Zvonimir R. Došen: Bez kompletne revizije jugokomunističkihlaži i progona onih koji ih nastavljaju šriti nema i ne može biti mira u Hrvatskoj
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 23 Listopad 2026 13:06

Dio posmrtnih ostataka žrtava Titinih krvnika na Košnivama kod Celja
U vrisku, kuku i derlekanje jugokomunističke rulje u Hrvatskoj na nedavne ispade nekih navijača splitske Torcide odmah se, naravno, uključila i nositeljica “ordena bratstva i jedinstva”
orjunaška Slobodna Dalmacija u kojoj neko otrovno orjunaško kopile, Damir Pilić, pod naslovom “Ljubitelji NDH i ZDS, znate li da su vaši ustaše ubili tisuće Hrvata,čak i 11 katoličkih svećenika” nizom starih izlizanih velikosrbskih, zionističkih i jugokomunističkih izmišlotina pokušava glupe uzvike grupice pijanih navijača Hajduka dovesti u nekakvu vezu s Ustaškim pokretom i Nezavisnom Državom Hrvatskom. Glavni izvor većinini njegovih bolesnih fantazija je ono što je svijetska zionistička kamala na zahtjev mrziteljia svega hrvatskog: jugo-zionistia, Srba i jugokomunista, uklesala na spomen ploču United States Holokaust Memorijal Centra.
Na ništa što ovaj orjunaški smdljivac ovdje nabraja nije ovdje potrebno ponavljati jer nikome tko nije podpuno lud nije potrebno objašnjavati o kakvim krajnje zlonamjernim radnjama protiv hrvatskog naroda se ovdje radi, ali moram se osvrnuti na ovo gdje pokušava sve Žerjavićeve demografske gubitke prikazati kao ustaške žrtve:
“Ranije spomenuti demograf Vladimir Žerjavić u svojem je radu iz 1993. donio i procjene stradalih u NDH po nacionalnosti. Prema toj procjeni, „nenaravnom smrću” stradalo 322 tisuće Srba, 192 tisuće Hrvata, 77 tisuća Muslimana, 26 tisuća Židova i 16 tisuća Roma. Što se tiče Hrvata, Žerjavić navodi da je njih 50 tisuća život izgubilo na ustaško-domobranskoj strani, dok je velika većina Hrvata stradala od ruke ustaša i njihovih njemačkih i talijanskih gospodara.”
Nema potrebe ovvdje objašnjavati da je Žerjavić u te stradale Srbe i “Hrvate” ( na teritoriju N D H ) ubrojio sve poginule u četnicima i partizanima, a sve, na bilo koji način nestale i zmišljene, Židove i Cigane strpao u jedan koš.
Ali pazite ovaj apsurd: Uz sve druge bezočne laži, ovaj orjunaški mulac i za ovu Žerjavićevu “nenaravnu smrt” 77 tisuća hrvatskih muslimana pokušava okriviti ustaše.
Žerjavić je vrlo dobro znao, a to vrlo dobro znaju i Srbi, jugoboljlševici i njihovi potomci, da su muslimani od vlasti NDH bili najzaštićeniji dio hrvatskoga naroda i da su veliki dio tih 77.000 muslimana na samom početku i tijekom onoga rata poklali četnici, a dovršili poslie završetka rata isti ti četnici, sada Titini partizani.
Ne vjerujem da taj orjunaški smrad ne zna za ovo što je u svome ratnom dnevniku zapisao partizanski pukovnik Janko Lopičić:
“.......Drug Koča (Popović) naredio je da se grad (Kupres) spali. Gori Kupres krvavo ustaško gnjezdo koje nas je koštalo toliko žrtava. Svi civili koji su zarobljeni predvedeni su pred prijeki narodni sud . Svaki je dobio zadatak da kaže -ČETIRISTO ČETRDESET I ČETIRI ČAVKE ČUČE NA ČETIRISTO ČETRDESET I ČETIRI ČUKE. Svaki koji nije to tačno izgovorio bio je streljan ( zna se da skoro svi muslimani i dobar broj katolika iz tih krajeva umjesto ‘Č‘ izgovara ‘Ć‘ ). Svi koji su i to tačno izgovorili, a imali su nekoga od rodbine u ustašama ili domobranima stradali su.”
Uz ostale krivotvorine, slike žrtava koje su poslie završetka rata poklali Titini krvnici, a koje su mlinovi velikosrbske i jugokomunističke propagande davno plasirali kao slike “ustaških zločina”, ovaj orjunaški faćuh uvrstio je i onaj “srbosjek” za kojega je Igor Vukić bezupitno dokazao da se tu radi o jednoj vrlo blesavoj podvali, napravi kojom su seljaci rezali vez na snopovima žita i koja je podpuno neprikladna za klanje. Nu kada znamo o kakvim umobolnim tipovima se tu tadi nije se tome čuditi.
Sjećam se da je jedan od njih pisao kako je na jugokomunističkom suđenju “jedan ustaša, Ante Vrban, rekao da mu je najteže bilo ubiti dijete jer su djeca puno žilavija”.
A gdje su drugovi došli do te “informacije” nije teško pronaći.
