Zadnji komentari

Popuštanje samo ohrabruje srpskog, zasad samo verbalnog agresora

Pin It

Image result for kolinda vučić

Bilo ih je smušenjaka, neznalica, ali i stručnjaka koji su odbijali pomirbu Hrvata, bilo ih je koji su se protivili dolasku UNPROFOR-a, bilo ih je koji su se zalagali za totalni rat (Martin Špegelj) i napad na vojarne, jaku regionalizaciju Hrvatske, stvaranje 'zapadnog Balkana' itd. Kod Chrisa Cviića bilo je dobrih i loših ideja, ali je značajno  njegova optika vezana uz London.

Krsto Cviić rođen je 1930. godine u Novoj Gradiški, iako postoje i izvori koji govore o Adžamovcima kao mjestu rođenja. Roditelji su mu bili Franjo Cviić (tvorničar) i Mila, rođena Jakešević. Kasnije se školovao u Zagrebu, gdje je diplomirao germanistiku. A od 1954. godine je živio i radio u Londonu. Završio je poslijediplomski studij povijesti na Oxfordu. Radio je kao suradnik BBC-ja (1954.-1959.), urednik svjetske službe BBC-ja na engleskom (1964.-1969.), suradnik The Economista (1969.-1990.) i politički analitičar Kraljevskoga instituta za međunarodne poslove u Londonu. Također je bio članom Savjeta za vanjske poslove predsjednika Ive Josipovića. Bio je predložen za ministra u Vladi demokratskog jedinstva. Jedan je od šestero potpisnika otvorenoga pisma (Krsto Cviić – Ivo Banac – Vesna Pusić – Ozren Žunec – Slavko Goldstein – Vlado Gotovac) 1993. godine u kojem se traži odstupanje predsjednika dr. Franje Tuđmana, te dolazak "novih ljudi" na vlast u Hrvatskoj. Podsjetimo da su Vesna Pusić i Slavko Goldstein bili temeljni članovi uprave "Ferala",nezavisnog i nevladinog tjednika.

PETER SANFEY objavio je 2010. nekrolog Chrisu Cviiću,u kojem ima zanimljivih podataka. "Godine 1999. Chris je postao viši politički savjetnik EBRD-a (Europska banka za obnovu i razvoj) za središnju Europu, baltičke države i jugoistočnu Europu.  Chris je napisao dvije knjige o Balkanu na engleskom: Remaking the Balkans,(ponovno stvaranje Balkana?, op., T. T.) objavljenu 1991., i In Search of the Balkan Recovery: the Political and Economic Re-emergence of South-Eastern Europe (koautor Peter Sanfey), 2010.  (“U potrazi za oporavkom Balkana: Ponovno političko i gospodarsko stvaranje Jugoistočne Europe”). Za taj smo naslov, piše Peter Sanfey (i za izdanje knjige), zahvalni izdavaču, Michaelu Dwyeru iz Hurst & Co. Naslov se odmah dopao i Chrisu i meni jer za regiju koristi nazive “Balkan” i “Jugoistočna Europa” i time rješava dilemu koji naziv treba koristiti te koristi riječi “oporavak” i “ponovno stvaranje”(višeznačnica recovery, ozdravljenje, oporavak, sanacija, vraćanje u prvobitno stanje, op. T.T.), što su pojmovi koje želimo naglasiti i smatramo da su primjereniji od riječi koje se obično koriste u naslovima knjiga o Balkanu (“kriza”, “sukob” itd.). 

Godine 2001. primio je Cviić Red Britanskog Carstva za rad na promicanju demokracije. Valjda Boris Johnson, pravim imenom Aleksandar Boris de Pfeffel  Lowe, promiče demokraciju. U Londonu je doktorirao i Boris Jokić na temi vjeronauka u hrvatskim školama. Predsjednik Vlade Andrej Plenković 1992. je u Londonu imao studentsku odvjetničku praksu u tvrtki Stephenson Harwood. Nema sveze s Londonom Milorada Pupovca koji je kao lingvist magistrirao na lingvistici i ideologiji, a doktorirao na jeziku i djelovanju, tako da ne možemo kazati oprosti mu Gospodine jer ne zna što govori i koje su posljedice smotrene riječi.

Cviić je osnovao 1989. godine stranku jugounitarističku UJDI sa Žarkom Puhovskim i generalom Kočom Popovićem. Koji bi smisao imao biti tih cvilidreta na sceni? S jedne strane njihov učinak bi pokvario odnose Hrvata i Srba u vrijeme kada Srbija intenzivno pregovara s Njemačkom o ulasku u EU, jer Njemačkoj geopolitički Srbija treba kao spona sa Istokom. Možda je cilj i oslabiti zajednički otpor Srba i Hrvata u BiH unitarizaciji te države, možda je cilj destabilizirati Predsjednicu, pa i HDZ koji je kao predstavnik nacionalne i katoličke struje sve manje vjerodostojan, i to je tendencija nazočna i prije besmislene koalicije sa HNS-om.

I razni samozvani čuvari "demokratije", poput GONG-a i nevladinih udruga, te vječiti antifašisti (zapravo kriptokomunisti) koji su vremešni poput galapagoških kornjača (osim ako se ne radi o maloljetnim kuririma i bombašima) demoniziraju hrvatsku državu i povezuju je sa NDH. Postoje i navijači i drugi ekstremisti koji ne shvaćaju da škode Hrvatskoj svojim operetnim hrvatstvom i neodgojenošću. Da osoba iz Srbije ostavi terensko vozilo u rijeci pri čemu se 20 imigranata zamalo utopi (jedna ženska osoba je smrtno stradala) to nije vijest, da se obustavi rad engleskog Parlamenta to nije vijest, da se dio Hrvata u režiji predsjednika srbijanskoga Aleksandra Vučića nazove nacijom Bunjevaca to nije vijest; vijest je svađa Dobrivoja Arsića s Riječaninom iz gorske službe spašavanja, ipso facto est NDH? Postoje stvari koje su jasne poput matematike i dobrog odgoja, ali izgleda da našim političarima nije jasno što jest pravo i dužnost  državnih dužnosnika i kakve reakcije su primjerene na provokacije i vrijeđanje države Hrvatske! Popuštanje samo ohrabruje, zasad verbalnog agresora. Jasna načela oko koji se moramo okupiti davno je trebalo definirati.

Teo Trostmann/hrvatski-fokus.hr