Glasnović: ‘Godine prolaze, vlast se mijenja, a žrtva i agresor izjednačeni su’

Pin It

Kćer agresora Raškovića zauzela je mjesto potpredsjednice Vlade u državi protiv koje se njen otac borio, koju nije želio, koju nije volio. 12 hrvatskih velikana zauzeli su mjesta na grobljima u Državi za koju su se borili, koju su voljeli, za koju su živjeli. Koji paradoks.

Na današnji dan 1991. godine pobunjeni hrvatski Srbi u zasjedi su kukavički dočekali hrvatske policajce u Borovu selu koji su došli osloboditi dvojicu zarobljenih kolega. Uslijedio je masakr, brutalno iživljavanje i krvavi pokolj.

Ubijeno je 12 hrvatskih redarstvenika a 23 ih je ranjeno. Najstariji ubijeni policajac je imao 36, a najmlađi tek 20 godina. Na fotografijama ubijenih policajaca oslikana je sva monstruoznost što je može učiniti čovjek kada prestane biti čovjekom.

Stevo Culej, brat pok. Josipa Culeja jednog od 12 ubijenih redarstvenika podigao je kaznenu prijavu protiv 57 osoba i godinama se borio za njihovo procesuiranje. Osuđena je samo jedna osoba i to na sramotnih 3,5 godine zatvora.

Na današnju 31. obljetnicu masakra u Borovu selu sjetio sam se i novoizabrane Potpredsjednice vlade, djevojčice iz “strašne kolone”.

Pitam se hoće li se ona koja je danas živa, zdrava i slobodno diše u hrvatskoj državi dok hrvatskim saborom odzvanja njena ekavica, otići pokloniti ubijenoj dvanaestorici ili je još uvijek pod traumom svoje strašne izbjegličke kolone u koju je otišla dobrovoljno, svjesna da ide na sigurno i toplo mjesto na kojem joj dlaka s glave neće pasti?

Kćer agresora Raškovića zauzela je mjesto potpredsjednice Vlade u državi protiv koje se njen otac borio, koju nije želio, koju nije volio. 12 hrvatskih velikana zauzeli su mjesta na grobljima u Državi za koju su se borili, koju su voljeli, za koju su živjeli. Koji paradoks.

Hrvatski redarstvenici nisu bili u koloni, čuvali su leđa jedan drugome, ali ne do toplog i sigurnog mjesta na koje će se vratiti nego do sigurne smrti u koju su otišli.

Do dandanas obitelji poginulih nisu dočekale da agresori iz naroda zastupnice SDSS budu procesuirani, nisu dočekali ni da u ime njenog naroda netko osudi velikosrpsku paratvorevinu i da se jasno i glasno ispriča za počinjene zločine. A zašto i bi? Ne stavljaju njihove majke cvijeće na grobove svojih masakriranih sinova i ne dozivaju ih noću. Već 31 godinu nema pravde niti bilo kakve kazne za krvnike pokolja u Borovom selu.

Mala Anja vratila se svojoj kući, a Josip, Stipan, Antun, Mladen, Zdenko, Zoran, Ivica, Luka, Marinko, Janko, Željko i Mladen svojim kućama se nikada nisu vratili – drugi su ih donijeli u sanducima.

U čast njihove smrti Borovo selo dobilo je najslavniji spomenik ikad podignut – spomenik narodnom heroju koji je naredio njihovu smrt i masakr – Vukašinu Šoškočaninu. Godine prolaze, vlast se mijenja, a žrtva i agresor izjednačeni su.

2 masakriranih redarstvenika vrijeme je stalo. Klanjaju im se i dalje svakog 02.05 u godini na obljetnicu smrti svi predsjednici Republike, sve Vlade, svi premijeri, ministri policije i pravosuđa a procesuiran još nije nitko. Kad su u pitanju riječi, njih je uvijek previše a kad su u pitanju djela, ona redovito izostaju. Ali zato spomenik krvniku i dalje ponosno stoji, komentirao je Željko Glasnović.

kamenjar..com