Zadnji komentari

Hrvatska kakvu mladi ne žele

Pin It

EGZODUS MLADIH: Iz Hrvatske u samo godinu dana iselilo 30.000 ljudi -  Posušje net

Usporedbe velikih faca iz Slovenske i Grahorove s ovima danas nisu moguće. To su dva potpuno različita svijeta

Zamišljajući Hrvatsku kao svojinu, ustrojavaju sustave i razvojne modele i javno prezentiraju u strogom političkom okruženju svoje potrebe umjesto ukupne nacionalne, a moguća rezultirajuća i prošle godine kroz službene podatke Državnog zavoda za statistiku najavljena supstitucija stanovništva kroz dohvat radne snage jedino modelom useljavanja, nije im apsolutno nikakav problem. 

Prebrz i znakovit odlazak ljeta i ljetnih mirnoća, toplina, sunčanih dana, kasnih zalazaka, ritmova, zvukova, nebeskih plavetnila, socijalnih opuštenosti, morskih bistrina i svega što visina sunca donosi i dolazak jesenskog sivila s kriznim razdobljima ne može nas ostaviti ravnodušnim. Nagovještaj dolazaka oblaka, kiša, kraćih dana, jutarnjih svježina, ponovnih blokada i ovrha, novih virusnih briga, socijalnih distanci, maskiranih lica, istraga, potraga, pritvaranja, ograničavanja, političkih pozicijskih zbrinjavanja i sličnih prekrivanja i zaustavljanja ljetnih ritmova u kojima se osjeća sloboda prostora i ne primjećuje se kako vrijeme prolazi, samo pojačava jesenski nemir. Priroda nam uvijek otvara svoje mogućnosti i samo nas u izuzetnim okolnostima kažnjava i upozorava kako je postizanje sklada s njom primarnost naših dana. 

Daleko su veći društveni otkloni od potrebnog sklada, a u okviru njih posebno se ističu politička zatvaranja u usku programiranu matricu, unutar koje se mijenjaju samo pozicije matričnih polja i jedinica, kako bi u svojoj zatvorenosti mogla funkcionirati, ne mareći pritom za razvojne zakonitosti i potrebe ostalih izvan nje. S dolaskom jeseni matrični sustav dodatno zbija svoje redove i pozicije i kreira vlastito zadovoljstvo, s malo promjena i razumijevanja zabrinutosti ostalih koji ne dijele pozicijske povoljnosti niti mogu dosegnuti stabilnost i sigurnost koju osigurava djelovanje i postojanje u matrici. 

Matrična svojina

Hrvatska u takvim okolnostima djeluje kao matrična svojina postavljenog političkog determinizma, inače pozivno uvijek naslonjenog na europski modernizam, dok je u svijesti ostalih suočenih sa svakodnevnim negativnostima sve više nalik na političku okupacijsku sastavnicu. Posebno je to izraženo u razmišljanjima hrvatske mladosti koja takvu razinu zatvorenosti jednostavno više ne može gledati, a pogotovo ne može prihvaćati političko-diplomatska afirmativna objašnjavanja očiglednih negativnosti koje im s dolaskom jeseni, dnevnog sivila i hladnoća, dodatno pojačavaju svijest o tome kakvo bi društvo i zemlju ponajmanje željeli u vremenu koje slijedi promatrati, doživljavati, osjećati ili graditi. Dugo su njihov entuzijazam i gotovo idilična vjerovanja u promjene zadržavana s futurističkim vještim političko-diplomatskim nagovještajima, iako su politička postupanja malo toga u realnom svijetu izvan matričnog sustava pretvarala u stvarnost. 

Nagovještaji demografske revitalizacije kroz oscilirajuće negativne pokazatelje prirodnog kretanja stanovništva i poneka statistička ublažavanja dugogodišnjih negativnosti vezanih za rodnost smrtnost i prirodni pad hrvatskog stanovništva, samo su privid uvijek spremno dočekan unutar političke matrice za javnu retoriku s kojom se prikriva hrvatska demografska stvaranost i političko nedjelovanje. Politička tvrdoglavost koja ne može shvatiti kako uz veliku prosječnu starost ukupne hrvatske populacije, neuređenost hrvatskog društva, političku dominaciju u svemu, gospodarsko stajanje u mjestu, postavljanje pozicijske prosječnosti, učestale pojavnosti različitih devijantnosti i zapravo mirno promatranje demografskih destrukcija nije niti će biti moguće zaustaviti, a kamoli promijeniti trendove. 

