Zadnji komentari

Jedan bošnjački pogled na izbore u Crnoj Gori

Pin It

U Glasniku Nacionalnog kongresa Republike BiH; 987, od 6. 09. 2020. dr. sc. Muhamed Borogovac daje raščlambu ponašanja Dritana Abazovića, Albanca koji se priključio velikosrpskoj opciji i tako im osigurao pobjedu na izborima u Crnoj Gori. Borogovac je i upozoravao na ono što se događa u Crnoj Gori i prije samih izbora:

https://fenix-magazin.de/na-meti-srpske-propagande-dr-muhamed-borogovac-pobjeda-litijasa-u-crnoj-gori-bila-bi-prava-tragedija-za-sigurnost-bosne-i-hercegovine/

Taj članak Borogovac je završio riječima:

Zašto sada imamo ovu hajku na Đukanovića? Pa upravo zato što je on otkazao poslušnost Srbiji u njenoj nečasnoj politici agresije na susjedne države. Samo zato je sada i Crna Gora postala žrtva te politike”, napisao je napisao Muhamed Borogovac

O Crnoj Gori govorio je i u intervjuu za Dnevne novine;

https://www.standard.co.me/politika/dr-muhamed-borogovac-blacenjem-crne-gore-i-dukanovica-ifimes-usvojio-srpsku-politiku/

Na kraju je i kratka njegova biografija:

 Dr Muhamed Borogovac rođen je 1951. godine u Beogradu. Magistrirao je i doktorirao na Sarajevskom univerzitetu. Od 1987. do 1993. godine radi kao profesor matematičke grupe predmeta na Univerzitetu u Tuzli Fakultetu elektrotehnike i mašinstva. Nakon srbijanske agresije na Hrvatsku, shvatajući da slijedi agresija na BiH, pristupio je Patriotskoj ligi pri SDA, gdje je jedno vrijeme bio portparol za Tuzlu. Radio je i kao novinar u “Ratnoj tribini”, glasilu branitelja Zvornika. Od 1993. godine živi u SAD, u Bostonu, gdje od 1998. radi kao matematičar u bostonskoj osiguravajućoj kompaniji (actuary). Takođe volontira kao jedan od rukovodilaca Bosanskog kongresa USA.

Dodao bih da je dr. Borogovac prije odlaska u SAD bio docent na Sveučilištu u Osijeku. Jedan je od osnivača Bosanskog kongresa. To je neformalna skupina bosanskih intelektualaca koji žive i rade u SAD. Ono po čemu su kao organizacija prepoznatljivi jeste stalna i kontinuirana kritika političkih poteza predsjednika bosanskog Predsjedništva Alije Izetbegovića. Razlika od politike Oca i sina Izetbegovića je u tome što oni smatraju da Izetbegović i njegovi sljedbenici provode velikosrpsku politiku u BiH.

S dr. Borogovcem sam se upoznao još 1987. na obrani doktorske disertacije Behdžeta Mesihović (Prilozi teoriji nejednakosti za monotone i konveksne funkcije) u Sarajevu. Iako nisam bio formalni mentor Mesihoviću, već samo član Povjerenstva za njenu obranu, zapravo sam ja to bio. To je vidljivo iz činjenice da je osnova njegove disertacije 7 zajedničkih radova. (Zapravo jedan od njih nije objavljen pa na MathSciNetu on ima 6 radova samnom od ukupno 8 koje ima.) Učinilo mi se da Borogojevac nije bio zadovoljan što sam pomogao Mesihoviću. Mislio sam da je to zato što je slično meni Mesihović završio Elektrotehnički fakultet a ne matematiku. Pokazalo se da su Mesihoviću u svemu što je slijedilo glavni protivnik bili Hrvati, a ne Srbi. Danas mi se čini da je Borogovac znao da su tom mom doktoru bliži Srbi od Hrvata i da me je samo na to htio upozoriti.

Iako smatram da je jedinstvena BiH Jugoslavija u malom i smatram da sva tri konstitutivna naroda u BiH trebaju doista biti ravnopravni, tj. da se jedinstvenost BiH može ostvariti samo ako svaki narod ima svoju jedinicu u njoj, ipak mi se čini da su Borogovčeva razmišljanja o Abazoviću zanimljiva. Pogledajte u Prilogu što dr. Borogovac piše.

