Za slobodu spremni

Pin It

Najprije su zabranili poklič ''ZA DOM – SPREMNI''. Čak i da je to bio ustaški pozdrav, ni jedan razuman i misleći političar nikada ga ne bi zabranio jer i ustaše su se borili za nezavisnu i suverenu hrvatsku državu. Bivši komunist Tuđman pod najvećim pritiskom nije ni pomislio zabraniti kunu. Ako danas zabranjujemo taj poklič, sutra ćemo zabraniti i naziv Hrvatska jer tako su ustaše zvali svoju domovinu.

Izgleda da veliki broj Hrvata ne razumije stanje hrvatskog naroda i države nakon pobjedničkog obrambenog domovinskog rata i stvaranja suverene, nezavisne i demokratske hrvatska države jer danas ih Srbi i Srbijanci ponovo pobjeđuju svojim izmišljotinama i lažima preko medija.

Dok političari redom šute na ta podmetanja te se bogate pljačkom države i građana, hrvatski mediji također šute ili traže hrvatske ratne zločince i ustaše jer njihovi urednici su potomci hrvatskih i doseljenih izdajnika i zločinaca koji i danas vrše duhovni teror nad hrvatskim narodom.

Prema takvim hrvatskim medijima, izvor svega zla u Hrvatskoj su Tuđman i Šušak, dakle, dva Hrvata koji su vodili hrvatske branitelje do veličanstvenih pobjeda i na koncu do oslobođenja cijelog umanjenog hrvatskog teritorija. Domoljubni medij bi se tomu morali suprotstaviti ako želimo sačuvati krvlju stečenu državu. Međutim, imamo samo jedan takav tjednik čija uređivačka politika nije sveobuhvatna. Kakvi smo mi narod ako ne možemo osnovati u Hrvatskoj jedan domoljubni hrvatski dnevnik? Kažem osnovati jer ga ne bi smjeli kupiti od udbaša i omogućiti im da dijeli naš novac.

Tko stoji iza tih izdajničkih medija? Najvjerojatnije udbaši, na što nas upućuje osnivanje ''nezavisnog'' tjednika Globus u Njemačkoj umjesto u Jugoslaviji. Zašto u Minhenu, a ne u Zagrebu? Zar onda udbaši nisu većinom vlasnici i novinari tih medija u Hrvatskoj?

Komunističke zločine stalno treba otkrivati, o njima stalno pisati i javno govoriti preko radija i televizije, kao i sve četničke zločine u ovom obrambenom domovinskom ratu. Međutim, to ne zanima ''hrvatske'' političare ni novinare. Srbi i Srbijanci danas ratuju protiv Hrvata lažima i obmanama na koje hrvatska inteligencija i intelektualna elita nije u stanju odgovoriti jer im nedostaje znanje o srednjovjekovnoj i antičkoj hrvatskoj povijesti te ne žele prihvatiti svoju ignoranciju per se. Njima je nepojmljivo da su Hrvati tvorci prvog slogovnog pisma i jezika koji se danas naziva sanskrit. Njima je nezamislivo da su Aramejci bili Hrvati. Njima je uzor i izvor povijesnih istina ''bizantolog'' Ivo Goldstein.

Udbaški nasljednici osnivaju jutele koji su za mnoge Hrvate izvor istine, ne shvaćajući da su juteli najveći protivnici hrvatskog jezika i kulture, dakle, Hrvata i trebalo bi im zabraniti djelovanje u Hrvatskoj, ako smo suverena država. Zbog njih nikada mećemo govoriti hrvatski nego srbijanski i bosanski. Nažalost, Hrvatska nije suverena jer je postala dio globalističke i multikulturne Europe.

Jutelovci i njihovi sljedbenici su većinom proizvod komunističke i jugoslavenske svijesti koja ne želi nikakve promjene u stanju duha hrvatske nacije pa nam promiču javno ono što pioniri jedino znaju – bratstvo i jedinstvo, dakle, jedinstvo hrvatskog i srbijanskog jezika. Možda ih malo ponekad probudi srbijansko negiranje hrvatskog naroda, hrvatskog jezika i otimanje hrvatske kulture, ali se ne žele zamjeriti svojim drugovima – Srbima i Srbijancima u Hrvatskoj – jer njihovom šutnjom čuvaju sve svoje privilegije koje su naslijedili od svojih očeva i djedova pa se boje da ti drugovi ne bi javnosti otkrili krivotvorine njihove prošlosti.

Ponekad hrvatski globalisti, potomci okorjelih komunista, idu u drugu krajnost i nameću Hrvatima raznorazne perverzije, one koje su njihovi očevi kazneno progonili i izlagali svakom mogućem ruglu. Takvi zaštitnici svih perverzija i protivnici kršćanske kulture uopće ne znaju da sve što imamo u europskoj kulturi i znanosti dugujemo kršćanstvu. Oni su postali novi ljevičari ili globalisti koje u Hrvatskoj predvodi hrvatski premijer Plenković i koji, uz pomoć zbunjenog uličara i licemjera Milanovića, ruši hrvatsku državu i sve njezine povijesne simbole i podilazi Srbijancima u njihovom rušenju hrvatskog identiteta. Obojica su pravnici, ali obojica ne razumiju ustavno pravo u demokraciji po kojem je narod suveren nad političarima.

