Zadnji komentari

Arhiepiskop Aleksandar o Dobrici Ćosiću

Pin It

Hrvatska pravoslavna crkva - Priopćenje za javnost Hrvatskog arhiepiskopa  Aleksandra

Znao je akademik Ćosić da su jugoslavenski komunisti nadmašili svoje velikosrpske učitelje u izmišljanju povijesti pa je tridesetak godina kasnije napisao u knjizi Promene (Novi Sad, 1992) o postjugoslaveskim vremenima: “Buduća revolucija na ovoj zemlji u kojoj su vladali komunisti, staljinisti i titovci treba da bude: paljenje papira! 

Poštovani i dragi g. Arhiepiskope,

Zahvaljujem Vam se na Vašem komentaru mog teksta SPC I OSMA BOŽJA ZAPOVIJED:

DOBRICA ČOSIĆ 1965 I 1992

„Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda srpske urođene inteligencije.

Srbi lažu stvaralački, maštovito, inventivno.“

„Laž je srpski državni interes.“

„Laž je u samom biću Srbina“.

„U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“ – „otac srpske nacije” akademik Dobrica Ćosić. „Deobe.” 1965.

 Akademik Dobrica Ćosić (1921-2014), predsjednik Savezne republike Jugoslavije od 15 lipnja 1992 do 31. svibnja 1993.

Znao je akademik Ćosić da su jugoslavenski komunisti nadmašili svoje velikosrpske učitelje u izmišljanju povijesti pa je tridesetak godina kasnije napisao u knjizi Promene (Novi Sad, 1992) o postjugoslaveskim vremenima: “Buduća revolucija na ovoj zemlji u kojoj su vladali komunisti, staljinisti i titovci treba da bude: paljenje papira! Paljenje svih knjiga, svih tekstova i novina napisanih od komunista i pod njihovom vlašću. Paljenje svih ‘revolucionarnih’ štampanih tekstova od Prvog svetskog rata pa nadalje… i ne trovati decu ‘nacionalnom istorijom’.“

http://www.republika.co.rs/496-497/20.html

Dakle Republika Hrvatska ne samo da daruje dio vlastite povijesti stranoj državi nego i plaća za širenje njene izmišljene “nacionalne istorije”. 

Vrijedi pažljivo pročitati ovaj članak

O ideološko-političkom obrascu u SPC - Mirko Đorđević

http://www.republika.co.rs/496-497/20.html

Isto tamo

5 A. S. Homjakov je ruski mislilac poznat između ostalog i po Poslanici Srbima iz Moskve, koji u svojim spisima dokazuje da je zaostalost prednost a ne mana jer je ruski čovjek tako bliži bogu nego onaj na razvijenom Zapadu. U časopisu Narodna odbrana godine 1928. ovu misao je Justin Popović ponudio kao svoju misao o srpskom narodu. Godine 1992. akademik D. Ćosić je tu »misao« ponudio kao svoju – »Videti i imenovati preimućstva civilizacijske zaostalosti, osobito u sferi ekonomije i urbanizacije – naša dosadašnja razvojna politika nije ih uvažavala. Optimalno iskoristiti preimućstva zaostalosti. Oni – ti elementi – su naš početni intelektualni kapital«. To su bile teze iz knjige Srpsko pitanje D. Ćosića.

Ruska enciklopedija Granat piše da u A-U monarhiji 1913 nepismenih je bilo 30%.

Po završetku 1 sv. Rata 1918 u Srbiji nepismenih je bilo više od 85%. O sancta simplicitas!

Evo što je napisao Rus akad. Golubinskij još 1871, koji je jedan od najvećih ruskih povijestničara.

Голубинский, Краткий очеркъ историй православных церквей болгарской, сербской, румынской, Москва, 1871, с. 506.

Prijevod: „Golubinskij, Kratki opis povijesti crkava u Bugarskoj, Srbiji i Rumunjskoj, Moskva 1871, kaže na strani 506: 

'Ako bi bilo moguće na osnovu jedne knjige zaključiti o karakteru cijelog naroda, taj zaključak bi po više osnova bio nepogodan za Srbe. Ta užasna retorika i takvo nepoznavanje stida, hvalisavost i laži, uvjereni smo, nemoguće je naći kod bilo kog Bizantinca, koji su kako je poznato, veliki majstori upravo u tim vještinama'.“

Zapravo moj tekst bi trebao na neki način biti dodatak na Vaša „Prava pitanja Porfiriju, I. dio“

https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/page/5/

https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/2021/07/25/prava-pitanja-porfiriju/

https://croativ.net/kada-ce-hrvatski-mainstream-poceti-raditi-svoj-posao-prava-pitanja-porfiriju-i-dio-22738/

https://www.hop.com.hr/2021/07/28/vise-od-200-godina-postojala-je-pravoslavna-crkva-hrvatskog-kraljevstva-sa-sjedistem-u-srijemskim-karlovcima-koji-je-povijesni-hrvatski-grad/

(u Prilogu je dan taj prvi dio teksta, a drugi je također dan na internetu:

https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/2021/08/01/prava-pitanja-porfiriju-ii-dio/

)

koja ste napisali povodom sramotnog ponašanje HRT kada je na dan Zaštitnika Hrvatske i hrvatskog naroda sv. Josipa dala intervju s Porfirijem. Tada su reagirali i drugi u RH tražeći smjene odgovornih na – kako smo HRT nazvali – PORFIRIJEVOJ TELEVIZIJI. Naravno u RH u kojoj vlast i veći dio oporbe poslušno izvršava ono što im naredi Pupovac (i Porfirije i Vučić) to je ostalo bez ikakvog odgovora.

Moje uvjerenje je da je velikosrpska politika podržavala Miloševića sve dok se nije pokazalo da on nije uspio slomiti Hrvatsku. Zato se i Ćosić tek 1992. „sjetio“ komunista i njihove povjesnice. U Miloševićevo vrijeme  u crkve SPC se na liturgije išlo s Miloševićevim slikama. Čosić stavlja pod navodnike nacionalnu istoriju koju su pisali komunisti. Od tada oni su prešli na nekomunističku nacionalnu istoriju u kojoj su komuniste zamjenili deklarirani četnici. Imamo i Memorandum SANU 2.:

Kao i prvi Memorandum SANU-a iz 1986, i ovaj drugi nastao je iz glave prvenstveno Dobrice Ćosića, zatim Ljubomira Tadića i nekoliko koautora iz SANU-a bosanskohercegovačkog porijekla.

https://balkans.aljazeera.net/opinions/2019/3/5/drugi-memorandum-sanu-upute-za-udar-na-bih

A davno sam već konstatirao da su postigli veliki uspjeh jer danas imamo vlast u RH i veliki dio oporbe koja sprovodi taj drugi velikosrpski memorandum. Što je strašno kad znamo da su hrvatski branitelji napravili od njihove vojske – vojsku zečeva (kako je Milošević opisao njihovu ‘bežaniju’).

O tome da je današnja Hrvatska uređena onako kako je predviđeno u tom Drugom memorandum SANU sjajno je opisano u knjizi:

Tihomir Dujmović, Davor Domazet Lošo, Mato Artuković, Marko Jurič i Slobodan Prosperov Novak, ‘Protokoli velikosrpske ideologije – Temeljni dokumenti antihrvatskog pokreta od Načertanija do Memoranduma 2’

Puno Vas pozdravlja,

Vaš,

Josip Pečarić