Zadnji komentari

Jedina brana su im Hrvati – povijesni čuvari europskog kršćanstva, ‘križa časnog i slobode zlatne’

Pin It

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini - Islamska zajednica u Bosni i  Hercegovini

Bosanskohercegovački zbirni entitet u gotovo tridesetogodišnjem daytonskom primirju nikako da nađe i, da mu bilo tko od protektora pokaže i trasira, zajednički put i po njemu ga uputi i u zajedničku budućnost.

To dovoljno govori o složenosti beha problema, ali i o nedobronamjernosti tuđinaca koji su ga legalno okupirali, kao što je i Komšić preko svojih muslimanskih ratnika legalno okupirao hrvatsko mjesto, i hrvatsko pravo u beha Predsjedništvu. I kada je krađu, otimačinu i nepriznavanje prava drugom, hrvatskom, narodu u beha zajednici legalizirao jedan vojnik muslimanske armije iz vremena vjerskog beha sukoba, a jest uz pomoć onih Muslimana koji su mu komandirali u agresiji na Hrvate, zašto bi onda međunarodna zajednica radila pravednije u bosansko i hercegovačkom mraku.

Početak svih poslijeratnih nepravdi, političkih progona i diskriminacije, obespravljivanja i marginaliziranja hrvatskog naroda, što je sve nastavak vjerskog beha sukoba, javlja se pojavom Željka Komšića i Bakira Izetbegovića na političkoj muslimansko-bošnjačkoj sceni. Ratno politički suradnički dvojac političkim zločinima marginalizacije i obespravljenosti, krađama i otimačinama prava i mjesta hrvatskog naroda Bosnu i Hercegovinu je vratio u crni vilajet danka u krvi „kadija te tuži kadija ti sudi“. Čak je unazadio više negoli i sâm vjerski sukob za teritorij.

Kolika je snaga tog vojničko političkog muslimansko-bošnjačkog dvojca, ojačavana ogromnim financijskim upumpavanjima islamskih zemalja na taj Holbroockeov imenovani “mali teroristički muslimanski otok”, vidljiva je i u nemoći i strahu svjetske zajednice da se suprotstavi toj politici Komšićeve Bakirove eurofobije, odnosno kršćanofobiji. U najvećoj mjeri kroatofobiji.

A svaki oblik eurofobije i kroatofobije je samo dio globalne kršćanofobije koja je svoj centar smjestila i osigurala na sada, ne više malom, već velikom terorističkom muslimanskom otoku u Daytonu nazvanom beha federacija. Holbroockeov strah od islamskog terorizma koji se širi sada s puno većeg bosansko hercegovačkog terorističkog muslimanskog otoka, morao bi biti pretvoren u akciju zaustavljanja i kažnjavanja istog, zbog brzine kojom se rasplamsava i prijeti ne samo federalnom hrvatskom partneru i beha okruženju, nego i daleko šire pa i samoj Americi. Slike muslimanskog terorizma koje svijet gleda gotovo na svakoj kockici svoga mozaika ne samo da opravdavaju Holbroockeov strah od “malog terorističkog muslimanskog otoka” u Daytonu nazvan imenom beha Federacija Hrvata i Muslimana, nego obvezuju međunarodnu zajednicu da otkloni taj strah, kojem je najviše izložen hrvatski narod.

Kroz cijelo vrijeme pojave kršćanofobije, što je zapravo muslimanski rat protiv kršćana do granice “mi ili oni” kako ju je definirao Bakir Izetbegović, sin Alije Izetbegovića, koji je glavni kreator i graditelj “malog terorističkog muslimanskog otoka” na europskom pragu, taj “mali” otok je svaki dan ne samo veći, nego i puniji džihadista. Sve su, stoga, radikalniji i isključiviji, zbog čega i ne priznaju pravo hrvatskog naroda, njihovu konstitutivnost i identitet na koji agresiraju Komšićevim novim oružjem desuvereniziranja, dekonstitutiziranja, građaniziranja, krađe i nasilne otimačine hrvatskih mjesta u svim institucijama vlasti. Ne priznaju, te nove beha nacije „Građani“ i „Ostali“, zapravo najradikalnija skupina muslimana, ni instituciju Visokog predstavnika, ni njegov način vladavine kojom čuva i osigurava kakav takav mir na tom “malom terorističkom muslimanskom otoku”. Svaki i najmanji pokušaj Visokog predstavnika u ispravljanju veliki terorističko političkih grijeha, zapravo zločina svojih prethodinka  prema Hrvatima, taj ćuvar reda i mira, taj graditelj beha puta u europsku budućnost slobode i sigurnosti, meta je džihadista iz “malog terorističkog muslimanskog otoka”.

Ne agresiraju samo na osobu Visokog predstavnika i njegovu instituciju, nego i na zemlju iz koje dolazi, i sve one zemlje slobodnog, demokratskog svijeta koje predstavlja i koje ga podupiru u njegovom radu. Ne priznaju džihadisti u “malom terorističkom muslimanskom otoku”, u koji se autogetoiziraju i autoapartheidiziraju, zakone slobodnog i demokratskog Zapadnog svijeta, u jednakoj mjeri kao što ne priznaju Hrvate susjedima, budući da im je i Zapad i hrvatski narod kojeg drže kao taoce, daleko dalji od Iranaca, Afganistanaca, Turaka.

Iz samonametnutog i samoizabranog si života u getoizmu i apartheidizmu, što je vjerojatno posljedica izmišljenosti neprijatelja u cijelom slobodnom kršćanskom svijetu,  i što je način uređenja etnički i vjerski čisti svih islamskih zemalja, te priznajući prve susjede dalekim i neprihvatljivim tuđincima, “mali teroristički muslimanski otok” u beha federalnom dijelu postao je pretijesan za takvu radikalnu politiku i njene kreatore. I ne samo da se ne slažu sa veličinom tog otoka, nego se ne mogu nikako složiti, zapravo ne prihvaćaju ni u najmanjim kockicama njegovu nacionalnu, poglavito vjersku šarolikost. To je glavna i povijesno prepoznatljiva politika kalifatskih i teokratskih muslimanskih društava. Za muslimane, u nacionalnom traženju identiteta na tom europskom tlu samozvane Bošnjake, kako sami vole isticati jedino svjetlo dolazi sa Istoka, iz islamskih zemalja, što potvrđuju da Europu i europske vrijednosti, europske zakone ne žele, ne će i ne mogu nikada prihvatiti i po njima živjeti.

Širenje tog „malog terorističkog muslimanskog otoka“ ne mogu zaustaviti sami Hrvati, kao povijesni čuvari europskog kršćanstva, „križa časnog i slobode zlatne“, to je dužnost cijele Europe, jer na njegovu opasnost ju je upozorio Holbruck, kao njegov tvorac koji je hrvatski narod i strpao u taj zloglasni europski zatvor „Guantánamo“. Jer pet do dvanaest je.

Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr