Zadnji komentari

Je li Milanović novi dr Lang?

Pin It

Akademik Pečarić: NOVO PISMO PRIJATELJIMA | Kamenjar

Danas se mnogi pitaju je li ovaj obračun Milanovića s, kako ja volim reći, srpskim slugama u Hrvatskoj ili „igrokaz“ koji mu treba omogućiti da se osigura da društvo iz MVP-a i dalje vlada Hrvatskom ili samo-obrana zbog afere s Kovačevićevim 'Klubom'.

PISMO DR. JURI BURIĆU

Dragi prijatelju,

Nisam stigao komentirati Tvoj tekst o Predsjedniku:

BRAVO  PREDSJEDNIČE

Kako vrijeme odmiče sve mi je draži.

Ima nešto u toj njegovoj aroganciji i izravnosti. Kad je na pravoj strani- postaje pravi. A sada jeste, baš na pravoj! A možda ni “krv nije voda”, jer u njegovoj ima i ove naše prkosne, ponosne i hrabre!

Nije svejedno kad sam Predsjednik dade do znanja i međunarodnim zvaničnicima i “zulumarima”: Mi smo država koja se zalaže za rješenje unutar Bosne i Hercegovine, ne za njezino komadanje, ali ne i za zulum nad Hrvatima koji jesu najmalobrojniji, ali neće biti manjina”!

Ovo je lijep vjetar u leđa narodu koji zbog kojekakvih političko-ekonomskih razloga iseli “trbuhom za kruhom”, a ostavi puste “kuće i ledine”!

Zna on dobro da nitko tako zdušno nije zagovarao Hrvatsku državu, za nju umirao, tamnovao o njoj pjesme pjevao, nju sanjao kao Hrvat iz Bosne i Hercegovine! I nije lijepo da mu se njegova draga majka pretvori u maćehu. On to jamačno za razliku od njegovih prethodnika neće dopustiti. E zato mi je drag, što ne znači da ga neću i kritizirati ako kritiku zasluži. Živ Ti nama i zdrav bio 

Predsjedniče, bude li potrebe ili kakve ugroze zovi brate, na nas računaj!

dr. Jure Burić

Ravno, 30. rujna 2020.

Kao što znaš poslije napada na Milanovića iz BiH zbog njegove lucidne izjave o Komšiću koji 'parazitira na hrvatskom biračkom tijelu'

(https://direktno.hr/direkt/milanovic-brutalno-komsic-parazitira-na-hrvatskom-birackom-tijelu-a-izetbegovic-ne-bi-trebao-podleci-pritisku-carsije-207603/) uslijedio i niz njegovih sličnih izjava koji razobličuju „hrvatske“ ljevičare, pa sam bio zauzet oko toga (knjiga „Druker“). Ivica Marijačić u „Hrvatskom tjedniku“ od 15. 10. 2020. već u naslovu svog komentara kaže kako je dalek put od predsjednika slučajne države do državnika ponosne Hrvatske.

Zapravo napad na Milanovića iz BiH i nije bio prvi takav napad. To sam već spomenuo u tekstu JOŠ JEDAN PREDSJEDNIK DRŽAVE – REVIZIONIST?

https://narod.hr/kultura/akademik-pecaric-jos-jedan-predsjednik-revizionist

https://www.dragovoljac.com/index.php/razno/23424-predstavljanje-knjige-revizionisti-u-hazu

http://bezcenzure.hr/vlad/predstavljanje-knjige-revizionisti-u-hazu-govori-igora-vukica-i-josipa-pecarica/

Naime, u tom tekstu sam dao riječi Zvonimira Hodaka o Milanovićevoj ulozi i pomoći Hrvatima BiH dok je bio predsjednik Vlade RH kada ga je napala notorna korisnica hrvatskog novca iz BiH Jasmina Žbanić. U Prilogu Ti šaljem moj tekst o tome  iz tog vremena.