Nju je početkom rata 1991. izmislila i plasirala, svima po nevjerojatnim izmišljotinama poznata, “Židovka-Srpkinja” Klara Mandić, koja je 1991. na srbskoj televiziji tvrdila da je ona svojim očima gledala kad je bojnik Ante Vrban u Jasenovcu uzeo židovsko dijete za noge i razbio mu glavu o zid. I, naravno, za sve koji su vjerovali i vjeruju u jasenovačku mitologiju , to je bila i jest nepobitna “povijesna istina”. Ali ako pročitaju ovo što o njoj piše Srbijanci tu je za Krausa, Goldsteina, Pupavca i njihove drugove i priljepke Jugose svih vrsta jedan veliki problem.
“Klara Mandić je, kako pišu svi srbijanski mediji, “rođena u jevrejskoj porodici 1944. godine koja se tada nalazila u jevrejskom logoru Bariju, u Italiji. Njeni roditelji nisu preživeli rat ( znači da su njezini roditelji nekako uspjeli pobjeći iz Beograda prije nego je Srbija postala “prva juden frei država”, a onda su ih ustaše na nekakav tajanstven način iz Baria dopremili u Jasenovac i tamo ubili, op. a. ), ona je kao siroče usvojena od strane srpske porodice Mandić, čije prezime Klara i preuzima kao svoje.
Klara Mandić je odrasla u pravoslavnoj porodici, ali nije zapustila svoje korene tako da je izučavala i jevrejsku veru”, kako je iz Baria dospjela u Srbiju nije razjašnjeno.
Pod pokroviteljstvom srpske vlade u Beogradu 1987. godine osniva Društvo srpsko-jevrejskog prijateljstva, sa ciljem zbližavanja ova dva naroda.
Kao osnivač stranke Klara Mandić je preuzela ulogu predsednika stranke i stranka je u jeku popularnosti brojala nekoliko hiljada članova. Najveću popularnost stranka je stekla početkom rata u Jugoslaviji 1991. godine. Tokom devedesetih godina bila je prijatelj sa Dafinom Milanović vlasnicom Dafiment banke i Draganom Vasiljkovićem poznatim pod pseudonimom Kapetan Dragan.”
Brutalno je ubijena, iz koristoljublja, u svom stanu u Beogradu, 9. maja 2001. godine.”
Klara je navodno za ogromnu svotu u gotovom novcu (kešu), mislim da sam negdje pročitao 750.000 njemačkih maraka, u Beogradu prodala kuću svojih roditelja. Kako bi se dočepao toga novca, ubio ju je i zapalio u njezinom stanu u Beogradu član “prijateljskog naroda” njezin pobratim Nikola Živković.
Druga je Ana Požar, dugogodišnja direktorica JUSP-a Jasenovac. Kao dvogodišnje “kozaračko dijete”ona je, s velikim brojem druge, izgladnjelei raznim zaraznim bolestima zražene djece bila smještena u logor u Sisku. Zahvaljujći vlastima NDH, koje su poduzele sve moguće mjere, velika većina te djece, među kojima je bila i ona, je izliječena i spašena. Nu umjesto zahvale ona “svjedoči” da su ustaše njoj i ostaloj djeci umjesto vode davali piti kaustičnu sodu.
U svojoj bezveznoj narativi naš neoorjunaš pvike par pijanih navijača o Hitleru i Židovima odmah povezuje s ustaštvom, pozdravom ZDS i “ustaškim zločinima” napose one u kojima su ustaše “pobili tisuće Hrvata i 11 katoličkih svećenika. Nu, kako i on vrlo dobro zna da ustaše nikada nisu ubijali nikoga zato što je bio Hrvat a još manje hrvatski svećenik, “zaboravio” je navesti njihova imena da čitatelji vide kakvi su to bili Hrvati i svećenici. To su činili samo četnici, a ponajviše Titini partizani ( 66 katoličkih svećenika i svih 28 svećenika Hrvatske pravoslavne crkve.
Naš orjunaš tvrdi da je najviše negovih “Hrvata” pobio Maks Luburić. Ako jest onda su to be sumnje bili “hrvati” poput njega.
Tko je bio Maks Luburić - vidjet ćemo u nastavku
Na koncu za sve one koji sse toliko zgražaju nad nekoliko blesavih povika alkoholiziranih navijača Hitleru imam jedno pitanje. Bili došlo do takve halabuke, policijskih racija i potjernica, proganjanja, osuda i pritvaranja dasu umjesto Hitlera klicali Staljinu i Titi? Prema židovskim izvorima, Hitler je pobio 6 milijuna Židova, a Staljin 44 milijuna ljudi svih nacionalnosti. Tito više od milijuna, većinom Hrvata.
Tko je od njih bio gori može se vidjeti iz ovoga:
U knjizi Gulag Arhipelago str. 36. Aleksander Solženjicin : “Ponekad čitajući članke u novinama čovjek se začudi do nevjerojatnosti. U Izvestiji od 24 svibnja 1959. mogli ste pročitati kako je godinu poslie Hitlerova dolazka na vlast u Njemačkoj, Maksimilijan Hauke bio uhićen zato što je pripadao nikome drugom, nego komunističkoj Partiji.
Je li on bio uništen? Nije! Osudili su ga na 2 godine. Poslie ovoga je li on bio, naravno, osuđen na druge 2 godine? Nije! On je bio pušten. Možete ovo tumačiti kako hoćete! On je nastavio ‘tiho’ živjeti i izgrađivati podzemnu organizaciju, u svezi s time u Izvestiji je izašao ovaj članak o njegovoj “hrabrosti”.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