Sužavanje potencijala

Poneki manje negativni demografski pokazatelj koji iskaže službena statistika, a za koji se uvijek ulove vjerni stranačko/partijski tumači političke pravovjernosti u ovakvim zatvorenim političkim sustavima (matricama) ne može promijeniti opću sliku hrvatskih demografskih negativnosti niti može promijeniti osnovne parametre ili zaustaviti negativne trendove. Samo se postavlja pitanje koliko dugo može trajati ignorancija najvažnije problematike suvremene Hrvatske ili koliko će dugo još hrvatska mladost ustrajati na ostanku. 

Prihvaćaju li unutar političke matrice uopće činjenicu da je u prvih sedam mjeseci ove godine u Hrvatskoj 10.241 osoba više umrla nego što se rodila i da je to sam po sebi podatak koji bi ih trebao zabrinuti, bez obzira na manji prirodni pad nego u istom razdoblju prošle godine. Istovremeno je ista ta službena statistika potvrdila kako se 222 djece manje rodilo u sedmom mjesecu, nego u sedmom mjesecu prošle godine ili da je prirodni pad u sedmom mjesecu ove godine za 108 osoba veći nego u istom mjesecu prošle godine. 

Ili da je smrtnost u prvih sedam mjeseci ove 2020. godine manja od smrtnosti u istom razdoblju prošle godine usprkos razvijanju virusne krize. Ili npr. da je smrtnost, usprkos svemu, u sedmom mjesecu 2020. godine manja za 114 osoba nego prošle godine u isto vrijeme. Unutar već spomenutih oscilacija demografskih negativnosti i uz prateće euforične nagovještaje velikih uspjeha dovoljno je još spomenuti kako je rodnost ili broj rođene djece u Hrvatskoj u istom razdoblju 2020. godine manja nego 2019. Sužavanje se potencijala nastavlja, a ako se tome doda nevjerojatno smanjivanje broja učenika osnovnih i srednjih škola na godišnjoj razini u rasponu od 6000 do 9000 učenika u zadnjih nekoliko godina te početak supstitucije hrvatske populacije prošle godine, nije teško predvidjeti budući demografski potencijal i uvjetovanost demografskih negativnosti na ukupni razvoj zemlje. Vrlo je slično i s udjelima mladog stanovništva starog do 19 godina u ukupnom, čija je demografska tipizacija starosti – duboka starost s tendencijom prema izrazito dubokoj starosti.

Suvremena realnost

Sužavanje okvira odvija se s političkom mirnoćom koja može samo zabrinuti svakog racionalnog i imalo identitetski svjesnog, a slike realnosti političkog sustava, inače pomno i dugo godina građenog na osrednjosti, zbrinjavanju i apologetskoj zasnovanosti koje ovih dana zapljuskuju hrvatsku javnu scenu, malo koga ostavljaju u dilemi zašto se Hrvatska prazni. Prazni se zato što hrvatska mladost i ostala prevladavajuća hrvatska javnost, iako sve malobrojnije, teško prihvaćaju Hrvatsku kakva im se svakim danom prikazuje. Izgrađeni politički sustav na apsolutnoj političkoj dominaciji u kojoj su čak i temeljni sustavi nebitni (obrazovni, znanstveni, zdravstveni, pravni…) sve je udaljeniji od stvarnih potreba ukupne hrvatske populacije i predodžbi mlade populacije kakvu zapravo Hrvatsku želi. 

