira demokracija u demokratskim državama. Neke informacije su do mene došle od dva njegova prijatelja ili poznanika koje se nikada nisu pojavile u utjecajnim medijima. Jedan je bio njegov ''cimer'' iz zatvora u Staroj Gradiški, a drugi je najvjerojatnije bio udbaški doušnik, koji je kao i on postao hadezeovac nakon uvođenja višestranačja

Danas nam se bivši Predsjednik predstavlja kao antifašist i tako nam otkriva kako su komunisti prikrivali svoje pokolje i jednoumlje u koje nas vraćaju ponovo, negirajući demokraciju, slobodu i hrvatski Ustav. Problem je što je većina hrvatskih novinara i danas ideološki obojena, dakle, komunistički i jednoumno, a bez lustracije komunistički obrazovanih novinara, nikad nećemo ostvariti demokraciju i slobodu. Zbog toga ovo iznosim javno jer javnost mora znati istinu. Laž služi antifašistima da prikriju zločine svojih predaka, a istina služi običnim smrtnicima i povjesničarima da bolje razumiju komunistička i Titova zlodjela.

Ni jedan političar se ne bi smio služiti zakonom o kleveti i uvredi časti jer svaki birač u Hrvatskoj je suveren i sve mora znati o političkim kandidatima prije izbora, a Ustav mu daje pravo da može slobodno i javno iznositi svoja mišljenja i različite insinuacije o političarima. Međutim, političar Mesić je tužio više ljudi zbog klevete i uvrede časti umjesto da njihove navode javno opovrgne. Tako je u hrvatsku državu vratio verbalni delikt koji je suprotan hrvatskom Ustavu i koji koriste komunistički i korumpirani sudci.

Ovdje ću iznijeti tipičan primjer iz lokalne kampanje. Oporba je u kampanji optužila lokalnog šerifa za pljačku proračuna i drugih nepravilnosti. On ju je tužio zbog klevete i uvrede časti, a sud mu je dodijelio novčanu nagradu umjesto da tu tužbu odbaci. Ljudi su bili kažnjeni samo zato što su sudjelovali u kampanji. Ovo nam pokazuje koliko je korumpirano hrvatsko sudstvo.

U kršenju ustavnih prava novinara i građana najuspješniji su bili lokalni načelnici iliti šerifi koji su koristili korumpirano sudstvo, a tome je kumovao i komunistički Ustavni sud koji donosi nerazumne i nelogične ustavne odluke. Lokalni šerifi pljačkaju građane jer im ne žele otkriti kako se troši njihov novac. Ako sa tim iziđu u javnost, šerifi ih sudski progone zbog klevete i uvrede časti. Dakle, ustavno se ponovo vraćamo u jednoumlje jer Ustavni sud ne vrši svoju zadaću.

U budućim napisima ću ukazati na neke poznate i nepoznate afere bivšeg predsjednika Mesića jer su do mene došle preko njegovih prijatelja i poznanika, a zadaća bivšeg predsjednika je da ih opovrgne argumentirano zbog razumijevanja hrvatske povijesti. Na neke njegove podvale hrvatskom narodu i državi, odmah je trebao reagirati Sabor i DORH, te protiv njega pokrenuti istragu. Ne može jedan predsjednik države lažno optuživati svoju državu i stranim špijunima davati tajne dokumente bivšeg predsjednika Tuđmana bez ikakvih posljedica. To je veleizdaja, a veleizdaja je teško kazneno djelo, ali DORH nije uopće reagirao jer su komunisti poništili zakon o izdaji i veleizdaji.

Ovo nam nedvojbeno pokazuje da Sabor i dalje donosi komunističke zakone jer u donošenju zakona ne sudjeluju pučani iz različitih cehovskih udruga. Sindikate treba ukloniti iz politike i medija jer njihova jedina zadaća je da štite interese i prava radnika, te državnih zaposlenika umjesto da se bave politikanstvom sa crvenim finesama.

Ovako ne funkcionira uređena i demokratska država jer bez slobodnih medija na političke funkcije bi dolazili mnogi amoralni ljudi i lopovi, a to se događa u hrvatskoj demokraciji. Prozivanje političara nije pravo samo novinara nego i pravo svakog političkog kandidata i birača. No, toga nema ni u tiskovnim ni na televizijskim medijima. Umjesto birača demokraciju nam čuvaju i promiču jednoumni političari i novinari, posebice na državnoj televiziji. HRT je sramota za hrvatsku demokraciju i po mojem mišljenju moramo stvoriti javnu televiziju samo sa jednim programom ili kanalom koji bi se bavio hrvatskom politikom, kulturom i obrazovanjem. Sve drugo HRT treba prepustiti komercijalnim televizijama.

Zar nije došlo vrijeme da Sabor počne donositi kapitalističke, tržišne i demokratske zakone jer komunistički zakoni su glavni uzrok hrvatskog siromaštva. Poreze treba smanjiti, a to se jedino može postići smanjenjem državne administracije i izbacivanjem civilnih udruga iz proračuna, te ukidanjem uhljebničkih agencija.

Srećko Radović/HRsvijet