Zadnji komentari

Dokle više?

Pin It

FOTO Milanović i Plenković jedan do drugoga. Komunikologinja objasnila što  znače njihovi govori tijela - Večernji.hr

Aktualni predsjednik i premijer dojadili su već Bogu i vragu svojim svakodnevnim međusobnim prepucavanjima, podmetanjima, bildanju ega, istupima i nastupima kao da su na placu, sajmu ili u balkanskoj krčmi. Više uopće nije važno o čemu govore, nego kako govore. To im nimalo ne priliči, kao obrazovanim ljudima, niti   kao visokim državnim dužnosnicima, bez obzira na povod i tematiku.

U zadnje vrijeme povod im je banalan i apsolutno promašen. To su egzibicije i eskapade aktualnog ministra obrane Banožića. Ohrabren svojim ostankom i opstankom u vladi, punom parom nastavlja svojim nebulozama i prkošenjem predsjedniku države, neprimjerenim izjavama i djelovanjem. Shvatio je valjda i logički zaključio kako neće biti smijenjen sve dok njegovu smjenu traži predsjednik Milanović. To bi izgledalo kao da predsjednik države bira i smjenjuje ministre. To si premijer ne može dozvoliti, iako i sam uviđa da spomenutom ministru, zbog mnogo čega nema više mjesta u vladi. Nije ga zapravo nikad ni bilo. Što je tu je. Ministrova nekompetencija, nesposobnost i neučinkovitost su eklatantan primjer lošeg stranačkog kadroviranja i podobnog pogodovanja. Pri tome apsolutno ništa ne znače stečene akademske titule i formalno školovanje. Čovjek se ne snalazi u svom poslu, čega očito niti sam nije svjestan. Da je imalo svjestan svojeg lošeg činjenja ne bi pokušao mijenjati povijest i heroja Domovinskog rata, gospodina Selaka, koji je MIG-om  iz Srbije (JNA) doletio u Zagreb i priključio se hrvatskim pilotima, u obrani zemlje, jednostavno izbrisati iz popisa hrvatskih pilota. Kao što je poznato ministar Banožić je “zaboravio” pozvati na obilježavanje obljetnice tog čuvenog preleta, vojnog pilota Selaka, uz nesuvisla objašnjenja i tumačenja svojeg viđenja ovog slučaja. Uz put mu insinuira nekakvo bombardiranje njegovih Vinkovaca, gdje se on igrao na livadama i po šumarcima, čuvajući svinje i berući jaglace.

Čovjek ima bujnu maštu, što je najbolje pokazao pri padu bespilotne letjelice na Jarunu, u kojoj je po njemu bila bomba cca 120 kg teška.

Premijer naravno, kao i uvijek brani svojeg posrnulog ministra, posebice sada kad postoje dokazi o ministrovim krivičnim radnjama, pri čemu je pogodovao znancima, vršio pritisak na suradnike i državu oštetio za nekoliko milijuna kuna. O tom navodno postoji valjan dokument.

Valjani dokumenti postoje i o stanu, u centru Zagreba, koji  je ministar sam sebi dodijelio. Međutim to nikoga ne zanima. Nije prvi niti zadnji ministar koji s te pozicije sebi pogoduje. Neki su zbog toga morali otići. Banožić ostaje. Sreća njegova u tome je što ga stalno proziva predsjednik države, što ljuti premijera. Da nema takvog ponašanja predsjednika Milanovića davno bi već Bane jaglace brao u Slavoniji , lovio trčke, jarebice, zečeve, prepelice, srne, veprove,…. 

Bilo kako bilo, to sve nije razlog da se premijer i predsjednik države stalno časte neprimjerenim pogrdama i napadaju verbalno, ne birajući riječi, rečenice, vrijeme ni prostor.

Njih dvojica po ustavu i zakonima moraju i trebaju surađivati u mnogim područjima, radi sigurnosti i opstanka države, ovakve kakva jest i kakva bi m morala biti.