Josip Pečarić

PRILOG

I SAM ALIJA BI ZAVIDIO DRITANU KAKO SE VJEŠTO SLUŽI ALIJINIM INFANTILNIM PREVARAMA

Bili su izbori i sada sve zavisi od jednog čovjeka, Dritana  Abazovića. On je već kazao da će u koaliciju sa srpskim strankama, ali mnogi u Crnoj Gori, Bošnjaci, Albanci i Crnogorci se nadaju da bi on mogao promjeniti mišljenje, da je on zbog svog etničkog porijekla čovjek koji prirodno ne pripada u tu litijašku bratiju. Na primjer, Azem Vlasi mu objašnjava da će biti izdajnik svoga albanskog naroda, ako gradansku Crnu Goru izruči u ruke velikosrpskog projekta. Svi pokušavaju prodrijeti u Abazovićevu dušu, vidjeti ko je on zaista, šta je njegov istinski kredo.

Na žalost, tu nema nikakve dileme, Dritan Abazović je u duši čvrsto stao na stranu Srba, bez obzira što potiče iz Albanske muslimanske porodice. On je već slavenizirao svoje albansko prezime, što se ne čini olako. Taj čin odražava njegovo duboko opredjeljenje. U tipičnom srpskom maniru krade tuđe povijesti i identiteta, Dritan Abazović našao za potrebno i da obznani da su roditelji Skenderbega bili Slaveni, te je zaključio da je Skenderbeg bio Srbin. (Zar Skadar nije bliži Crnoj Gori?!) U stvari, Dritan Abazović je najnovije izdanje Sejde Bajramovića, Rahmana Morine, Alije Izetbegovića i sličnih koji su u ključnom trenutku pokazali svoju istinsku prirodu i odradili stvar za srpstvo.  Mi u Bosni imamo iskustvo sa takvima, upropastili su nam državu, pa smo se izvježbali da ih lako prepoznajemo.

Evo još nekih činjenica iz Abazovićevog ponašanja koje ga odaju.

Dok su pobjednici slavili marširajući sa srpskim zastavama i skandirajući Srbiji, Abazović smiruje crnogorsku javnost riječima: “Crna Gora neće biti ni srpska Sparta, ni dio velike Albanije.”

On ovdje vještački izjednačava ulogu Srbije i Albanije, mada Albanija ni na koji način ne pokazuje apetite prema Crnoj Gori. Albanske stranke su dobile samo 2.5% glasova, kakva je tu opasnost od Albanije?! Toliko o Abazovićevom albanstvu.  

Na predizbornom mitingu, uoči samih izbora, Abazović počinje svoj govor uzvikujući “Esselamu Aleikum”?! Zašto bi predsjednik jedne gradanske stranke, u gradanskoj Crnoj Gori, državi u kojoj su muslimani manjina, počinjao svoj predizborni miting sa “Selam Alejkum”?! Koje glasove će mu to donijeti?! Odmah sam se sjetio naših bosanskih udbaša i KOS-ovaca.  Prepoznavali smo ih po tome što su se prenaglašeno predstavljali kao muslimani, što su npr. pretjerano upotrebljavali turcizme, trčali u “prvi saff” u džamiji, okruživali se hodžmama, dok su dokumente kojima se ukida Republika BiH rado potpisivali Srbima. To Selam Alejkum je i njima služilo za zadobijanje povjerenja bošnjačkih glasača, da bi onda osnovali Republiku Srpsku na tim glasovima. Očigledno i Dritan Abazović je  računao na glasove muslimana, da bi onda tamo gdje je bitno stao uz lidere Srba. Očigledno, sa svojim “Selam Alejkum” na predizbornim skupovima Dritan se lažno predstavljao. 

Ovih dana, poslije orgijanja “pobjednika” u Pljevljima, Abazović šeta čaršijom sa hodžom Kadribašićem, čime ponovo izvodi predstavu za Bošnjake, a pravda izgrednike riječima:

“Mi se tek navikavamo na demokratiju. Vlast se ne mijenja uz ruže i aplauze.”

