Dok se traži pomilovanje udbaša Perkovića i Mustača, zaboravljeni Stojić provodi dane u austrijskom zatvoru. Zašto generali ne skupljaju potpise za njega?

Pin It

Stojic Bruno - Memoires de guerre

Ostavljen na milost i nemilost te zaboravljen, što od javnosti što od svojih suboraca, Stojić izdržava svoju kaznu u austrijskom zatvoru. Vijest o njegovoj odbijenici zaobišla je i hrvatske medije. Postavlja se pitanje hoće li Hrvatska reagirati na poslanu odbijenicu, ali i još jedno, puno važnije: Zašto generali ne stave na papir potpise za Stojića? Ili je za to ipak potrebno biti dio UDBA-e?

Vijest o mogućnosti pomilovanja udbaša Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, probudila je duhove prošlosti i ponovno otvorila neriješena pitanja koje Hrvatska desetljećima "gura pod tepih", ali ponovno i ukazala na dvostruke kriterije koji još od osnutka hrvatske države stvaraju podjele u društvu. 

Inicijativa odvjetnika Ante Nobila o upućivanju molbe predsjedniku RH Zoranu Milanoviću da pomiluje nekadašnje jugoslavenske, a potom i hrvatske obavještajce Perkovića i Mustača podijelila je javnost, ali i umirovljene generale. Dio njih smatra da Perković i Mustač zaslužuju pomilovanje zbog doprinosa u stvaranju hrvatske države i obranu zemlje iako su njih dvojica u kolovozu 2016. na sudu u Münchenu proglašeni krivima i osuđeni na doživotne zatvore zbog pomaganja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. 

Kolumnist portala Direktno, Davor Dijanović u svojem posljednjem tekstu dobro je objasnio  korijene "duboke države".

Ako pogledamo korijene hrvatske duboke države, navodi Dijanović, onda je jasno kako su to prvenstveno relikti moćnih udbaških i komunističkih struktura koje su, koristeći usred rata ideju nacionalne pomirbe, izvršile transmisiju svoje moći i u samostalnu Hrvatsku. Riječ je o strukturama koje su kroz 45 godina komunističke Jugoslavije jako dobro naučile tehnologiju vladanja, a uvijek su bile i pri financijskoj pipi što im je početkom devedesetih omogućilo da – u suradnji s tehnomanagerskim strukturama – osiguraju golemi kapital kojim i danas presudno utječu na financijske i političke procese u državi.

Komunistička tajna policija, koja je u različitim razdobljima imala različita imena, ali ju se kolokvijalno naziva UDBA-om, samo je u emigraciji likvidirala 69 političkih emigranata. Jedan od njezinih osnovnih zadataka bio je borba protiv "ustaško-terorističke emigracije" i svih onih krugova koji su se zalagali za stvaranje samostalne hrvatske države.

Žrtvom djelovanja tajne policije mogli su postati svi oni koji su na bilo koji način ugrožavali jugoslavensko-komunistički poredak. Metode se pritom nisu birale, pa je tako Stjepan Đureković likvidiran sjekirom u glavu. Sama ubojstva, navodi Dijanović, izvodio je regrutirani ljudski šljam, no iza svih njih stajao je rukopis samoga vrha jugoslavenske države. 

Zašto generali ne stave potpis za Stojića?

Pismo podrške pomilovanju Perkovića i Mustača potpisali su umirovljeni generali Ante Gotovina, Ivan Čermak, Ljubo Ćesić Rojs, Pavao Miljavac, Davor Domazet Lošo, general Luka Džanko te Marinko Krešić koji je povukao svoj potpis.

General Gotovina, nakon burne reakcije javnosti, dao je objašnjenje zašto je stavio svoj potpis rekavši kako se trebamo sjetiti naših branitelja koji sjede u zatvorima diljem Europe, koji također traže ili će tražiti pomilovanje. "Pamtimo sve procese i osude, optužbe međunarodnog kaznenog suda pod sintagmom 'Udruženi zločinački pothvat', na čelu sa predsjednikom hrvatske države dr. Franjom Tuđmanom, ratnim ministrom obrane Gojkom Šuškom, načelnicima Glavnog stožera, zapovjednicima i svim znanim i neznanim sudionicima. Pamtimo optužbe utemeljene na lažima, manipuliranim dokazima i namještenim, iznuđenim svjedočenjima", rekao je tada Gotovina.

Postavlja se pitanje, zašto se hrvatski generali nisu tako zauzeli za ratnog ministra obrane Herceg-Bosne Brunu Stojića koji utamnjenički provodi svoje dane u austrijskom zatvoru?

Ratni ministar obrane Andrija Hebrang, prošli tjedan za portal Direktno izjavio je kako "svaki od potpisnika ima debeli razlog da puše u isti rog sa sljedbenicima UDBA-e. To su ovisnici o vlasti, UDBA-inom i komunističkom nasljeđu jer su se tako ponašali u životu da su postali njihovi ovisnici. Svi oni koji su potpuno nezavisni, koji nemaju crnih tragova iza sebe, koji nemaju interesnih tragova iza sebe - njima je potpuno jasno da su ti potpisi iz interesa".

Milanović odbio pomilovati 46 branitelja do sada

Po Zakonu o pomilovanju predsjednik Republike daje pomilovanje osuđenim osobama za kaznenopravne sankcije koje su izrekli sudovi u Hrvatskoj ili koje se izvršavaju u Hrvatskoj.

Pomilovanje koje daje predsjednik države nije uvjetovano količinom izdržane kazne. No, ipak, postoji vrlo velika vjerojatnost da će generali imati problema s pomilovanjem ako predsjednik Zoran Milanović održi riječ danu tijekom predizborne kampanje, jer je Milanović izričito tvrdio kako neće nikoga pomilovati.

Kako je ranije doznao portal Direktno u Ministarstvu pravosuđa i uprave,  na stolu u Uredu predsjednika dostavljene su 274 molbe za pomilovanjem, a njih 46 odnosi se na molbe za pomilovanje osoba za koje se prema dostupnim podacima može utvrditi da imaju status hrvatskog branitelja. Otkako je Milanović došao na funkciju predsjednika, nije pomilovao niti jednu osobu bez obzira što se gotovo svaka peta molba odnosila upravo na branitelje Domovinskog rata. Ako nije pomilavan niti jedan branitelj do sada, zašto se sada kao ključni argument za pomilovanje udbaša Perkovića i Mustača ističu njihove zasluge u Domovinskom ratu?

Ističu se zasluge u Domovinskom ratu, a zaboravljaju 'zasluge' u Jugoslaviji

Dok s jedne strane imamo potpise niza hrvatskih generala koji su za oslobađanje spomenutog udbaškog dvojca zbog zasluga u Domovinskom ratu, zaboravljajući pritom njihove "zasluge" u Jugoslaviji, s druge pak strane imamo zaboravljenog i utamničenog Hrvata osuđenog na izdržavanje kazne u stranoj zemlji. Bruno Stojić ratni je ministar obrane Herceg-Bosne, koji je osuđen na 20 godina zbog zapovjedne odgovornosti za zločine koje nije napravio niti naredio. Stojić je u kolovozu 2019. godine podnio je zahtjev za prijevremeno puštanje nakon odsluženja dvije trećine zatvorske kazne, ali je dobio odbijenicu Haaškoga suda.

Proveo je 42 mjeseca u kućnom pritvoru i 15 godina u haaškom i austrijskom zatvoru. Do sada je praksa Haaškog suda bila puštanje optuženika na slobodu nakon odslužene dvije trećine kazne što general Stojić napunio još prošle godine u siječnju. Međutim, Haaški sud je, ponovno kada su u pitanju Hrvati iz BiH, napravio iznimku te je Stojić tako dobio odbijenicu za puštanje na slobodu. Nekoliko sati nakon odbijenice preminuo mu je otac.

Podsjetimo samo još i na činjenicu da je krvnika s Ovčare Veselina Šljivančanina, kojemu su dokazani brojni ratni zločini, Haaški sud oslobodio nakon odsluženja dvije trećine kazne. Pametnom dosta. 

Ostavljen na milost i nemilost te zaboravljen, što od javnosti što od svojih suboraca, Stojić izdržava svoju kaznu u austrijskom zatvoru. Vijest o njegovoj odbijenici zaobišla je i hrvatske medije. Postavlja se pitanje hoće li Hrvatska reagirati na poslanu odbijenicu, ali i još jedno, puno važnije: Zašto generali ne stave na papir potpise za Stojića? Ili je za to ipak potrebno biti dio UDBA-e?

direktno.hr