Sanjin Baković: Plenković mora snositi odgovornost, a HDZ ne smije biti taoc jednog čovjeka

  • Ispis

Andrej Plenković još uvijek ne želi javno priznati sam sebi da je njegova lista i nacionalna politika temeljena na anti-domoljublju kapitulirala na europarlamentarnim izborima 2019. godine. Da je aktualni lider HDZ-a doživio debakl potvrđuje niz činjenica, a jedna od njih je da je Plenkovićev HDZ u odnosu na domoljubni HDZ iz vladavine Tomislava Karamarka izgubio 137.768 glasova odnosno 37%.

U posljednjoj temeljitoj analizi rasčlanio sam vam koliko je HDZ izgubio glasova u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku te prepustio sva četiri velika grada SDP-u, kao i da je doživio poražavajuće rezultate u 19 od 20 županija, a vidjeli smo da je u nekima izgubio i do 50% glasova, a u Gradu Zagrebu i više. Ovog puta ću vam istaknuti još jedan od ključnih argumenta iz kojeg je vidljiv poraz Andreja Plenkovića.  

Ako promatramo s aspekta broja mandata na europarlamentarnim izborima 2014. godine HDZ u Domoljubnoj koaliciji pod vodstvom Tomislava Karamarka osvojio je 6 od 11 mandata dok na europarlamentarnim izborima 2019. godine HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića osvojio je 4 od 12 mandata. Karamarkov udio u mandatima iznosio je 55%, a Plenkovićev udio u mandatima iznosi 33%. 

Nadalje, da je Andrej Plenković višestruko podbacio potvrđuje činjenica da je izgubio 137.768 glasova odnosno 37% u odnosu na Tomislava Karamarka u trenucima kada je Andrej Plenković mogao nominalno računati na 150.000 glasača više kojih je imao na raspolaganju u odnosu na svojeg prethodnika.

Svjedoci smo da Andrej Plenković vidi krivnju u svima osim u samome sebi pa su tako hrvatski građani krivi što ne razumiju i nisu prepoznali izgradnju mostova, obnavljanja škola i vrtića, proračunski suficit i povećanje minimalne plaće, a pritom ne ističe da su hrvatski birači prepoznali kako su prevareni koalicijom na nacionalnoj razini sa Miloradom Pupovcem i SDSS-om, Ivanom Vrdoljakom i HNS-om, Radimirom Čačićem i Reformistima, da mu saborsku većinu drže bivši bliski Milanovićevi suradnici poput Tomislava Sauche ili Bernardićeva opozicija u Klubu Milana Bandića. Primjerice, ne naglašava kako im je uzeo referendum odbacivši 400.000 potpisa, usvojio Istanbulsku konvenciju uz pomoć glasova SDP-a koji mu je pljeskao u Hrvatskom saboru, izbjegao raspravu i učestvovao u potpisivanju Marakeškog sporazuma. Na kraju Andrej Plenković nije otišao niti u Bleiburg na dan komemoracije, kao niti Gordan Jandroković i Kolinda Grabar Kitarović, jer prva dvojica divili su se usred Zagreba mami Frau na odlasku, a prva dama HR u trenucima odavanja pijeteta stradalim nevinim žrtvama komunističkog režima naslikavala se po Kanadi kao da za to nije postojao niti jedan drugi termin. Dakle, kada je Milijan Brkić izjavio na Predsjedništvu HDZ-a kako nije narod glup pretpostavljam da je mislio upravo na ove argumente koji su stvorili revolt prema Plenkovićevoj politici i kaznili HDZ na ovim izborima.

Međutim, u nametanju krivnje svima drugima prilikom nastojanja obrane vlastitog poraza Andreju Plenkoviću krivi su dužnosnici u lokalnim sredinama i svi oni koji se nisu uključili u kampanju, a pritom “Veliki vođa” zatvara oči ispred ključnog argumenta da su ovo bili izbori odnosno test prije parlamentarnih izborima na kojima se ocjenjivao rad Andreja Plenkovića na nacionalnoj razini, kao i politika koju provodi sa neprirodnim koalicijskim saveznicima te lista na kojoj nije bilo mjesta za Miru Kovača iskusnog diplomata i bivšeg ministra vanjskih i europskih poslova kao nositelja liste. Uostalom, putem nepotizma pokušalo nam se podvaliti Šeksovog posinka Karla Resslera kao nositelja liste što nije ništa drugačije u odnosu na guranje u visoku politiku Sanje Putice od strane tetke Dubravke Šuice iako držim da mlada dama ima svoje kvalitete, kao i mladi gospodin, no sve ima svoj redoslijed. HDZ je obitelj svih hrvatskih građana, a ne pojedinih koji ga koriste za probitak sebe i vlastitih članova obitelji.  

