Spavaš li mirno Sorošu Đorđe?

Detalji

Objavljeno: Ponedjeljak, 03 Veljača 2020 13:00

Boljševici se bude iz zimskog sna. Osokolili su se, jer sad imaju svoga PreCjednika. Kao onomad titu. Doduše ovaj ima obje noge i izabran je na demokratski način. Glasovima nejači i pokojeg domaćeg debila. Ni kriv, ni dužan. Što ti je život? “Tko bi doli, sad je gori” (ili tako nešto), rekao bi stari srpski pjesnik Jovan Gundulić.

Tako bar komšije tvrde a u njihove se riječi ne sumnja. Ponovo im se priviđaju Ustaške guje, nacionalizam buja, revidiraju se tekovine revolucije…..Doklen tako, braćo ‘Rvati??

Taktika je vrlo jednostavna. Ako te nitko ne dira i nemaš neprijatelja, IZMISLI GA. To srbi već stoljećima fenomenalno rade i sve im je oprošteno. Pa čak i GENOCID. Zato se ne treba čuditi Stazićima, Beljacima i ostalim jugo parazitima. Oni samo rade svoj posao i šire mržnju diljem lijepe naše.

U Imotskom čak i Kinezi pjevaju vastaške pjesme!? Pošto su “službe bezbednosti” sad pod nadzorom Zorangutana, momka je momentalno privelo. Ja bi mu odmah dao Domovnicu i stavio ga za Premijera. Nas i Kineza miljarda i po. Doduše kad uzmemo u obzir Corona virus, vjerojatno malo manje. Nije bitno.  Ako usput nađemo još kojeg Indijca da otpjeva “Matu i Bobana”, eto nas 3 miljarde. Bili bi glavni u “vasioni” i više nitko “ne bi smeo da nas bije”. Spavaš li mirno Sorošu Đorđe?

Najveći apsurd je to, što je 90% stranaka u RH lijevo orijentirano. Vidim da se spominju neke kombinacije na desnici a u svakoj od njih je i “ugledni” Most. Odmah piši PROPALO. Riješili su se 4-5 orjunaša i sad bi se opet igrali Domoljuba? Da ne bi? Da parafraziram onu staru narodnu: “Ćuprija fasadu mijenja ali konstrukciju nikada.” Ali kako to naivčinama objasniti? Kad vidim da neki čak i ovaj današnji HDZ (koji je dno dna) svrstavaju u desno, onda mi je definitivno sve jasno.

Ljudi malo generaliziraju stvari kad kažu da su SDP I HDZ isti. Slični jesu, ali ipak postoji mala razlika. Esdepenjare mrze Hrvatsku a hadezenjare boli neka stvar za nju. Uzmimo za primjer instituciju Predsjednika. Dok je Kolinda bila glavna mogao sam isključiti zvuk na TV i gledati, jer žena dobro izgleda. A danas čim vidim NORMALNOG, odmah vadim sve osigurače.

Da ćopavi bravar danas dođe u Rijeku, bio bi oduševljen. Zvijezde na neboderima, zastave juge po gradu a većinsko stanovništvo još uvijek “jugosloveni”. I dok su god debeli Vojko i njegove partizančine na vlasti, ništa se promijeniti neće. Kakve Rezolucije i osude totalitarnih režima? Drugove se to ne smatra. “Sretan je narod koji ima ovakve debile”, mudro je govorio drug tile.

Priča prva: “Nije u šoldima sve” – Rukometašima je priređen doček kakav zaslužuju. Za sve one trenutke veselja koje su nam podarili. Uopće nije bitno što medalja nije zlatna, jer momci su ostavili srce na terenu i pokazali kako se bori za Domovinu. A više od toga ne možeš tražiti. Poznato je da je većina igrača from West Herzegovina i da su na početku karijere njihovi uvjeti za rad bili daleko od idealnih. Pošto Mostar još uvijek nema dvoranu, svi su oni trenirali vanka na betonskim terenima. Što znači da nije u šoldima sve. Predsjednik RK Zrinjski, B Stojkić kaže da ne zna što to čini Hercegovinu drugačijom? “Imamo jedan tvrdi duh koji nas goni do kraja i ja vjerujem da je to do inata. Tu je znanost da proučava taj fenomen.” Nažalost ovo je jedan od rijetkih svijetlih primjera.