Najprije su zabranili poklič ''ZA DOM – SPREMNI''. Čak i da je to bio ustaški pozdrav, ni jedan razuman i misleći političar nikada ga ne bi zabranio jer i ustaše su se borili za nezavisnu i suverenu hrvatsku državu. Bivši komunist Tuđman pod najvećim pritiskom nije ni pomislio zabraniti kunu. Ako danas zabranjujemo taj poklič, sutra ćemo zabraniti i naziv Hrvatska jer tako su ustaše zvali svoju domovinu. Hrvate ni Hrvatsku ni danas ne priznaju četnici ni SPC, dakle, 90 posto Srba i Srbijanaca.

Jednom napadnutom i okupiranom narodu kad netko poviče ZA DOM, svaki domoljub će odgovoriti SPREMAN, ali to nisu odgovorili ni Milanović ni Plenković nego su uz pomoć udbaških veza postali hrvatski dezerteri u konzulatima. Uz taj poklič poraženi su hrvatski okupatori Srbi i Srbijanci koji su htjeli vratiti srbijanski imperijalizam i nacizam na koncu 20. stoljeća. Ne žele li ovim činom Milanović i Plenković stvoriti neku novu Jugoslaviju?

Ni jedan od njih ne želi registrirati HPC jer su ignoranti koji ne poznaju kanon pravoslavlja. Naime, svaka autokefalna pravoslavna crkva je državna, što znači da u Hrvatskoj može postojati samo HPC. Ovo je još jedan izdajnički čin Milanovića i Plenkovića koji njime potvrđuju svoju ignoranciju. Nismo više u očekivanju priznanja hrvatske države e sei predsjednik i premijer moraju ponašati kao državnici, a oni to sigurno nisu ni svojim ponašanjem ni svojim djelima. Dakle, u kraljevini Jugoslaviji svi pravoslavci su morali postati Srbi, ali ne i Srbijanci. Međutim, u Hrvatskoj tada nisu postojali Srbi nego unijati ili grkokatolici, što znači Hrvati sa bizantskom liturgijom. Bizant je Harvače zvao SRBI jer nije imao slova za glasove H, V i Č.

Povijesno, Srbija nikad nije bila pod bizantskom vlašću jer tada nije ni postojala. Carevina Hrvatska ili Krajina koja se prostirala od Trsta sve do Drača u Albaniji je bila pod vlašću Bizanta sve do krunidbe kneza Branimira. Teritorij današnje Srbije južno od rijeke Save nikada nije bio pod vlašću Bizanta nego pod vlašću Bugara od 924. godine sve do dolaska Osmanlija niti je ikada postojala SPC prije 1922. godine, a nastala je koruptivnim činom carigradskog Patrijarha i proširila se u kraljevini Jugoslaviji na današnji teritorij Hrvatske, BiH, Crne Gore i Makedonije.

Prva srbijanska kneževina koja se zvala Srbija je nastala 1874. godine nije imala svoju pravoslavnu crkvu. Prema popisu pučanstva iz 1841. godine, u Dalmaciji nije bilo ni jednog Srba ni Srbijanca.

Nakon utakmice u Splitu, Srbija prijavljuje HNS zbog ustaškog simbola koji predstavlja hrvatski grb. Još jedna podvala koju mogu prihvatiti hrvatski komunistički ignoranti i tražiti zabranu tog grba. Međutim, taj grb je znanstveni simbol koji ima 64 crveno bijela polja i otkriva tajne genetike. Naime, u genetici postoji 64 kromosoma umjesto 46 i to 32 muška i 32 ženska. Genetika to još nije otkrila i zbog toga mislim da genetika nije cjelovita znanost i može postati opasna za ljude. Štoviše, ni jedna kršćanska crkva u početku nije izgrađena bez tog grba, što nam otkriva prisutnost hrvatske civilizacije diljem Europe koju su počeli potiskivati najprije semiskiu kršćani, nakon njih semitski Grci i na koncu semitski Latini.

Čudi me što četnicima i SPC ne smeta hrvatski pleter koji je sačuvan u Hrvatskoj i Armeniji. Zar nam to ne pokazuje da su Aramejci bili Hrvati i da je Aramea bila hrvatska država koju su Semiti nakon pobjede nazvali Elevitia? Po Elevitima ime dobiva izgubljeno biblijsko pleme Levi ili Leviti. Taj hrvatski pleter otkriva kako se mijenjaju geni u stanici.

Upravo zbog tolike ignorancije bilo bi poželjno da Milanović i Plenković podnesu ostavke i da se održe novi izbori. Isto tako suveren – narod mora zatražiti stvaranje novog Ustava koje će oni potvrditi ili odbaciti na referendu jer više ne živimo u feudalnom društvu niti u koloniji. Danas živimo u demokratskoj Hrvatskoj u kojoj je suveren narod i narod se mora dogovoriti preko referenda kakvu državu želi imati. Taj Ustav jedino može mijenjati narod, a nikad političari, ako želimo da političari služe narodu.

ZA SLOBODU – SPREMNI

Srećko Radović/HRsvijet