Zadnji komentari

Emile, zašto je kruh skup?

Pin It

Image result for emil tedeschi

''Ovo društvo već dvije godine šuti o tome kako se dogodio Frankenstein od Agrokora. Svi su znali'', rekao je između ostalog Emil Tedeschi, osnivač i većinski vlasnik Atlantic Grupe prije nekoliko dana u dvorani zagrebačke Muzičke akademije.

Svi i danas znaju da je Fortenova grupa, novi naziv za Agrokor, na sjajnom putu da postane isti takav Frankestein. Pa svi o tome šute, trebalo je dodati Tedeschijevom govoru.

''Nemamo riješeno smeće, a stavit ćemo lampice na most s kojeg je pokradeno pet milijuna eura'', rekao je Tedeschi otvoreno kritizirajući način na koji se vodi grad Zagreb. Pozvao je Sveučilište da dodijeli počasne doktorate genijalnim poduzetnicima poput Mate Rimca, osnivača Rimac Automobila i Izabela Jelinića iz Infobipa.

Koliko para, toliko muzike, narodna je poslovica koja bi se uklopila u Tedeschijev govor, šteta što je nije upotrijebio.

Njegove su poruke mnogi uzdigli visoko. Opisali su ih kao politički govor, kao kritiku društva, a najniži udarac bila je provokacija da zapravo svojim riječima pokušava pomoći svojem prijatelju Zoranu Milanoviću u predsjedničkoj kandidaturi. Taj najniži udarac Tedeschi nije zaslužio. Međutim, zaslužio je nešto drugo. Zaslužio je da se njegov govor tretira kao poduzetničko- poslovni. Jer takav i jest. Samo što uši u Hrvatskoj, nažalost, čuju samo politiku pa bi i sam Tedeschi mogao lupati glavom o zid na komentare njegova izlaganja.

Što je rekao?

Rekao je da je najveći trgovac nekada bio Walmart, a danas je to Amazon. Čitaj: Konzum u budućnosti ni u ovoj zabiti (opisao je zabit i malograđanski mentalitet tako da ne treba ništa dodati) neće biti važan. Rekao je da je nekad tržištem čokolade vladala Milka, a da danas vlada Lidl. Čitaj: Tedeschi je jednom htio da njegov Atlantic kupi Kraš. Domaća ''čokolaterija'' na rubu je preuzimanja. Kladim se da bi Tedeschi rekao da je domaća čokolaterija – precijenjena.

No, o tome treba provesti stručniju raspravu. Rekao je i da je Atlantic Grupa lider u regiji u biznisu kave i iznio činjenicu da im konkurent nije nitko drugi nego McDonald's sa svojim kava ponudama. Istina? Laž? Obmana? Budućnost?

''Nije problem što je izgubljen vlasnički ulog u Jamnici, problem je što nitko tko je bio odgovoran da to spriječi nije pozvan na odgovornost'', rekao je Tedeschi osvrnuvši se na gubitak novca koji su pretrpjeli mirovinski fondovi ulažući u Agrokorove kompanije. Dok se iza brda valjaju čudnovate ideje o ponovnim ulaganjima mirovinaca u Fortenova grupu, poruka bi valjda bila da ne čine istu grešku drugi put? Ili sam ja krivo razumjela?

Uglavnom, Emil Tedeschi publici je servirao red oduševljenja i red razočarenja. Čime? Istim čime i uvijek i to je ono što je tužno jer je dokaz da se ništa ne mijenja. Oduševljen je uspjesima i razočaran time što ih društvo ne prepoznaje. Hrabro za jednog poduzetnika čiji biznis živi od prodaje kave, paštete, ajvara... Jedan od najbogatijih Hrvata pljunuo je u lice naciji tamo gdje nacija sebe vidi najvećom. I to mu nije prvi put.

Prozvao je ''bullshitom'' tezu prema kojoj mi volimo sport. Rekao je da mi volimo šampione. Ima pravo. Svako osvojeno zlato smatrat ćemo svojim, a svaki mali uspjeh koji nije zlatna pobjeda ignorirat ćemo nesvjesni da male uspjehe treba podržavati zato da bi narasli u velike.

Da ne bi bilo da nismo znali...

Ne, Emil Tedeschi nije održao politički govor, govorio je o čistom biznisu i svemu onome što biznisu treba da bi se normalno odvijao. I kad je tako krenuo, možda je dobro baš njemu uputiti pitanje o cijeni kruha u Hrvatskoj. Prema posljednjim podacima Eurostata Hrvatska je prema cijenama kruha uz bok susjednoj Sloveniji. Uglavnom, cijena kruha u Hrvatskoj je 1,8 posto viša od prosjeka te cijene u EU. Prosječna plaća u Hrvatskoj niža je od prosječne plaće u EU i niža je od prosječne plaće u Sloveniji. Kruh je u Hrvatskoj skuplji, što po nominalnoj cijeni, što po odnosu njegove cijene i kupovne moći građana.

I tako je s većinom svega što se hrvatskom potrošaču nudi na kupnju. Nesrazmjer je očit. Lijepo je to što smo mi turistička zemlja, ali u toj turističkoj zemlji i njezini državljani moraju živjeti. Kao što je Tedeschi po tisućiti put zapravo rekao isto u drugom obliku i opravdano postao medijska zvijezda, tako i ja po tisućiti put pitam: uzrokuje li spašeni Frankenstein tako visoku razinu cijena u Hrvatskoj barem jednako toliko koliko je uzrokuje državni model ''Uhljebistana''?

Da ne bi bilo da nismo znali.

Dragana Radusinović/direktno.hr