S druge strane u spomenutoj knjizi dao sam i Tvoj tekst iz 2018.: „PUHOVSKI – čovjek bez ljubavi“ u kome, slično Milanoviću danas, kažeš:

Tako je bilo 1971 ( isto smo godište - zar ne ? ) - i pamtim gospodine - pamtim - ne zaboravljam ja kao neki drugi. Pamtim Vaše svjedočenje i ostale bratije poput pokojnog Langa koji se je kasnije obratio i postao čestiti zaljubljenik u Hrvatsku državu. Vi to na žalost niste nikad niti ćete, a i ne trebate jer nam takva kukavelj i ne treba.

https://kamenjar.com/puhovski-covjek-bez-ljubavi/

Vjerojatno znaš da sam bio prijatelj s dr. Langom. Zapravo smo bili zajedno i Tvoji gosti one večeri u Dubrovniku kada sam i doznao da ćeš predložiti dan sv. Leopolda Bogdana Mandića za dan Tvoje županije.

S druge strane ovih dana je naš sjajni kolumnist dr. sc. Damir Pešorda ispričao priču s promocije moje knjige u Čavoglavama i razgovoru dvojice profesora Dodiga i Langa:

http://www.hrsvijet.net/index.php/kolumna-damir-pesorda/58743-damir-pesorda-je-li-zarko-puhovski-nistarija

Danas se mnogi pitaju je li ovaj obračun Milanovića s, kako ja volim reći, srpskim slugama u Hrvatskoj ili „igrokaz“ koji mu treba omogućiti da se osigura da društvo iz MVP-a i dalje vlada Hrvatskom ili samo-obrana zbog afere s Kovačevićevim 'Klubom'.

Tko može znati odgovoriti na ovo prvo. Što se tiče ovog drugog moj dojam je da mnogi ne uzimaju u obzir činjenicu da je njegova najnovija podrška Hrvatima BiH bila prije te afere.

Otud i moje pitanje Tebi:

Što misliš je li Milanović novi dr: Lang?

Tvoj,

Josip Pečarić

ODGOVOR DR. BURIĆA

Dragu Prika!

Teško je to pitanje. Uistinu teško- hoće li Milanović biti novi Lang.

Naravno da to priželjkujem i očekujem, jee danas je sve moguće.

Jer ako je moguće da se Lang od moga svjedoka optužbe 1972 godine prometne u moga prijatelja koji je u HDS svaki puta jedva čekao dati potporu mojim često oštrim riječima, onda je i sve drugo moguće pa da se i Milanović prometne u zagovornika svega hrvatskg. 

Sjećam se mog prvog kontakta pred uspostavu Hrvatske države sa Slobodanom Langom u Dubrivniku.

Došao je naime u bolnicu održati predavanje o demokraciji. Ja sam na taj veliki skup radi operatvnog zahvata toga jutra zakasnio.

Kad sam se pojavio na vratima Lang je na trenutak prekinuo svoje izlaganje, krenuo prema meni i izgovorio: “Evo prijatelju stigla je demokracija”.

Na to sam mu odgovorio: “Jest Prika stigla je, pa ću ja sad Tebe strpati u zatvor kao što si Ti mene 1972 strpao. Tad će rezultat biti

jedan prema jedan- e onda će mo prakticirati demokraciju”. Kako sam to glasno odgovorio ali uz smješak svi su se nasmijali pa i moj Lang.

Od tada smo bili na “istoj valnoj dužini”- sve dok nije”prebjegao Mati Graniću i njegovom DC-u- no i dalje su naši odnosi bili korektni.

Eto moj Prika ako je mogao Lang može ako hoće i Milanović!

Tvoj

Jure

 

MOJ ODGOVOR

Dragi Jure,

Hvala na brzom odgovoru. Nisam ni očekivao drugačiji odgovor. Doista je zanimljivo vidjeti kako će se sve to odvijati.

Zapravo ta priča me podsjetila i na jedan razgovor s našim vrsnim publicistom Damirom Borovčakom poslije pobjede Milanovića na Predsjedničkim izborima. Kao što znaš ja sam tvrdio da su i Milanović i Grabar Kitarović Plenkovićevi kandidati što je nedavno i potvrdio snimak razgovora njihovog glavnog savjetnika Krešimira Macana. U tom drugom krugu nisam ni glasovao, a danas čitam kako Raspudić kaže: „Kolinda je ideološki lažnjak kao i Plenković.“

https://kamenjar.com/nino-raspudic-ovo-je-pr-akcija-koja-tragicnim-dogadajem-skrece-pozornost-javnosti-s-afera/

 Damir se tada našalio i rekao mi:

-Sada će Te Milanović uzeti za savjetnika.

