Božinovićeva policija trebala je zabraniti okupljanja za srpskog pjevača

Pin It

FOTO/VIDEO Hrvatska se oprašta od Đorđa Balaševića. Poznati detalji  sprovoda - N1

Za kršenje pandemijskih mjera kažnjavaju se samo Hrvati…

Ovo manipuliranje medija u Hrvatskoj sa smrću jednog pjevača i to stranog državljanina postalo je degutantno. To razvlačenje po medijima jedne smrti i srcedrapateljsko pisanje o obitelji i dulje od tjedan dana nakon smrti, nije samo medijsko formiranje javnog mišljenja, to je iskorištavanje smrti popularnog pjevača za retuširanje jedne propale ideologije, propale države kao moralne vertikale.

To je beskrupulozno pranje savjesti prema svim žrtvama koje su izazvale ta država i ta ideologija! To je u konačnici iskorištavanje smrti Đorđa Balaševića državljanina Republike Srbije za ponižavanje hrvatskih žrtava te države i njezine velikosrpske ideologije, koja je u Domovinskom ratu pokazala sav svoj zločinački karakter.

Odmah nakon smrti srpskoga pjevača, mediji su se maksimalno angažirali, opisujući njegove samo njima vidljive vrline i počeli su ga uzdizati do nebeskih visina što je dovelo jadnih i nepismenih ljudi  na okupljanja.

Naslovi sa portala, naslovnice dnevnih tiskovina danima već pišu, dijele fotografije, intervjue i nakon sahrane, ne puštajući čovjeka da počiva u miru, s jasnom namjerom što dulje medijski koristiti tu priču.

„Umro je legendarni pjevač, čuveni kantautor koji je pjesmom spašavao svijet, veliki mirotvorac, veliki pjesnik i veliki čovjek“. Uz najbolju volju ne vidim da je nekoga spasio, a kamo li svijet.

Volio je Istru, volio je Zagreb, volio je Međimurje, volio je Split… volio je „ceo svet“… “Ceo ‘region’ tuguje“. Novi list je napisao: „Od Mure do Morave neće te zaboraviti jer značio si sve!?“ Što to sve?

Pa su se mediji u Hrvatskoj osjetili kao sastavni dio „regiona“ i uključili u manipuliranje, a neki nastavili i nakon sahrane, kao Jutarnji list, Večernji list,  Glas Istre, kojima  je „Đole“ zahvalna tema (https://www.glasistre.hr/glazba/balasevicev-drug-do-groba-poznati-je-istarski-poduzetnik-umro-mi-je-moj-dole-a-s-njim-i-dio-moje-duse-a-zelio-se-preseliti-u-istru-govorio-je-da-ona-na-pola-puta-do-raja-702487). Ništa manje degutantno nije postupio ni puljski gradonačelnik Boris Miletić. Nije mu bio dovoljno spektakularan oproštaj Puljana na Željezničkom kolodvoru, pa je dao na korištenje i puljski Amfiteatar, ali ovaj puta uz preporuku poštivanja epidemioloških mjera, tako da je u Areni bilo manje ljudi nego na Željezničkom kolodvoru.

„Bio je velik, veličanstven pesnik. Božanstven pesnik, koji nije samo pevao svoje pesme, nego je i pisao poeziju i knjige. Bio je mudrac. I uz sve to bio je veliki čovek. Hrabar kada je trebalo biti hrabar. Rekao je NE ratu. Rekao je NE nasilju, i ovome treba odati svako priznanje i čast”, rekao je Rade Šerbedžija iz „regiona“, E Rade, Rade baš treba biti „veličanstveni pesnik, božanstveni pesnik“ za napisati ovakve stihove i kletvu Bogu.

O, jebo ga Bog

Jednog dana krenem ja,

nisam preso korak – dva,

kad ugledah tetka svog.

O, jebo ga Bog,

gde ide sam u tamnu noc.

Ne, stvarno, jebo ga Bog,

gde tura nos u zivot moj.

Ja bas nisam Bog zna sta,

al’ bi voleo da se zna,

bolji sam od tetka svog.

O, jebo ga Bog…

„Za tako velikog čoveka i umetnika mislite da vas nikada ne će napustiti. Otišao je veliki pesnik i moj veliki prijatelj i zato će svima nama ostati ogromna praznina. Ovo je bolan udarac. Nenadoknadiv gubitak za kulturni i javni život čitavog regiona, kao i svih poštovalaca njegove muzike u svetu. Otišao je jedan od najboljih”, rekao je Zdravko Čolić isto iz „regiona“ koji je rado viđen i u puljskoj Areni. Očito ni Zdravko Čolić nije upoznat sa opusom „velikog pesnika“.

Bojan Glavašević, saborski zastupnik izjavio je: „Balašević je bio uz moju generaciju kad nam je bio najpotrebniji. Naučio nas je da ne mrzimo, da budemo hrabri, da se smijemo i kad je teško, da plačemo kad nam je potrebno, da se ponosimo našom ravnicom i našim Dunavom. Bio je glas razuma u vremenu koje je razum napustilo u potpunosti. Naučio nas je da devedesetima kažemo da konačno više odjebu od nas. Pomogao nam je da ozdravimo nakon rata. Bio je dio moje male prognaničke ekipe uz svaku logorsku vatricu, svaki put kad bi netko uzeo gitaru u ruke. Ne ću prežaliti što mu nisam imao priliku stisnuti ruku i reći mu hvala“. Samo što se Bojan ne pita što je „njegov glas razuma govorio kada su mu oca ubijali na Ovčari“. U  intervjuu tjedniku NIN, 6. prosinca 1991., taj isti „dobri“ Balašević izjavio je da su JNA i Srbi „oslobodioci“. Eto ti su mu oslobodioci ubili oca na Ovčari razorili grad i njega istjerali iz grada. Tako mediji slažu mozaik i ispiru slušateljima, gledateljima i čitateljima mozak. I kada danima mediji  svakodnevno pune uši slušatelja, oči gledatelja, naravno da su mnogi ne razmišljajući odlazili zapaliti svijeću i družiti se. Jer ne možemo ne uzeti u obzir da su ljudi željni druženja i zabave nakon četiri mjeseca zabrane grupnog okupljanja i zatvorenih ugostiteljskih objekata.

Neodgovorni i beskrupulozni mediji u Hrvatskoj, degutantno manipulirajući smrću poznatog pjevača, unatoč korona virusu, poticali su ljude na masovna okupljanja. I nitko se nije oglasio, nije upozorio  ljude na opasnost zbog masovnih okupljanja. Ni Stožer se nije oglasio, Ni Vlada se nije oglasila, a lokalni politički šerifi su još dodatno nudili nova okupljališta. Samo vijesti  da se “Hrvatska oprašta od Đorđa Balaševića“, ni riječi o epidemiološkim mjerama. Ni nakon snimki koje su otišle u javnost, ni mediji, ni Vlada, a ni policija, nisu reagirali. Kao da je sasvim normalno stanje, a ne pandemija. Kao što je rastjerivala mlade u Zagrebu ispred HNK, kao što je uhićen vlasnik teretane, kao što su mnogi platili kazne, koje je Vlada propisala, tako je policija mogla spriječiti masovna okupljanje. Vlada i Stožer nisu reagirali jer to je „naš Đole“. Vlada je utvrdila  kazne za prekršitelje epidemioloških mjera: kazna za pravne osobe iznosit će od 10.000 kuna do 40.000 kuna, a za odgovorne osobe u pravnim osobama ili obrtnike kazna će biti od 5000 kuna do 10.000 kuna. Građani koji se ne će pridržavati pravilnog nošenja maski ili drugih odredbi Nacionalnog stožera Civilne zaštite o zabrani i ograničenju javnih ili privatnih okupljanja bit će kažnjeni s 500 kuna. Za posjednika privatnog posjeda koji organizira nedopušteno okupljanje kazna je od 5000 do 10.000 kuna, a za onoga tko organizira privatnu zabavu kazna će biti do 10.000 kuna (https://www.24sata.hr/news/sve-o-kaznama-zbog-korone-policija-ce-vam-doci-na-vrata-samo-ako-vas-netko-prijavi-731274). Kakva je Hrvatska pravna država kada zbog  „njihova  Đoleta“ odnosno  stranog državljanina zakoni i propisi ne vrijede? Koji je to oblik diskriminacije? Nekoga se za isti prekršaj kažnjava, a masu ljudi koji su izašli na ulice i trgove hrvatskih gradova ne?! Nama u Hrvatskoj kada nam umru naši najdraži vrijede pravila koja očito ne vrijede i za strane državljane: Stožer civilne zaštite donosi odluku o načinu održavanja posljednjih ispraćaja. S obzirom na rizik prijenosa koronavirusa, prilikom okupljanja većeg broja osoba na istom mjestu uvodi se protuepidemijska mjera načina održavanja pogreba i posljednjih ispraćaja koja se odnosi na osobe u području Republike Hrvatske te na pravne i fizičke osobe koje se bave pogrebnom djelatnošću. 

Za vrijeme trajanja mjere iz ove odluke:

pogreb, posljednji ispraćaj i polaganje urne održava se isključivo u krugu najuže obitelji i predstavnika vjerske zajednice, poštujući upute i mjere koje donosi Hrvatski zavod za javno zdravstvo;

obavijest o smrti (osmrtnica) ne smije sadržavati podatke o mjestu i vremenu održavanja pogreba, posljednjeg ispraćaja i polaganju urne;

obustavlja se organiziranje glazbenih usluga i usluga dostave cvijeća i svijeća.

Znači li to da ovakvo funkcioniranje pravne države i nakon raspada Jugoslavije, vrijedi u Hrvatskoj i dalje, točno po Titinu načinu provođenja zakona: „Drugovi ima sudija koji se drže zakona kao p’jan plota”. U Hrvatskoj se očito ne  drže ni zakona, ni plota, odnosno zakoni ne vrijede za sve jednako ni sa ove, a ni sa one strane plota!

Lili Benčik/hrvatski-fokus.hr