Desne opcije same su sebi najveći neprijatelj

Pin It

Cartoon Brawl Stock Illustration - Download Image Now - Fighting, Cartoon,  Dust - iStock

I baš kada bi se pomislilo da je desnici najveći neprijatelj HDZ, na koncu se ispostavi da su desne opcije po običaju najveći neprijatelj same sebi jer ne uspijevaju zakopati ratne sjekire i djelovati zajednički.

Lijevi i desni se moraju ujediniti da zajedno srušimo HDZ, izjavio je nedavno Nino Raspudić, nezavisni saborski zastupnik koji u parlamentu sjedi u Mostovu zastupničkom klubu, a koji usput budi rečeno odnedavno slovi i kao potencijalni kandidat za nadolazeće predsjedničke izbore. No hrvatskoj su javnosti od predsjedničkih izbora mnogo zanimljiviji parlamentarni, za koje se po svemu sudeći sprema i vladajući HDZ, ali i oporbene stranke, u čijim se redovima opet počelo spominjati neobično i neprincipijelno ujedinjenje lijevih i desnih, koje bi u praksi teško funkcioniralo. Politika bez ideologije ne postoji, svatko onaj tko se na taj način nastoji prodati biračima ili je beskičmenjak ili živi u svijetu bajki. Ideologija možda sirotinji nije važna, i dobro zvuči kada se netko hvata za gospodarstvo i gospodarske mjere kao kariku za dobivanje izbora, no ne treba zaboraviti da je svjetonazor političara važan za niz odluka koje se donose u zdravstvu, socijalnoj skrbi i na brojnim drugim poljima.

Neprincipijelna koalicija

Ideologija i podjele u Hrvatskoj mogle su se vidjeti usred pandemije koronavirusa, one se vide i na primjeru migrantske krize, zabrane abortusa, na pitanju molitelja na trgu, pa u konačnici i posvojenja djece iz afričkih zemalja te pitanju radničkih prava. Kako bi se točno Most koji se deklarirao kao stranka desnog centra pripojio opcijama krajnje ljevice, kako bi uopće Nino Raspudić i Sandra Benčić pronašli zajednički jezik, kako bi se odredila mjesta na listama i čime bi se točno takva široka koalicija bavila, sve su to pitanja na koja zasad nitko od zagovaratelja velike koalicije u oporbi ne nudi odgovore. A dok oni raspredaju o ujedinjenju, HDZ gradi stabilan rejting te se drži na 25 posto potpore. Ne škode Plenkovićevoj stranci previše afere ni sumnjive prepiske u kojima se spominje A. P., no premda premijer gradi stabilnu političku stranku, ta njegova stabilna opcija mogla bi se naći u problemima nakon idućih parlamentarnih izbora nakon kojih će se u pitanje dovesti HDZ-ov skroman koalicijski potencijal. Plenković je odavno spalio sve veze s političkom desnicom prigrlivši za svojeg vjernog saveznika Milorada Pupovca i nekolicinu strančica koje bez HDZ-a ne bi ni ušle u Sabor, tim je činom premijer, svjesno ili ne, na desnici otvorio prostor za rast novih političkih snaga koje su njegovo ideološko vrludanje iskoristile za svoje pozicioniranje na domaćoj političkoj sceni. Upravo je Raspudićev Most taj koji se najviše okoristio Plenkovićevim vrludanjem pa oni tako danas slove kao treća politička opcija u zemlji s rejtingom od 9,3 posto. Most bi, dakle, po tome mogao biti i vodeća opcija na desnoj političkoj sceni, ali i opcija bez koje će nakon idućih parlamentarnih izbora biti teško formirati novu vladu. Ne treba u priči o hrvatskoj desnici zaboraviti ni Domovinski pokret koji danas bilježi rejting od 6,8 posto, izgleda da je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava uspio prebroditi krizu koju je toj stranci prouzročio odlazak Miroslava Škore.

Jedan posto potpore

Suprotno predviđanjima, Pokret se nije raspao, već su ostali jedinstveni i nastavili se širiti diljem zemlje, gradeći vlastite organizacije, što je sasvim sigurno dobar uvod u izgradnju relevantne političke stranke.