-Da je pametan i bi. Uvijek je dobro čuti i nekoga tko misli drugačije od Tebe. Nećeš promjeniti svoje mišljenje, ali ćeš znati i što druga strana misli, odgovorio sam mu.

A da ja mislim drugačije sigurno zna jer sam kao podpredsjednik HNES-a supotpisnik etičke optužbe njega kao veleizdajnika, a napisao sam i niz članaka gdje sam podrugljivo komentirao njegove izjave kao predsjednika vlade.

Pozz

Tvoj Joško

PRILOG

'ZAHVALNOST' PREMA RH

‘OVO JE BOSNA’

JOSIP PEČARIĆ

18. veljače 2014.

Čak i zabavno izgleda kada bosanska redateljica predsjedniku vlade države koja joj daje silne novce kaže to što je rekla. Da, zašto on ide spašavati Hrvate u Mostaru i BiH od novog sukoba? Prvo treba pokazati ljubav prema Hrvatima u RH!

Zanimljivo je da su i na Odboru za vanjske poslove Europskog parlamenta, u kojoj je sudjelovala Visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton, shvatili što je bitno kod prosvjeda u Mostaru (Hrsvijet, 12. 02. 2014.). Naime, gđa Ashton je naglasila da je pozorno pratila sva događanja u BiH, a posebice u Mostaru, koja su mogla prerasti u međunacionalni sukob.

Da je netko s muslimanske strane sukob doista želio pokazuje i oštro reagiranje na posjet Predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića, koji je imao za cilj spriječiti taj sukob.

Najzanimljivije je što je najoštrija u tom napadu bila redateljica Jasmila Žbanić koja iz Hrvatske izvlači velike novce:

Kad god je Hrvatska u Bosni smirivala situaciju, a za svoje saveznike imala nacionaliste i mafiju, građani su patili, a zemlja bila rasturena! MILANOVIĆU, MARŠ KUĆI!!!

Spominje se sitnica od 3.8 milijuna kuna, ali i to da redateljica baš i ne voli Hrvate. Proslavljeni hrvatski redatelj Jakov Sedlar kaže (‘Jasmila je primitivna Balkanka! Mi finaciramo filmove o mudžahedinima umjesto da promoviramo svoju kulturu’, Dnevno.hr, 12. 02. 2014.):

“Svatko je odgovoran za svoje riječi, ali nije u redu da se tako govori o zemlji koja ti pomaže da radiš svoje filmove. Time pokazuje da je primitivna Balkanka, takva je to komunikacija.”

Odmah mi pade na pamet kako to što ne voli Hrvate i jest prednost kada u Hrvatskoj tražiš novce. Doista je jednostavno:

Ne smiješ voljeti Hrvatsku, ali možeš hrvatske novce!

Mnogo manje bi trebalo uložiti da se npr. tiska knjiga pisama koja mi gđa Hilda M Foley pominje u e-mailu od 10. 02. 2014.:

… malo je Hrvata koji reagiraju na laži i klevete protiv Hrvatske – a ima ih stalno. Ja sam pisala tih zadnjih 23 godina oko 5,000 pisama, ponajviše na engleskome, upućene američkim predsjednicima, senatorima i predstavnicima u Washingtonu, američkom Ministarstvu Vanjskih Poslova i Ministarsvu Obrane, te UN-u, ICTY-u, vladama u Engleskoj, Francuskoj, Izraelu, Njemačkoj, nekoliko i hrvatskoj vladi i Saboru, te mnogim novinama, New York Times, Chicago Tribune, Los Angeles Times i druge, oko 75 ih je tiskano barem koliko znam, jer  imam kopije od tih nekoliko novina. Dapače dva pisma  su tiskana u London’s Financial Times, čije kopije sam primila od tamošnjih prijatelja. Živim već 63 godine u Americi, udata za Amerikanca (Irskog porijekla) pa bi čovjek mogao pitati zašto sam se toliko trudila? Jednostavno – kao rođena zagrepčanka, ljubav za domovinu nikad nije uvenula. Kad bi samo domaći Hrvati shvatili kakvu divnu zemlju imaju, morali bi se dragom Bogu  zahvaliti za nju i čuvati i ljubiti ju kroz dobro i zlo.