Nakon svih silnih imenovanja, zbrinjavanja, prelazaka rubikona, prisvajanja i sličnih postupanja ne treba se čuditi što hrvatska mladost izazove traži i prihvaća u drugim sredinama, u težim okolnostima i s puno više prihvaćanja odricanja. Svjesna ipak njihove uređenosti, sigurnosti i izvjesne budućnosti. Nisu događanja ovih dana u Hrvatskoj slučajnost ili refleksija vanjskih ili nekih drugih faktora, već derivacija postavljenog sustava i načina upravljanja Hrvatskom. Hrvatska je mladost rijetko kada bila u prilici na visokoj javnoj sceni izgovoriti kakvu Hrvatsku želi, kao što su to ovih dana opetovano mogli izreći političari s vladajućih pozicija i njihovi pridruženi apologeti iz poslovodnog i znanstvenog sektora. Godinama nisu izgovarali ništa o ljudskoj populaciji kao glavnom faktoru svake razvojne djelatnosti niti im je radna snaga bila dio strateškog planiranja. 

Zamišljajući Hrvatsku kao svojinu, ustrojavaju sustave i razvojne modele i javno prezentiraju u strogom političkom okruženju svoje potrebe umjesto ukupne nacionalne, a moguća rezultirajuća i prošle godine kroz službene podatke Državnog zavoda za statistiku najavljena supstitucija stanovništva kroz dohvat radne snage jedino modelom useljavanja, nije im apsolutno nikakav problem. 

Najnovije sličice

Osvrt samo na nekoliko najnovijih sličica iz Hrvatske koje demografski problem vezan uz prirodni pad i iseljavanje čini dodatno složenim, hrvatsko društvo još manje uređenim, razloge demografske devastacije očitijim, matrično političko zatvaranje razložnijim i spuštanje na europsko dno jednostavnije objašnjivim. 

1.Klupsko zatvaranje u Slovenskoj 9 samo je izraz postavljenog političkog okvira koji potvrđuje sva obilježja godinama građenog političkog sustava, u kojem su univerzalne vrijednosne kategorije nepoznanica, ulazak u njega bez istih temeljna selekcija, a dokazivanje moći nadomjestak nedostatka osobnosti iz ranijih dana školstva, mladosti ili političkih početaka. Poniženje je to za legendarnu Slovensku u kojoj je koji broj dalje stolovao Zoran Aplenc i ustrojavao zagrebačku malonogometnu povijest. Mitsko razdoblje zagrebačke mladosti i za današnje aktere nedostižnog idealizma, unutarnje snage i osobnosti. Kakvih je sve tu faca bilo i nisu im bila potrebna plaćanja dugih nogu, niti su im nešto značile brzine, stanovi ili pozicije. 

Oni su jednostavno bili posebnost zagrebačkih ulica, svjesni svojih, ne samo malonogometnih nego i ljudskih i identitetskih vrijednosti. Usporedbe tadašnjeg vremena i velikih faca iz Slovenske, Grahorove, Črnomerca, Kustošije i svih ostalih mitskih zagrebačkih kvartova s ovima nisu moguće. Koliko ih je samo malonogometnu magiju i pozicije u njoj na početku zamijenilo pozicijama na linijama, čukama, brdima, rovovima, planinama… kad je trebalo. Neki su tamo i zauvijek ostali, a ostalima je slijedio povratak u realnost. Koja je sve više poprimala obrise slika koje danas gledamo. Potpuno su to dva različita svijeta i s malo dodirnih točaka.

1.Nedavno su uslijedila imenovanja i postavljanja na pozicije u izvršnoj vlasti koja bi trebala ustrojavati uređeno hrvatsko društvo prihvatljivo mladosti koja dolazi i uvažavati kriterije prema kojima bi najbolji imali izgleda pokazati svoje obrazovanje, osobnost, identitetsku pripadnost, sposobnost, čvrstinu, odlučnost, snagu promišljanja, vođenja i odlučivanja i slično. Ništa od toga osim golog zbrinjavanja političkih kadrova, koalicijskih neuspješnih partnera i stranačkih/partijskih vojnika spremnih na apsolutnu poslušnost poput pripadnika sljedbi. 

2.Politički apsolutizam koji danas gledamo i njegove poluge kojima upravljaju daleko su od mitskog idealizma nekadašnje Slovenske i Grahorove, sve su dalje od želja hrvatske mladosti i u svojoj zatvorenosti u matricu malo joj ostavljaju nade.                     

Autor:dr. sc. Stjepan Šterc / 7dnevno