Zadnji komentari

Što je bilo sporno, sporno i ostaje

Pin It

Na sjednici održanoj 27. travnja 2022. Vlada RH prihvatila je Nacrt prijedloga Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, čiji je predlagatelj Ministarstvo kulture i medija RH, i uputila ga Saboru u prvo čitanje.

O nacrtu prijedloga novoga zakona pisali smo na Portalu HKV-a u ožujku, kad je bilo u tijeku javno savjetovanje (U tišini prolazi javno savjetovanje o nacrtu prijedloga novoga zakona ministrice kulture). U svojem smo tekstu upozorili na nekoliko članaka koji su se nama činili spornima i za koje smo smatrali da otvaraju prostor proizvoljnim tumačenjima, kao i u nekim segmentima još manjoj transparentnosti i kontroli u financiranju javnih potreba u kulturi nego do sada.

Naravno, osim što smo objavili tekst, uključili smo se i u javno savjetovanje i objavili svoje komentare glede samoga nacrta prijedloga novoga zakona i spornih članaka. Računali smo na to da će se, potaknute našim primjerom, u savjetovanje uključiti još neke kulturne ustanove i udruge u kulturi kojih bi se taj zakon mogao ticati, a imaju mišljenja slična našima, no to se nije dogodilo.

Komentari HKV-a „primljeni na znanje“

U javnom savjetovanju istaknuto je 465 komentara: 385 općih i 80 nadopuna teksta. Od toga je 37 komentara prihvaćeno, 40 djelomično prihvaćeno (odnose se najčešće na zamjenu nekih pojmova ili pobliže tumačenje pojedinih dijelova teksta), 120 nije prihvaćeno, a ostali su dobili oznaku „primljeno na znanje“, pa tako i HKV-ovi, dakle uglavnom bez ikakva interesa da se tekst nacrta prijedloga novoga zakona doista poboljša. Ipak, na neke je naše komentare predlagatelj novoga zakona odgovorio.

Uz članak 8. (u kojem je navedeno da se sredstva za financiranje javnih potreba u kulturi mogu dodijeliti i izravno, bez javnoga poziva, kada zbog žurnosti djelovanja nije moguće provesti postupak dodjele putem javnoga poziva, a to je uzrokovano događajem koji se nije mogao predvidjeti u programu rada prijavitelja programa i projekta) naveli smo kako smatramo da on otvara prostor proizvoljnim tumačenjima i još manjoj transparentnosti i kontroli u financiranju javnih potreba nego do sada. nina obuljen3Osim „primljeno na znanje“, uz taj nam je članak odgovoreno i ovo: „Pitanje dodjele sredstava bez objave javnog poziva do sada nije bilo uređeno te ne postoje podaci koliko je sredstava dodijeljeno na ovaj način. Namjera je da se ovo pitanje precizno definira i uredi, ali nije moguće definirati sve situacije.“

Uz članak 14. (u kojem se, među ostalim, navodi da ministarstvo može dodijeliti nekretnine i neposrednom pogodbom, bez provedenoga javnoga natječaja, pravnoj osobi čija je djelatnost od posebnoga interesa za kulturni razvitak svih krajeva Republike Hrvatske, a temeljem kriterija koje uređuje ministar nadležan za kulturu) naveli smo kako smatramo da on otvara prostor proizvoljnim tumačenjima i nedovoljnoj kontroli kriterija po kojim bi se dodjeljivale nekretnine neposrednom pogodbom. Osim „primljeno na znanje“, uz taj nam je članak odgovoreno i ovo: „Ministar nadležan za kulturu te predstavničko tijelo jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave propisuju općim aktom kriterije za dodjelu prostora za rad.“

Iz tih dvaju odgovora možemo zaključiti da ono što smo smatrali spornim i na što smo upozoravali, takvo i ostaje.

Prihvaćen komentar HKV-a da se spomene hrvatsko kulturno i umjetničko stvaralaštvo

Zvuči čudno, no uspjeli smo se izboriti da u nacrtu prijedloga novoga zakona ministrice kulture RH bude istaknuto hrvatsko kulturno i umjetničko stvaralaštvo.

Uz članak 15. (koji uređuje rad kulturnih vijeća), naveli smo da se dvaput naglašava promicanje potreba u kulturi i umjetnosti nacionalnih manjina, a da se ni jednom ne spominje promicanje hrvatskoga kulturnoga i umjetničkoga stvaralaštva, osim onoga u inozemstvu. Uz taj nam je članak odgovoreno da se naš komentar prihvaća.

Tako je u novom nacrtu prijedloga ministričina zakona izbačena alineja 3. koja je objašnjavala da kulturna vijeća „posebnu pozornost posvećuju promicanju potreba u kulturi i umjetnosti nacionalnih manjina i njihovom kulturnom stvaralaštvu“, a u sljedećoj je alineji doduše izbačeno „kulturno“, ali dobili smo skromno „i“ koje bi trebalo riješiti problem hrvatskoga. Naime, umjesto dosadašnjega teksta u kojem se objašnjava da kulturna vijeća „posebnu pozornost posvećuju promicanju hrvatskoga kulturnog i umjetničkog stvaralaštva u inozemstvu“, sada piše da „posebnu pozornost posvećuju promicanju hrvatskog i umjetničkog stvaralaštva u inozemstvu“. Pomalo jest nezgrapno jer sad pak proizlazi da hrvatska kulturna vijeća posebnu pozornost, uz promicanje hrvatskoga, posvećuju promicanju inozemnoga umjetničkoga stvaralaštva (čijega? bilo čijega?).

Savez udruga Klubtura naslonio se na HKV i u prijedlog zakona uključio sve manjine

Na prvi pogled neočekivano, na naš komentar o apostrofiranju nacionalnih manjina, naslonio se Savez udruga Klubtura s komentarom kako „kulturna vijeća ne bi trebala mandatorno posvećivati pozornost samo promicanju potreba nacionalnih manjina“, a onda je nastavio: „nego kulturnih različitosti i pluralizma što obuhvaća i druge vrste manjina, marginalizirane i ranjive skupine, ekonomski deprivirane itd. Posljednja točka stavka spominje kulturnu raznolikost, ali opet samo u kontekstu nacionalnih manjina i razvoja međunarodne suradnje što nije dovoljno razrađeno niti ispravno u smislu uključivanja različitih društvenih skupina. Predlažemo dopunu stavka 2. u alineji 3, koja se spaja s alinejom 6: - posebnu pozornost posvećuju promicanju potreba u kulturi i umjetnosti svih manjina, marginaliziranih te ranjivih skupina društva i njihovom kulturnom stvaralaštvu, te potiču zaštitu i promicanje kulturne raznolikosti.“

Komentar je prihvaćen pa tako sad posljednja alineja umjesto „polazeći od potreba u kulturi i umjetnosti nacionalnih manjina i razvoja međunarodne suradnje na području kulture, potiču zaštitu i promicanje kulturne raznolikosti“ glasi „polazeći od potreba u kulturi i umjetnosti svih manjina, marginaliziranih i ranjivih skupina društva, posebnu pozornost posvećuju promicanju njihovih potreba u kulturi kao i njihovom stvaralaštvu te potiču promicanje dijaloga, kulturne raznolikosti i uključivosti“.

Umjesto zaključka

Hrvatska kultura i umjetnost toliko su uništene da više nitko osim nas i još poneke iznimke te onih koji su u sudjelovanju imali neki partikularni interes nije vidio smisla uključiti se u javnu raspravu oko jednoga od temeljnih zakona iz kulture. To najbolje govori o općem stanju i stvarnim uspjesima aktualne ministrice. Nama na prvi pogled ostaje veseliti se što smo uspjeli ubaciti u prijedlog zakona jedno slovo, no naši čitatelji ne moraju se brinuti, znamo mi jako dobro da to jedno slovo ništa ne će promijeniti, nego se samo uklapa u labuđi pjev za hrvatskom kulturom kakva je trebala biti.

(hkv)