Nije “slučajno”da ju toliki narodi već stoljećima žele osvojiti.

Vjerovali ili ne: 5,000 pisama! Ne dvojim da bi to današnjim vlastima bilo jako teško ponuditi gđi Foley tako nešto. Naravno, mogli bi naći niz drugih primjera sličnih ovom, ali u Hrvatskoj da se primjenjuje gornje pravilo, pa zašto ne bi novce za to dobio i netko tko zvanično nije Hrvat?

Čak i zabavno izgleda kada bosanska redateljica predsjedniku vlade države koja joj daje silne novce kaže to što je rekla. Da, zašto on ide spašavati Hrvate u Mostaru i BiH od novog sukoba? Prvo treba pokazati ljubav prema Hrvatima u RH! Zato neki i misle kako je takovo reagiranje uslijedilo samo zato što su uskoro izbori.

Kako je na portalu Dnevno.hr, 11. 02. 2014. objavljen komentar: Jasmila, marš kući, i vrati pare, a jako puno ljudi je iskazalo slaganje s autorom teksta, redateljica je izjavila kako ona samo govori istinu.

Naravno, ne spominje kako su prosvjednici u Mostaru vikali

OVO JE BOSNA!

To je naglasilo niz hrvatskih komentatora. Svakom Hrvatu jasna je paralela s velikosrpskom politikom Slobodana Miloševića, pa nisu izostale ni te usporedbe (devedesetih se vikalo u Hrvatskoj: OVO JE SRBIJA, zar ne?), kao i s činjenicom kako se to sve događa u vrijeme kada su u EU konačno počeli shvaćati najelementarniju činjenicu kako ravnopravnost tri naroda u BiH podrazumjijeva da sva tri naroda moraju imati ista prava!

Pogledajmo što sam o sličnosti s Miloševićevom politikom govorio prije 21 godinu na hrvatskom radio programu u Melbourneu (siječanj 1993.):

Izetbegović je vjerovao u svjetske silnike, i u stvaranju od njih i Srba zamišljene treće Jugoslavije. Možda mu je to i odgovaralo, ili bar onoj fundamentalističkoj struji u muslimanskom vrhu. “Svi Srbi u jednoj državi”. Zato oni nisu ni pripremili svoj narod na ono što slijedi” Međutim, kada je Hrvatska izborila svoju nezavisnost, njihova politika se svodi na tzv. građansko društvo, opet slično onom Miloševićem u Jugoslaviji: “Jedan građanin – jedan glas”(ovu parolu doslovno spominje danas u svom komentaru prof. dr. sc. Miroslav Tuđman, portal narod.hr, op. J.P.). (…) S obzirom da je broj Muslimana u postocima u BiH sličan broju Srba u bivšoj Jugoslaviji, sve je zastrašujuće podsjećalo na Srpsku politiku u Jugoslaviji. Čak i retorika! Govori se o ravnopravnosti tri naroda, kao i tamo o bratstvu-jedinstvu, ali kad bude srušeno čitavo hrvatsko mjesto Ravno – nikom ništa, a za jednog ubijenog Muslimana imamo velike demonstracije kod Sarajeva. Dakle, Hrvatima je tada trebala POLITIKA “VLASTITOG TERITORIJA”, koja bi im garantirala da se povijest neće ponoviti. U takvom slučaju oni imaju razloga da se bore, a ne da se sele u Hrvatsku.

Naravno, razumijem i naše ljude koji na ovakav način reagiraju na spoznaju kako netko tko od RH dobiva tako velike novce iskazuje na ovaj način svoju „ljubav” prema Hrvatima. Jeste li zaboravili sam početak srpske agresije na BiH? Hrvatska je primila oko 600.000 njihovih izbjeglica, a nisi mogao ući u neki tramvaj u Zagrebu da ne čuješ kako govore sve najružnije o zemlji koja ih je udomila i hranila?

Meni je uvijek na pameti slična “zahvalnost” jedinog mog doktora znanosti koji radi na sveučilištu u BiH. Vidio sam na nekom portalu kako se okomio na mišljenje jednog našeg sveučilišnog profesora, jer mu se – kako je rekao – ne može vjerovati kada je podržavao politiku Oca hrvatske države akademika Franje Tuđmana. Iskazao sam čuđenje kako se on, kao moj doktorand, nije odrekao doktorata i pozicije na sveučilištu kada dobro zna da i ja podržavam politiku akademika Tuđmana. Vjerovali ili ne uopće se nije odrekao ni doktorata ni svoje pozicije na sveučilištu!?

Evo što je o pomoći RH susjednoj državi, o kojoj govori i redateljica, a i mnogi u BiH ovih dana, rekao general Slobodan Praljak u svom veličanstvenom završnom govoru u Haagu (cijeli govor je sastavni dio Pisma VS UN-a o Hrvatima BiH, koje je prije dvije godine poslano članicama VS UN-a, a potpisalo ga je preko 2000 Hrvata, npr. akademici Ašperger, Barišić, Bućan, Dujella, Jelčić, Kaštelan, Novak, Pečarić, Popović, Vretenar, dopisni članovi HAZU-adr. sc. Zvonimir Janko, der Universitaet Heidelberg i dr. sc. Henrik Heger Juričan, Sveučilište Pariz-Sorbona, biskup Pozaić, Ante Jurić, nadbiskup (+ 20. 03. 2012.) itd.):

Obuka policajaca iz BIH u Hrvatskoj, a koje šalje SDA još 1991. god.

Obuka pilota A BIH u Republici Hrvatskoj.

Obuka i opremanje čitavih postrojba A BIH u Hrvatskoj.

Zbrinjavanje stotina tisuća muslimanskih izbjeglica u RH.

Organiziranje eksteritorijalnog školstva za muslimane izbjeglice u RH i to na, tada još nepostojećem, bosanskom jeziku.

Vremenski neprekinuto naoružavanje A BIH.

Municija, nafta, lijekovi, hrana i ostala potrebna logistika A BIH za vođenje rata.

Liječenje više od 10 000 ranjenih boraca A BIH u hrvatskim bolnicama.

Omogućavanje dolaska više tisuća mudžahedina u A BIH.

Regularni logistički centri A BIH u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Samoboru, tijekom cijelog rata.

Itd., itd.

I sve to besplatno.

Nikada u povijesti ratovanja jedan narod – (Hrvati) – nije tako i toliko pomogao drugi narod – (Bošnjaci-Muslimani) – i onda kada su potonji okrenuli svoju vojsku – (A BIH) – protiv Hrvata – (HVO) – u BIH.

Nikada u povijesti ratovanja zapovjednik jedne vojske (HVO-a) nije propuštao konvoje oružja (i ostalog) drugoj vojsci (A BIH) i onda kada je ta vojska ( A BIH) to oružje (i ostalo) koristila za napade na one koji su joj to propustili.

A što je s referendumom Hrvata za BIH, koji je preduvjet za postojanje te države.

Priznanje BIH od RH.

Imenovanje veleposlanika RH u BIH.

Potpisivanje svih prijedloga međunarodne zajednice o unutarnjem uređenju BIH a prvi koji su potpisivali bili su predstavnici HZ HB i RH.

To je bila politika dr. Franje Tuđmana, predsjednika RH, to je bila politika Vlade RH i Sabora RH i MORH-a, to je bila politika HVO-a.

To su za tužiteljstvo ovog suda elementi UZP-a.

Takva optužnica služi se logikom koja je uvredljiva i za kognitivni sustav patogenog virusa.

Potpuno analogno našem generalu možemo reći kako je logika onih koji napadaju Milanovićev pokušaj spriječavanja sukoba u Mostaru zlo za BiH logika koja je uvredljiva i za kognitivni sustav patogenog virusa.

Zapravo, ona je istinita samo za one koji su takav sukob željeli, ali to ne mogu priznati. Jer doista u situaciji kada u EU počinju uviđati kako u BiH doista moraju biti ravnopravna sva tri naroda, takav sukob pomaže da zaustave tako nešto.