Daleko od izbornog praga nalaze se pak Hrvatski suverenisti s potporom od jedan posto. Baš je ta opcija koja je donedavno bila prepoznatljiva po žetončiću Hrvoju Zekanoviću najbolji pokazatelj najveće slabosti desnih političkih opcija u zemlji. Nije tajna da su Suverenisti u saborske klupe dospjeli na listama Domovinskog pokreta, nakon čega su se odlučili odvojiti u vlastiti zastupnički klub. To odvajanje od Pokreta svelo ih je na jedan posto potpore, iako su njihovi zastupnici u Saboru glasni, suvereniste jednostavno nitko ne doživljava ozbiljno, a svojim djelovanjem pridonijeli su raslojavanju desnice, na čijem ujedinjenju i sada inzistira Penava koji je svjestan da je to potencijal s kojim bi desnica mogla postati ozbiljna, utjecajna i relevantna. Suverenisti se zasad o ujedinjenju nisu oglašavali, o ujedinjenju na desnici ne progovara ni Most koji se odavno odmaknuo od Domovinskog pokreta, ali im zato nije daleka ideja o koaliciji sa SDP-om i ostalim lijevim opcijama, što se može zaključiti i iz posljednjih Raspudićevih poruka. Zajedničkim snagama Most, Domovinski pokret i Suverenisti mogli bi dogurati do 17,1 posto potpore, što je respektabilna, ali i prilično daleka brojka jer to ujedinjenje nije moguće. No taj postotak desnog biračkog tijela koje se priklonilo trećim opcijama i odlučilo okrenuti leđa HDZ-u jasno pokazuje da je pred vladajućom strankom izazovno razdoblje, iako se to na prvu iz njihova rejtinga možda ne bi reklo.

U razočaranom desnom krilu HDZ-a strahuje se od toga da bi se ovaj trend u idućim mjesecima mogao samo nastaviti, situaciju bi vladajućoj stranci mogle otežati i najave europske tužiteljice vezane uz nova uhićenja, kao i potencijalne nove afere, no i bez toga se u dijelu stranke govori o tome da će HDZ-u na parlamentarnim izborima koji bi se trebali održati u ožujku iduće godine biti teže nego ikada, tim više što ankete ne provjeravaju rejtinge političkih opcija koje u kampanju još nisu ni krenule, a koje nisu parlamentarne.

Teška situacija

Pritom se poseban naglasak stavlja na takozvani Most 2 koji i ovoga puta u suradnji sa splitskim gradonačelnikom Ivicom Puljkom i šibensko-kninskim županom Jelićem formira Ivica Relković okupljajući opet snažne lokalne pojedince koji bi mogli ozbiljno nagristi potencijal Plenkovićeve stranke. Ne treba pritom zaboraviti ni na Damira Vanđelića koji u ozbiljnu kampanju s ozbiljnim ljudima tek treba krenuti. Kako HDZ-ovu biračku bazu nagrizaju stranke desnice i desnog centra, tako i SDP ima problema s takozvanim manjim strankama s kojima se počeo razbijati njihov i HDZ-ov duopol. Prema posljednjem Crodemoskopu, SDP-ov rejting je 15,4 posto, za vratom im puše platforma Možemo s potporom od 9,8 posto, a tu je i Centar Ivice Puljka kojega podržava 3,2 posto ispitanika, kao i Radnička fronta s 1,2 posto potpore, Socijaldemokrati s 1,1 posto i na koncu IDS s jedan posto potpore. Ukupno, dakle, lijevo-liberalne opcije podržava 16,3 posto ispitanika, što znači da su konkurenti već s ovim brojkama ozbiljno nagrizli biračku bazu SDP-a jer sve stranke ljevice zajedno uživaju veću potporu od Grbinove ekipe koja se ne snalazi u prostoru i vremenu. Razlog je to zbog kojega bi se u SDP-u morali ozbiljno zabrinuti, ali u njihovim redovima odavno tvrde da nemaju mehanizam za opstanak pa su Možemo prigrlili kao slamku spasa.

Kriza kroz koju već neko vrijeme prolazi SDP tu je stranku prisilila da se okrene k suradnji s drugim, manjim opcijama s kojima će SDP-ovci vjerojatno izaći na iduće parlamentarne izbore. HDZ, pak, na izbore ne misli ni s kim, Plenković će po običaju sa svojom strankom nastupati samostalno, a tek nakon izbora krenuti u lov na žetončiće. Njemu suradnja s desnicom i desnim opcijama ne pada na pamet jer bi to, prema tezama iz HDZ-a, štetilo njegovu imidžu, ali ako ne bude htio surađivati s Mostom i drugim desnim opcijama, prema postojećim anketama Plenkoviću neće preostati ništa drugo osim suradnje s Možemo, koja je predsjedniku Vlade mnogo prihvatljivija od bilo kakve suradnje s desnim strankama.

Jedino s Možemo

Plenković, dakle, već djelomično gradi strategiju i za iduće izbore i za period nakon izbora, a za to vrijeme na desnici se još jednom, tko zna koji put, javljaju pojedinci nezainteresirani za ujedinjenje i za jednu ozbiljniju političku priču. Zbog takvih tvrdoglavih pojedinaca desnica bi ponovno i nakon idućeg ciklusa u sabornici mogla biti razbijena i raslojena u više klubova, koji na taj način ne mogu postići baš ništa. I baš kada bi se pomislilo da je desnici najveći neprijatelj HDZ, na koncu se ispostavi da su desne opcije po običaju najveći neprijatelj same sebi jer ne uspijevaju zakopati ratne sjekire i djelovati zajednički.

Ivan Andrić/7dnevno