Zadnji komentari

Europa se napokon probudila! Borba protiv radikalnog islamizma nije islamofobija

Pin It

Islam bomb! | Islam | Know Your Meme

Najavljene mjere pozdravljam ali sam i realan. One su zakasnile barem 10 godina. Čuvanje vanjskih granica, nadzor ulaska i izlaska u zemlju temelj su sigurnosti bilo koje države, a o tome se u EU, na žalost, iz političkoj eliti ključnih zemalja Unije i unutar Bruxellesa iz nekog razloga nije željelo voditi računa. 

U utorak su se šefovi država i Vlada EU obvezali da će uvesti brze mjere u borbi protiv terorizma, a one uz ostalo uključuju kontrolu kako na vanjskim granicama EU tako i na internetu, o čemu smo izvijestili.

Stoga bi koncem mjeseca trebao biti predstavljen Akcijski plan za integraciju. Francuska namjerava zabraniti dolazak islamskih propovjednika iz inozemstva, imami će se ubuduće morati školovati u njihovoj zemlji, a najavljene su bolje kontrole u džamijama i organizacijama islamskog usmjerenja. U Austriji su početkom tjedna provođene velike racije u džamijama i organizacijama jer očito kancelar Sebastian Kurz želi demonstrirati odlučnost.

“Bilo je krajnje vrijeme da se takve mjere poduzmu. Očito se to dosad izbjegavalo zbog političke korektnosti prema migrantima i muslimanima. No važno je istaknuti da sigurnost nije interes samo ‘bijele Europe’ nego svih ljudi koji u njoj žive, pa naravno i muslimana. Imali smo primjer terorističkog napada u Beču kada je među žrtvama bilo i muslimana”, napominje magistar kriminalistike i stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila.

S njime se slaže i glavni urednik portala Geopolitika.news Zoran Meter:

“Najavljene mjere pozdravljam ali sam i realan. One su zakasnile barem 10 godina. Čuvanje vanjskih granica, nadzor ulaska i izlaska u zemlju temelj su sigurnosti bilo koje države, a o tome se u EU, na žalost, iz političkoj eliti ključnih zemalja Unije i unutar Bruxellesa iz nekog razloga nije željelo voditi računa. Tih je razloga više i sada ne bih o njima govorio. Najavljene mjere su dobrodošle, ali problem nije samo u suspektnim osobama koje mogu ući u EU, već puno više o istim takvim osobama koje u Europi već godinama žive i posve otvoreno djeluju. Ti otvoreni ‘radikali’ još su i manji problem jer za njih službe znajui, ali što je s onim ‘spavačima’ ili ‘vukovima samotnjacima’ za koje nitko ne zna i nitko ne može predvidjeti kada će počiniti neko zlodjelo? Za takvo je stanje najviše kriva višedesetljetna migracijska politika ključnih zapadno-europskih država i sve to sada dolazi na naplatu”.

Kada je riječ o nadzoru vanjskih granica EU, Cvrtila je skeptičan:

“Granica mora biti granica! U suprotnom ona nema nikakva smisla. Problem je to što nisu sve članice Unije u Šengenskome prostoru. Najbolji je primjer granica Slovenije i Hrvatske. Svaka zemlja članica mora kompletno ući u EU! Osim toga, problem je taj što se teret osiguranja granica stavlja na teret rubnim članicama. To nije ni pošteno ni korektno. Prema tome, neka nam EU pošalje i ljudstvo, a ne samo tehniku”.

“Hrvatska, tom treba otvoreno reći, ima kvalitetno ustrojene obavještajno-sigurnosne strukture koje sasvim sigurno pozorno prate sve što se u navedenom kontekstu događa i prema tome se operativno postavljaju. Hrvatska ima problem postojanja dugačke granice, kaoja je k tome i vanjska granica EU i to, prema politički, organizacijski, ustrojstveno, sigurnosno i td. nestabilnoj državi kakva je BiH, u kojoj je u određenoj mjeri prisutan i vlastiti sigurnosno suspektni islamistički element. Kako se on nadzire od strane nadležnih BiH službi također je upitno, kao i to, koliko se njime manipulira u političke svrhe. Prednost Hrvatske u gore navedenom kontekstu je ta, da se migranti koji tranzitiraju kroz BiH ili Srbiju ipaku golemom broju žele probiti dalje u EU tj. ne žele se zadržavati u Hrvatskoj. Međutim, treba voditi računa da takve grupe ljudi ne budu morale ostati na hrvatskom teritoriju ukoliko im prolaz na zapad bude blokiran od strane Slovenije ili Italije. Gdje ćemo mi s njima i to u uvjetima ovako slabog gospodarskog i socijalnog stanja u kakvom se i sami nalazimo?”, smatra Meter.

Kako se boriti protiv islamskog ekstremizma i terorizma?

“Podržavam inicijative austrijskoga kancelara Kurza. Očito je da su nakon posljednjeg migrantskog vala došli ekstremisti koji su radikalizirali muslimane koji već neko vrijeme žive u Europi i dosad nisu bili ekstremni. Terorističke organizacije očito su postale ‘pametnije’! Djeluju suptilno. I tu treba biti odlučan poput Kurza. Ekstremist je ekstremist. On ne živi ni jednu vjeru pa ni islam. On živi neki svoj devijantni sustav. Kada bi se dogodilo da neki kršćanski svećenici počnu propovijedati ekstremizam i poticati na terorizam, ja bih upravo kao kršćanin bio prvi da se protiv njih poduzmu iste mjere! Prema tome, nikako ne možemo govoriti o islamofobiji”, kaže Cvrtila.

“Što se tiče austrijskih i francuskih mjera one su dobre samo što je s njima trebao početi znatno ranije – čak i desetljećima prije. Jer islam, kao velika svjetska religija, poprimio je u zaadnjih 20 i više godina svoj politički karakter i prerastao u ‘politički islam’ s radikalnim učenjem kao dominantnim. Ako znamo da se tradicionalno muslimansko stanovništvo nije moglo ili željelo asimilirati u moderna društva europskih država nakon pada kolonijalizma iza 2. svjetskog rata i masovnih migracija u Francusku, Nizozemsku, Belgiju, Njemačku, kako se može očekivati da će se to dogoditi sada, kada je, poglavito islamska mladež zadojena radikalizmom. Osim toga, oni dobro vide i nerijetko licemjernu vanjsku politiku Zapada prema njihovim iskonskim domovinama i na to su vrlo osjetljivi. Osim toga i mentalitet Istoka, tradicija, kultura, posve su različiti onim zapadnima i očekivati integraciju migranata u smislu da će oni postati stabilizirajući odnosno prestati biti remetilački čimbenik sigurnosti vrlo je pretenciozno pa pomalo i u sferi znanstvene fantastike. Osim toga, ako se to i dogodi, to če biti dug i bolan proces. Što znači da će itekako još biti velikih neugodnosti sigurnosnog karaktera. Ali to je plod nerazumne višedesetljetne politike Zapada općenito. Međutim, jednom se mora početi s promjenama. Ako je to sada slučaj, nema ništa drugog nego pozdraviti promjenu smjera u glavama vodećih europskih političara. Samo da se opet ne prestraše onih, koje i sami financiraju, i koji bi mogli početi govoriti o nekakvim kršenjima ljudskih prava i sloboda itd. A koje je to veće pravo od prava na sigurnost ljudi i imovine u vlastitoj zemlji? A njih nikada nije bilo niti će ih biti bez čvrstog nadzora!”, zaključuje Meter.

Autor:Zlatko Govedić/dnevno.hr