Priča druga: “Para vrti gdje burgija ne može” – Danas većina trči za lovom i prodali bi rođenu mater za pet minuta slave. Pa su se tako u “prestolnici regiona”- Beogradu, okupile poznate estradne zvijezde na dodjeli totalno nebitnih nagrada. Ali važno je biti “viđen”. Pa je slijedom toga bila nazočna i hrvatska “elita”. Pod progresivnim geslom: “Treba zaboraviti prošlost, okrenuti se budućnostii i ponovo graditi  bratstvo i jedinstvo”. Naše koke su “zablistale u raskošnim dekolteima i prozirnim kreacijama”. Tako bar izvještavaju ljevičarski mediji. Rijetki su ljudi poput pokojnog Olivera koji je održao obećanje i nikada nije zapjevao u genocidnoj vukojebini. Zato će za vjeke vjekova ostati NAJVEĆI.

Kruha i igara nikada dosta, jer se time samo skreće pozornost sa puno važnijih stvari. Poput tihe okupacije od strane globalista i gubitka suvereniteta. Nakon Kreše papka, sad je glavna zvijezda Kujundžić. Tako je naš samozatajni vođa promijenio 14. ministra u svome mandatu, ali još uvijek ne vidim niti jednog Domoljuba? Da je umjesto njih stavio 14 vreća krumpira, nitko ne bi ni primjetio. Tako profesionalno i savjesno obavljaju svoj posao. Očekujem da će ova trakavica potrajati nekoliko tjedana a onda će na red doći netko drugi. Kandidata uvijek ima. Barem smo po mitu, korupciji, lopovluku i veleizdaji, u samome svjetskom vrhu.

Sve što se danas događa je dobro KONTROLIRANI NERED. Ništa više nije slučajno. Jer što je država slabija, lakše ju je okupirati. A mi smo od 2000. godine TOTALNO OKUPIRANI. Od strane neprijatelja kojega ne vidiš, tako da nam ni nova OLUJA ili BLJESAK  ne bi puno pomogli. Dr. Tuđman je još 1996. govorio: “Soroš i njegovi saveznici proširili su svoje krakove kroz naše cjelokupno društvo. Oni su uključili u svoju mrežu ljude svih godina i klasa pokušavajući ih osvojiti putem financijske pomoći. Njihov cilj je kontrolirati sve sfere života  kreirajući državu unutar države.”

I kako vidimo, uspjeli su. To je danas toliko očito, da sotonjare svoje ciljeve više i ne kriju. Smežurani Đorđe je do sada “poklonio” 19 MILJARDI  dolara – sam sebi. Ili tkz. “Otvorenom društvu” koje je u njegovom vlasništvu. A to je u biti paradržavna, globalističko – terorististička organizacija koja manipulira Vladama i režimima diljem svijeta i kreira KAOS! Ateizam, neokomunizam, borba protiv tradicionalne obitelji, pederluk, trans – spodobe, pedofilija, nepostojeće klimatske promjene, anarhija, pomno planirane migracije sa ciljem uništenja Kršćanstva……To je taj njihov “Novi svjetski poredak” kojim bi upravljala jedna  globalna Vlada. A to u suštini znači kraj civilizacije koju poznajemo.  

Sve je to jako lijepo zapakirano u celofan i brendirano pod nazivom “politička korektnost”. Najbolju definiciju toga pojma našao sam na jednoj sličici gdje mama i kćer zajedno prave kolače. Pita kćer: “Mama što je to politička korektnost?” a ona odgovara: “To je dušo odricanje vlastitog mišljenja, kako bi se udovoljilo shupcima.” Kratko, jasno i točno.

Uvijek nazočne lokalne tuke nam svojim mudrostima uljepšavaju dane. Što bi mi bez njih? Pa tako osebujna Vlatka Pokos kaže: “Shvatila sam da moj talent i marljivost u Hrvatskoj malo znače i to je bio glavni razlog mog odlaska’. Za što je to konkretno talentirana, ni dan danas nije jasno? Sada radi kao prodavačica u nesvrstanoj Kanadi. Ali to nije sve. Naša Vlatka “bijesna kao ris” dodaje: “Godinama su me zlostavljali a kada se vratim, idem u politiku!” Znači tako se dobro snašla da već razmišlja o povratku? Svašta će na svijet.

Kažu mi da pišem pesimističke tekstove. U pravu su. Kao da ja ne bi volio napisati nešto veselo? Ali što? Ne znam je li do mene, ali koje se god teme dotaknem (osim sporta) sve je samo crnilo. Možda stvarno pretjerujem i gledam stvari iz krivog kuta? Vrijeme će sve pokazati. Ali ako u skoroj budućnosti napišem tekst pun optimizma, to može značiti samo dvije stvari. 1. Dogodilo se čudo, 2. Totalno sam otišao u kur*c.

Za kraj, još jedna prognoza vječitog optimista. Imam osjećaj da će nam iza Parlamentarnih izbora ostati samo 3 opcije:

Samokres, kufer ili Normabel?

“ZA DOMOVINU SPREMNI”

Urbani desničar