A “zahvalnost” prema RH, koju vidimo i danas, ponajbolje je pokazati na primjeru spašavanja Bihaća od genocida. Znamo da se takav genocide spremao Bihaću neposredno poslije onog u Srebrenici. U srpskom okruženju bilo je 160-180 tisuća ljudi. Iz Bihaća (a slična pisma stižu i iz Sarajeva) tada pišu vlastima u RH:

PISMO NAČELNIKA BIHAĆA PREDSJEDNIKU RH DR. F. TUĐMANU I PREDSJEDNIKU SABORA RH N. MIHANOVIĆU, 21. 7. 1995.

Vaša ekselencijo, dugo pripremana i od strane Srbije otvoreno potpomognuta ofanziva na bihaćko područje, započeta je prije nekoliko dana. Glavni pravci napada usmjereni su iz privremeno okupiranih dijelova republike Hrvatske, a koncentracija četničkih snaga evidentirana je i na ostalim linijama u zoni odgovornosti Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, Glavnog Stožera Hrvatskog vijeća obrane Regije Bihać i Ministarstva unutrašnjih poslova Bihać.

Zbog siline artiljerijskih djelovanja stanovništvo iz pograničnih zona se iseljava i kreće prema gradu Bihaću.

Dramatičan položaj se iz sata u sat usložnjava jer je humanitarna situacija još od ranije katastrofalna. Već Vam je, vjerojatno, poznata činjenica da smo imali i prve slučajeve umiranja od gladi. Nada da će se stanje, koliko toliko, popraviti nakon skidanja žita sa zasijanih prigradskih prostora, sada je propala. Upravo ta područja agresor najviše drži pod vatrom, gađajući ih zapaljivim granatama.

Posebno je teško u bolnici, kojoj nedostaju lijekovi, sanitetski materijal, a zbog nedostatka hrane bolesnici primaju samo jedan obrok dnevno. Sudbina oko 180 tisuća stanovnika Unsko-Sanskog Kantona je neizvjesna. Mi možemo samo obećati da ćemo se boriti bez obzira na cijenu i neodlučnost međunarodne zajednice Jedinu nadu polažemo u naše hrabre borce i prijateljski hrvatski narod, pošto nam je sudbina, koju nam je agresor namijenio, ista.

Stoga Vas molim da sa svoje strane učinite sve što je u Vašoj moći, da se spasi ovaj herojski grad i njegovo napaćeno stanovništvo.

S poštovanjem,

Adnan Alagić,

Načelnik općine Bihać

Svima je poznato da je operacijom Oluja spriječen genocid u Bihaću. Tuđman je znao što nas čeka ako spasi Bihać, ali spasio ga je. Kao što kaže tadašnji američki vojni ataše u RH Ivan Šarac, član kuće slavnih američkih obavještajaca, general Gotovina, a time i RH, spasio je Bihać od genocida razmjera onih u II. Svjetskom ratu. Slično govore i pišu general Brian Gallagher (Hrvatski vjesnik, 10. listopada 2012.) i niz drugih zapadnih vojnih stručnjaka. Znamo da je genocid u Bihaću bio odobren od nekih svjetskih moćnika (iz EU) jer se poslije njega trebalo Srbe proglasiti pobjednicima u ratu.

Zapravo, o tome sam pisao Predsjedniku Vlade u nizu od 12 pisama prije konačne presude našim generalima u kojima sam mu sugerirao da zbog spašavanja tolikog broja ljudi u Bihaću generala Gotovinu predloži za Nobelovu nagradu za mir.

Logičnije bi bilo da to učine oni koje je spasio, zar ne? A zašto nisu vjerojatno ponajbolje opisuje slijedeća priča iz mog jedanaestog pisma Milanoviću:

Zanimljivu priču mi je u Tomislavgradu ispričao jedan zastupnik BH parlamenta iz vremena kada je uhićen general Gotovina. U Parlamentu je sjedio pored jednog zastupnika iz Bihaća, koji mu je rekao:

– Meni je general Gotovina glavu spasio.

– Pa javi se za riječ i to kaži svima!

– Kada bih ja to rekao, onda bi mene moji za glavu skratili!

Naravno, sve je to razumljivo. Da, teško je biti čovjek! Lakše je govoriti “istinu” i dobivati hrvatske novce, zar ne?

https://www.dnevno.hr/kolumnisti/ovo-je-bosna-115289/

https://www.hercegovina.info/vijesti/bih/josip-pecaric-ovo-je-bosna/70123/