Kakva laž. U stvari demokratija traje već preko 20 godina i nikada do sada nije bilo nereda u vezi sa izborima. Nisu ovi neredi zato što gubitnici neće demokratski da predaju vlast, da bi se moglo reći da još nismo spremni za demokratiju, ili da se tek navikavamo na demokratiju. Sadašnja vlast kako i dolikuje, demokratski bez problema predaje vlast pobjednicima. Ovo divljanje nema nikakve veze sa nedemokratskom promjenom vlasti, to je samo euforija mržnje ohrabrene pobjedom. Ta Abazovićeva izjava ima za cilj samo da opravda izgrednike, litijaše jer on je njihov advokat, on nema ni trunke objektivnosti kada su oni u pitanju.

Zatim, kada u intervjuu za Al Jazeeru govori o izgredima litijaša osokoljenih pobjedom, a koju im je upravo on donio, on ih opravdava riječima: „Juče sam bio u Pljevljima, nemili dogadaji i sinoć su se ponovili, ali šta ćete, mi nikada nismo ni izašli iz 90-ih.”

A odmah zatim, on kao motivaciju svoga opredjeljenja za srpske stranke, a protiv DPS-a kaže: „Ljudi koje smo pobijedili na izborima, a koje glorifikuje cijeli region su ljudi koji su učestvovali u ratnim dešavanjima u BiH. Mi se protiv te politike borimo, protiv politike koja je ratovala, koja je proizvela sve ovo što do sada nismo uspjeli da prevaziđemo.”

Dakle, za one koji nisu odustali od politike iz 90tih, on ima razumijevanja, ali tu bivšu politiku žestoko zamjeri onima koji jesu odustali od nje, i uz ogromne otpore litijaša, pokušavaju Crnu Goru odvojiti od te politike???

Odmah zatim, on ponovo govori o svojim političkim saveznicima, i ponovo se njegovo odnos prema devedesetim mijenja. Naime, na pitanje da li su se njegovi potencijalni koalicioni partneri distancirali od politike 90-ih kao što je to uradio Ðukanovic, Abazović kaže:

„Ja ne znam da li su se distancirali, žao mi je ako nisu, a naša koalicija je postavila jednostavne i jasne uslove za formiranje vlasti.”

Dakle, on jasno kaže da ostaje uz srpske stranke ako i nisu odustale od četništva.  Nije ga ni malo stid zbog svoje neprincipijelnosti i dvostrukog aršina, jednog za Srbe, a drugog za Crnogorce.

Podsjećamo, upravo je Ðukanović bio ključni čovjek u izvlačenju Crne Gore iz te politike??? Ðukanović ne bi imao nikavih problema sa Srbijom da nije hrabro krenuo da izvuče Crnu Goru iz politike koju mu Abazović i sada zamjeri, a koju paradoksalno Abazović sada podržava?! Abazovićeve  verbalne ograde od te poltike ništa ne vrijede, jer djela govore jače od riječi.

Dakle, Abazović nedvosmisleno pokazuje svoju pristrasnost za srpstvo i odlučnost da istraje na tome putu. Nije slučajno srpski akademik, Matija Bećković uzviknuo: “Kada bi sad Dritan Abazović, Albanac, došao u Beograd, srpska omladina bi ga nosila na rukama.“

Ovakvim ponašanjem je Abazović sebe diskvalifikovao kao ozbiljnog političara. I pored sadašnje euforije Srbi nikada neće glasati za njega, a poslije ove izdaje ni ostali. On misli da se svojom retorikom može izvući iz svake situacije, ali ne može, jer ipak na kraju ljudi vrijednuju samo djela. Ima mnogo takvih bivših plitičara koji su u jednom trenutku dobili šansu da postanu velikani, ali su zbog nedostatka karaktera pogrešno odigrali, te su na kraju pročitani i odbačeni od prevarenih glasača, završili na smetlištu istorije.

Muhamed Borogovac

https://republic-bosnia-herzegovina.com/index.php?option=com_k2&view=item&id=1128:re-darko-tanaskovic-znamo-li-dovoljno-o-aliji-novi-standard-987-6-septembar-2020&Itemid=488