Zadnji komentari

Može li se predsjedniku zemlje u kojoj autokratska Rusija provodi masakr spočitnuti teatralnost u javnoj komunikaciji?

Pin It

Zelenski: Protjerujemo ruske okupatore iz regije Harkova

Da, dobro ste pročitali. Palo mi je na pamet kako bi se reagiralo u Hrvatskoj prije 30 godina da se tadašnjem predsjedniku Franji Tuđmanu spočitnuo "nacionalizam", kritika međunarodne zajednice i uopće "dosada" u stalnom ponavljanju jednog te istog; ljudi, ginemo, pomozite nam!

Ali upravo se u medijskom prostoru za shodnim našao kritizirati način na koji se ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij obraća međunarodnoj zajednici obavještavajući je o brutalnim posljedicama rata, istovremeno tražeći akciju te iste zajednice jer svi znamo da Ukrajina sama ne može poraziti veliku Rusiju s megalomanskim apetitima. U isto vrijeme, što ima veći značaj nego u Domovinskom ratu prije 30 godina, rat koji se odvija na europskom kontinentu prvi je kojeg svi možemo promatrati iz svoje fotelje "in the real time".

Pa upravo u tom prijenosu uživo na svim mogućim digitalnim medijima i komunikacijskim platformama, zaboravili smo na moć propagande. Putinovi "trolovi" aktivni su na društvenim mrežama izvlačeći iz konteksta sva moguća događanja i uspoređujući ih s navodnim zbivanjima na istoku Ukrajine posljednjih sedam godina prije aktualne invazije, a koja vole prikazivati u službi ruske komunikacijske retorike, a to je da se tamošnje rusko stanovništvo zapravo spašava od nacističkih djelovanja.

Sasvim nekritički, konzumenti razno raznih objava diljem interneta sami sebi objašnjavaju postulate "teorija zavjera" - ako nije u mainstream medijima i ako se takav sadržaj briše s weba, sigurno je istina.

Dakle, Zelenskij je prvo morao ostati u Kijevu, kako je to lijepo primijetio Žarko Puhovski ,i onda je njegov nastup dobio na značaju, a mi možemo primijetiti da je vrlo vjerojatno tu igrala i ulogu činjenica da je riječ o predsjedniku napadnute zemlje, koji shodno opisu svog posla, prenosi poruku svijetu što se događa i naravno da traži pomoć.

Ako on neće kritizirati međunarodnu zajednicu, tko će? Ukrajina, osim što se bori s velikom antiukrajinskom propagandom Moskve, jedina je mogla predočiti svijetu razmjere katastrofe ruskih razaranja i ubojstava. To sigurno nitko nije očekivao od Vladimira Putina. Zelenskijev trud da to ostane relevantna tema na međunarodnoj razini je neupitan.

Ali u društvenoj realnosti u kojem konformistički promatramo događaje koji nam se plasiraju putem medija, kao i činjenice da više nismo neposredni akteri zbivanja, već nam se stvarnost kao na pladnju plasira unaprijed definirana, zaboravili smo da nismo pasivni promatrači. Od nas se očekuje neka razina obrazovanja i medijske pismenosti kako bismo kritički mogli promatrati što se događa oko nas. Rat u Ukrajini u konačnici, ako hoćete, možete usporediti s trenutnim odnosima Hrvatske i BiH u kontekstu pokušaja da se izmijeni izborni zakon u toj zemlji.

Upravo na tom primjeru mnogi poznavatelji situacije u BiH mogu jasno uvidjeti kako se manipulira činjenicama, a izjave mnogih aktera iskrivljavaju. Sva sreća na Zoranu Milanoviću, primijetit će sarkastično mnogi.

Koliko Milanović možda nije dosadan u svom svakodnevnom lamentiranju oko ozbiljnih društveno-političkih pitanja svodeći ih na "kafansku raspravu", toliko je Zelenskij, po nekima, postao "dosadan" u svom kontinuiranom nametanju rata u Ukrajini kao globalnom problemu.

"Problem je u tome što on, kao i svi uspješni glumci, malo preigrava svoju ulogu pa počinje pomalo smetati svoje savjetnike, od Njemačke nadalje, jer se previše ponaša kao moralna vertikala, a ne kao netko tko traži pomoć”, kazao je ovaj tjedan politički analitičar Žarko Puhovski.

Jer, kada tražiš pomoć, moraš biti manji od makovog zrna, a moralna vertikala tek u politički korektnim granicama finog ponašanja. Nije Puhovski jedini primijetio ono što je počelo smetati mnogim ozbiljnim kritičarima na društvenim mrežama i na pijanim kafanskim raspravama, bilo je još analitičara koji tvrde da Zelenskij više nije zanimljiv. Pretpostavka da bi trebao razmišljati o tome da krene biti interesantniji u svom prikazivanju ubojstava, ratnih zločina i uništavanja infrastrukture koju u djelo provodi Putinova vojska u Ukrajini i više je nego bizarna.

Možda bi svesrdne analitičare apsolutno nevažnih društvenih fenomena, odnosno njihovu ljestvicu uzbuđenja, zadovoljio neki novi moment, poput širenja rata na druge zemlje Europe, pa im onda više ne bi palo na pamet promišljati kako komunicira finska premijerka ili moldavijska predsjednica. Možda bi onda shvatili da je Zelenskij ozbiljan, a da se Putin ne zajebava.

Barbara Kraš Kedmenec/direktno.hr