Da je notorna glupost optuživati lokalne dužnosnike na ovim izborima i očekivati njihovu odgovornost nakon napravljene temeljite analize u prethodnom članku možemo zaključiti na osnovu Grada Zagreba gdje je izgubljeno 36.769 birača odnosno 55% jer kada bi Andrija Mikulić mogao usmjeravati toliki broj glasača sa njihovim obiteljima bio bi gradonačelnik Grada Zagreba, a ne Milan Bandić. Grad Zagreb je samo jedan od primjera koji se svojevremeno usprotivio kandidaturi Drage Prgometa za gradonačelnika, a kao i danas na europarlamentarnim izborima tako Andrej Plenković nije vidio vlastitu odgovornost niti u tom slučaju prilikom kadrovske odluke. U suštini svaki politički laik trebao bi znati da se lokalni političari testiraju na lokalnim izborima, a da su ovo bili izbori na kojima se ocjenjivala vjerodostojnost predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića i njegovih miljenika na listi za EU parlament.    

No, to nije bilo dovoljno, već se na ovakav rezultat nametnulo krivnju i medijima čije su televizijske kuće provodile ankete i pumpale rejting Plenkovićevom HDZ-u kada bi zajedno bili jači od SDP-a i Živog zida, a da ne govorim da je desnica glavni krivac za sve. Međutim, Andrej Plenković zaboravlja da su sve te alternative nastale onog trenutka kada je demontirao Domoljubnu koaliciju i zahvalio se Ruži Tomašić, a zatim odveo HDZ u lijevo u koaliciju sa Miloradom Pupovcem i SDSS-om te Ivanom Vrdoljakom i HNS-om, jer tada je izgubio Zlatka Hasanbegovića i Brunu Esih dok se Željka Glasnovića odrekao uoči parlamentarnih izbora 2016. godine i izgubio jednog zastupnika u dijaspori. Istanbulskom konvencijom izgubio je Hrvoja Zekanovića odnosno Hrast Ladislava Ilčića. Prema tome za to što je HDZ izgubio desno krilo i stvorio jaku desnicu isključivi je krivac Andrej Plenković, a da Bruna Esih iz sebi znanih razloga ignorirajući volju naroda nije odbijala koaliciju sa Hrvatskim suverenistima i Nezavisnom Marijanom Petir hrvatska desnica osvojila bi 3 mandata budući da je tri platforme biralo 185.724 birača. 

Nakon svih u koje je Andrej Plenković uperio prstom radi podbačaja HDZ-a na ovim izborima na meti se našao i legitimno izabran zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić kojeg je aktualni šef HDZ-a optužio da ga nije vidio u ovoj kampanji te da nije ništa pridonio samoj kampanji, ali kada mu je Milijan Brkić omogućio preuzimanje HDZ-a onda nije upirao prstom u njega kao kada ga okrivljuje za vlastiti neuspjeh. Pritom Andrej Plenković nije postavio pitanje jel vidio Milijana Brkića u svakom novom broju tjednika Nacional tijekom proteklih mjeseci koji je objavljivao dijelove istraga koje bi trebale biti tajne jer ih provodi MUP resornog ministra Davora Božinovića, a za koje Andrej Plenković smatra da ih treba istražiti do kraja?

Priprema odstrela Milijana Brkića putem Nacionala pandan je detroniziranju Tomislava Karamarka samo je ovog puta u prvom planu na naslovnicama umjesto Tomislava Karamarka našao se Milijan Brkić. S druge strane, niti iskusni HDZ-ov doajen Vladimir Šeks u obrani vlastitog projekta zatvara oči ispred argumenata da je Plenkovićev HDZ izgubio 2 mandata i 137.768 glasova odnosno 37% birača u odnosu na Domoljubnu koaliciju koju je predvodio Tomislav Karamarko, već strmoglavi pad i okretanje HDZ-ovog biračkog tijela od matične stranke pokušava prikazati pobjedom nad SDP-om kojeg su ankete topile cijelo vrijeme do te mjere da bi Živi Zid gurnule ispred, a s kojim je HDZ izjednačen sa po 4 mandata. Pobjeda je bila 6 od 11 mandata, a ne 4 od 12 mandata kada protiv politike koju zastupa Andrej Plenković glasa 77.28% biača.

Kada dođete do toga da ne vidite vlastitu odgovornost za izborni debakl na izborima na kojima se testirala vaša vjerodostojnost i lista te na tim izborima osvojite 22.72% glasova odnosno udio u mandatima 33% naspram prethodnika koji je imao 55%, a pritom dobijete postizborno rezultatsku sinkopu da ste vi bili ti koji ste nametali transformiranje HDZ-a i Republike Hrvatske uz riječi “Mijenjam HDZ da bi sutra promijenio Hrvatsku” i optužite sve druge da su vam krivi za neuspjeh riječ je o blagom obliku paranoje. Ne želi li HDZ nakon anemije dočekati parlamentarne izbore u paranoizaciji koja se počela širiti nakon neuspjeha i pasti ispod 20%, a već sada je HDZ ispod 23.5% koliko je osvojila Jadranka Kosor 2011. godine vrijeme je da netko pozove Andreja Plenkovića na odgovornost budući da stranka ne smije biti taoc jednog čovjeka i politike koja je odmaknula vlastite birače od matične stranke.

Sanjin Baković dipl.ing.