Jasenovac i NDH: U ime koga i čega se godinama objavljuju povijesne krivotvorine?

Pin It

The Truth About Lies - Psyched in San Francisco

U posljednje vrijeme zaredale su u hrvatskom medijskom prostoru povijesne krivotvorine. Kao primjer može se navesti tekst iz »Slobodne Dalmacije« od 15. veljače pod naslovom »Krvnici su ubijali brutalno, nekad iz čiste dosade, ljude su zakapali i žive. Surova otočka uvala čuva sjećanja na jezive ustaške zločine, još uvijek su vidljivi i ostaci logora užasa«.

Riječ je o prilogu o ustaškom logoru Slana na otoku Pagu i izložbi o njemu u Splitu: »Slana – radikalni krajobraz«. Tekst je popraćen potresnom fotografijom logoraša bez ikakve naznake da je riječ o ilustraciji pa se čitatelji dovode u zabludu. Naime, lako je doći do podatka objavljenoga u arhivu američke multinacionalne tvrtke za računalni softver »Adobe Systems Incorporated« registrirane u Delawareu, sa sjedištem u San Joseu, u saveznoj državi Kaliforniji: »Preživjeli koncentracijskoga logora Buchenwald u svojim barakama nakon što ih je oslobodila američka vojska. Eli Wiesel je u drugom redu odozdo, sedmi slijeva, 16. travnja 1945.« U ime koga je i u ime čega nacistički logor Buichenwald »preseljen« na Pag, teško je odgovoriti, ali jedno je sigurno – zbog povijesne istine sigurno nije, piše Tomislav Vuković za Glas Koncila.

Sveučilišni profesor krivotvorinama protiv »revivaila NDH«

Nadalje, puna tri mjeseca na Hrvatskoj televiziji prikazivao se dokumentarni film o NDH povjesničara dr. Hrvoja Klasića, ne s nekoliko, nego s brojnim krivotvorinama, koje je analitički i činjenično grupirao u čak 10 cjelina u »Hrvatskom tjedniku« od 19. prosinca 2021. istraživački novinar Igor Vukić. Tako je npr. fotografija žrtava partizanskih zločina nakon njihova ulaska u Sisak snimljena u svibnju 1945. »preseljena« u jasenovački logor (v. Nataša Mataušić: »Jasenovac – fotomonografija«, Spomen područje Jasenovac, Jasenovac, 2008.). U ime koga je i u ime čega to sveučilišni profesor učinio teško je odgovoriti, ali jedno je sigurno – zbog povijesne istine sigurno nije.

Ne tako davno u »Jutarnjem listu« u broju od 13. studenoga 2018. uz tekst Roberta Bajrušija »Meč protiv ustaša i pjesma iz ‘Male Floramye’ u paklu Jasenovca« o knjizi dr. Ive Goldsteina »Jasenovac« objavljena je fotografija o brutalnom klanju vezanoga civila, snimljena na nepoznatu mjestu nepoznatoga datuma s nepoznatim akterima, ali je »preseljena« također u jasenovački logor. U ime koga je i u ime čega uredništvo toga hrvatskoga dnevnoga lista to učinilo teško je odgovoriti, ali jedno je sigurno – zbog povijesne istine sigurno nije.

Spomenuti su primjeri tek »kap u moru« sličnih medijskih uradaka koji se godinama objavljuju u brojnim novinskim napisima i televizijskim emisijama.

Znakovita je i zajednička reakcija autora napisa te novinskih i televizijskih urednika, koji nikada baš ni jednom nisu imali potrebu nakon objave priznati ili otvoreno reći da je riječ o pogrješci ili zabunom objavljenim krivotvorinama.

Zato ne čudi da nije to učinio nitko iz uredništva »Slobodne Dalmacije«, ni autori izložbe o logoru na Pagu, filmski redatelj, scenarist i snimatelj Davor Konjikušić s fotografkinjom Nikom Petković. Nije to učinio nitko iz ravnateljstva ili iz uredništva Dokumentarnoga programa HRT-a, ni autor dokumentarnoga filma o NDH dr. Klasić s HRT-ovim redateljem i koscenaristom filma Miljenkom Bukovčaninom. Nije to učinio nitko iz uredništva »Jutarnjega lista« s novinarom Bajrušijem i dr. Goldsteinom.

Agitpropovci još mjerodavni za hrvatsku povijest?!

Autori izložbe o logoru Slana otvoreno, čak s određenom količinom ponosa, izvješćuju da su se u pripremi te kronologije zločina na otoku Pagu koristili izvadcima iz knjige Ante Zemljara »Haron i sudbine«. Nema smisla ulaziti u polemiku, ali nije li strašno i porazno da se u današnjoj Hrvatskoj glorificiraju zaslužni dobitnici nagrade nekadašnjega, ni manje ni više nego Agitpropa Centralnoga komiteta KP Hrvatske, smatrajući da su zaključci njihova mentalnoga sklopa jedino mjerodavni?

Drugi je historiografski »autoritet«, kojega spominju autori izložbe, Đuro Zatezalo, povjesničar, nekadašnji član Savjeta Spomen područja Jasenovac i predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Zagrebačke županije.

Treba se samo sjetiti nekih njegovih »znanstvenih« zaključaka, npr. o zagrebačkom nadbiskupu: »Stepinac je bio na čelu odbora za pokrštavanje i dozvolio je da se narod prevarama namami na klanje.« Ili o broju jasenovačkih žrtava: »Jedan matičar Hrvat koji je u Jasenovcu vodio knjigu ubijenih došao je do cifre od 580 000 stradalih.«

O srpskim političarima, ratnim huškačima devedesetih u Hrvatskoj kaže: »Kao što reče dr. Jovan Rašković, Srbi su pošten i naivan narod«, a o Domovinskom ratu: »Devedesete godine prošlog stoljeća znače nestanak srpskog naroda u Hrvatskoj. Znače protjerivanje Srba s vjekovnih ognjišta« (Paulina Arbutina: »Đuro Zatezalo: Budućnost se ne gradi na laži«, P-portal.net, 11. rujna 2016.).

Još je puno slojeva historiografske sante te ih treba samo ukratko spomenuti. Ima li logike da se spomenuta izložba i dokumentarni film financiraju državnim novcem poreznih obveznika, da se u javnosti ni slučajno ne može čuti ni jedna kritička opaska o krivotvorinama, da autori koji ih propagiraju nemaju baš nikakve potrebe pojasniti razloge, nego ih se medijski veliča?

Izvor: narod.hr/glas koncila