Obojica su svestrano obrazovani, sposobni i pametni, relativno mladi ljudi. iskusni političari i diplomati, koji bi prije svega m orali biti odgovorni. Trebali bi biti uzor i primjer drugima, naročito mladima, kako se ponašati i surađivati. Njihove osobne netrpeljivosti i animoziteti (?) bi morali ostati izvan njihove javne komunikacije. Rječnik ulice ovdje nije dobro došao. Pljuvanje, izrugivanje, spominjanje šire i uže obitelji u negativnom kontekstu, sve to još više pojačava i čini neprimjerenim. Znaju oni to vrlo dobro. Pitanje je : Zašto to rade? Zar se zaista ne mogu kontrolirati? Ili su to možda obostrani performansi sa svrhom skretanja pažnje puku od nimalo dobre i lijepe svakidašnjice, gdje inflacija galopira, svaki dan ima sve više sirotinje, koja neće imati niti za kruh. Mlijeko je ionako već preskupo. Meso je svakim danom sve skuplje, čak i piletina, juneće kosti,...krumpir, voće,…

Kako bilo da bilo. Nikome nije više do slušanja i gledanja kako se prvi ljudi međusobno časte pogrdama i napadaju, koristeći sve dostupno. Obojica su se obrušila na DORH, svaki sa svoje točke gledišta, o istoj stvari i u jednakoj situaciji. Što o tome misliti? Tko ovdje vrši pritisak na neovisno državno tijelo, zašto i za što? Predsjednik da bi pokrenuo postupak ili premijer da bi taj isti postupak spriječio? Nijedno nije dobro, ali je logički za zaključiti tko će imati  bolji ishod ovog postupka. Zasigurno onaj tko odlučuje o kadrovima u tim “neovisnim” državnim tijelima.

Zapamtila sam izrečenu misao premijera prilikom jednog sličnog slučaja u smislu: Mi smo je birali i nedavno potvrdili,...Radilo se o državnoj odvjetnici.

To nam mnogo govori i poručuje.

Mogo nam govori i poručuje odluka Ustavnog suda o referendumu koji je pokrenuo Most. Navodno su pitanja prilikom skupljanja potpisa bila neustavna (???). Zar Mostovci nemaju ljude koji će sročiti ustavna pitanja? O tom, po tom. Znači da je 400.000 ljudi dovedeno u zabludu. Potrošilo se silno vrijeme i novac, nizašto.

Zaključak se nameće sam: Ustavni suci su postavljeni od HDZ-a, odnosno aktualnog premijera, uz blagoslov sabora. 

Predsjednik države se o tome izjasnio. Čekamo premijera. To će opet biti na kraju obračun između njih dvojice.

Dokle tako? 

Imamo puno većih problema o kojima bi njih obojica trebala razmišljati i rješavati ih za boljitak svih nas. Mi smo ih birali. Nama su odgovorni za svoj rad, djelovanje i ponašanje. Kad bi svu tu silnu energiju koju troše na prepucavanja i međusobna vrijeđanja usmjerili prema nama i našim problemima svima bi bilo bolje. Ne bi se sramotili u Europi i svijetu. Nesuglasice se rješavaju iza zatvorenih vrata, a ne javno na trgovima i ulici. Tako to rade učeni,  pametni i dobro odgojeni  ljudi, bez obzira na njihov svjetonazor, filozofiju, orijentaciju, spol, vjeru, stranačku pripadnost,…

Što rade njihovi savjetnici ili savjetnik? Možda je to ista osoba? Lako moguće. U nas je svašta moguće te i ono, što je drugima nemoguće.

Često jurimo grlom u jagode. Ne vidimo ono što nam je pred nosom. Izmišljamo toplu vodu. Karavane prolaze. Mladi obrazovani ljudi bježe iz zemlje, ne za višim standardom, već za pravnom jednakosti, pravdom, istinom, slobodom, dobrotom i ljepotom. Nema ničega dobrog ni lijepog u svakodnevnom obračunavanju i prepucavanju dvojice naših aktualnih državnika.

Ankica Benček