Zadnji komentari

Putin ne priznaje Ukrajince govoreći da su Rusi, dok Bošnjaci ne priznaju Hrvate govoreći da su oni Bošnjaci ili Bosanci

Pin It

Džaferović: Kriminalac, poslušnik ili budućnost BiH | Express

Puno je sličnosti između Putinove agresorske politike na Ukrajinu, i Izetbegovićevo, Komšićevo, Džaferovićeve na Hrvate i njihovu Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu. I Putinova i bošnjačka politika je rušilačko agresorska, te i jedna i druga ne priznaju susjedne narode i njihov teritorij. Putin ne priznaje Ukrajince govoreći da su oni isti kao Rusi, da su zapravo Rusi. B

ošnjaci pak ne priznaju Hrvate uz govor da su oni Bošnjaci ili Bosanci, ili kako i sami sebe nazivaju “potomci Osmanlija” a onda kada ne uspijevaju u prisilnoj dekroatizaciji, odnosno islamizaciji tada govore da su Hrvati Građani. Ili Ostali, sve u zavisnosti danog političkog trenutka, i potrebe pred svijetom koji nasjeda na taj vjerski islamski osvajački radikalizam.

Kao što je svijet šutio na Putinovo osvajanje dijelova Ukrajine 2014. tako i danas šuti na bošnjačko osvajanje hrvatskih prava, slobode, jednakosti, ravnopravnosti, suverenosti i konstitutivnosti. Po politici bošnjačkih Putina Hrvati mogu biti nacionalno sve i svašta, u prvom redu muslimani kao što su prisilom bili u vrijeme osmanlijske okupacije samo ne smiju biti Hrvati katolici.

Pa Muslimani su i agresirali u vjerskom beha ratu za teritorij na Hrvate kako bi ih dekroatizirali. Nestankom hrvatskog nacionalnog identiteta stvara se prostor za Bošnjake, kao potomke Osmanlija kako se nazivaju današnji Bošnjaci.

Putinovu agresiju na Ukrajinu, Bošnjaci vide kao svoje vrijeme političkog putiniziranja federalnog beha entiteta. Pokazali su to i u svekolikom bojkotiranju pregovora o izmjenama Izbornog zakona. Bošnjacima u potpunosti odgovara izborna okupacija hrvatskog naroda, kao što odgovara Putinu vojna okupacija Ukrajine i Ukrajinaca. Od bošnjačke  izborne okupacije Hrvata do vojne agresije mali je korak.

Kao što Putin ne želi pregovarati sa Ukrajincima o završetku vojne agresije, tako Bošnjaci ne pristaju na razgovor sa Hrvatima o izmjenama Izbornog zakona. I Rusi i Bošnjaci uvjetuju pregovore sa svojim zacrtanim ciljevima, osvajanje teritorija i pokoravanje naroda.

Ono što ta dva okupatorska zločina čini još sličnijima je nedjelotvorna umiješanost Svjetske zajednice u, navodnom, traženju mira i zaustavljanja vojno politički osvajačkih akcija ruski i bošnjačkih agresora.

Bošnjački Putin,  ratni vladar u konclogoru za Hrvate u Lašvanskoj dolini, skrivač tajni visoki peči u željezari Zenica gdje su završili mnogi hrvatski zarobljenici, darovatelj beha državljanstava mudžahedinima i vehabijama, i tvrdi zagovornik prijema muslimanski ratno osvajačkih migranata, Šefik Džaferović kaže “O refleksiji ukrajinske krize na BiH da svi trebaju biti oprezni, ali da se ne treba plašiti, jer  mi smo na tragu ispravne, normalne ideje…”

Uistinu ne treba se plašiti o refleksiji ukrajinske krize budući da je bošnjačka ratno osvajačka politika bila uzor ruskoj agresiji na Ukrajinu. I jedna i druga agresija, i ona ruska na Ukrajinu i bošnjačka na Hrvate prolaze nekažnjeno, i stoga ne će biti iznenađenje ako sutra na nekom drugom europskom dijelu započnu rat i agresiju na susjede neki novi ruski i bošnjački putini. 

U bivšoj Bosni i Hercegovini, kao ni u današnjem zbirnom njenom entitetu, sve od raspada totalitarnog komunističkog režima, nakon kojeg se javlja višestranačje, zapravo nacionalne partije beha naroda, ne prestaje muslimanska a zatim i bošnjačka islamska kolonizacija kršćana, napose katolika kao najmalobrojnijeg naroda, u otetoj im kraljevini kraljice Katarine.

Zemlja je sve više pašaluk islamskih radikalista, koji se kao potomci Osmanlija  pokazuju i potvrđuju isključivijim i od samih Turaka. Sve što je hrvatsko, što je na tragu europskih demokratskih vrijednosti, regionalizacije, federalizacije, konfederalizacije, i deunitarizacije unitarizirane Bosne i Hercegovine nezaštićena je meta muslimanskih nekažnjenih ratnih zločinaca, suvremenih aga i paša.

Svačija, napose hrvatska ideja neke nove beha zajednice po uzoru Švicarske, ili današnje Europske unije, za Bošnjake je u početku neprihvatljivo, i odbija se riječima zeničkog vladara sudbine zatočenih Hrvata u vremenu muslimanske agresije Džaferovića, “mi (Bošnjaci)smo na tragu ispravne, normalne ideje i BiH ne može podnijeti više bilo kakve podjele, ni teritorijalne, ni etničke”.

Za Džaferovića i sve druge ratne bošnjačke Džaferoviće, nekažnjene ratne zločince,  BiH ne može biti više dijeljena, jer Bošnjaci su dobili ono što su Muslimani diobom sa Srbima u Beogradu dogovorili, i to je za njih na tragu ispravne ideje.

A ta muslimansko bošnjačka ideja je toliko ispravna da je na Putinov genocidan način na tragu biološkog istrjebljenja hrvatskog naroda u domovini im Bosni i Hercegovini. No da je ta bošnjačka ideja genocidna prema Hrvatima kazuje i činjenica Džaferovićeva, i svih aktualnih Džaferovića, posjeta, ne u privatnoj nego u službenoj verziji, grobu Alije Izetbegovića, izdajnika Bosne i Hercegovine kao amaneta Turskoj, i kao ratnog zločinca kojeg je smrt spasila od Haaškog suda. Sa takvim bošnjačkim liderima BiH ne da ne može podnijeti, nego se mora dalje podijeliti i na hrvatski dio, ako želi ostati u Europi i biti član europske obitelji.

Budućnost BiH je u konfederalizmu i kao takva u Europskoj uniji, a ne kao Alijin amanet Turskoj i osmanlijskoj prošlosti danka u krvi. U prošlosti Osmanlijskog carstva, kamo je Bošnjaci vraćaju.

Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr