Diktator i smokvini listovi

  • Ispis

Kad bi dovoljno plenkovićevih smokvinih listova otpalo, i kad bi jaun claude-ov gospon ostao gol, samo sa svojim trabantima koji bu se sutra za šaku dolara prodali bilo kome – bi li se u ovoj našoj Hrvatskoj nekaj počelo mijenjati nabolje?

Nadnevka rujna 17. 2019. godine, u zagrebačkoj HVIDR-i na adresi Slovenska 21 se održao okrugli stol pod imenom:

Okrugli stol na temu Vukovar 1991. do danas:

NAKON RATNE - PROTUUSTAVNA AGRESIJA NA VUKOVAR

Gosti pri okruglom stolu bili su svim domoljubima i braniteljima poznata imena, ljudi koji su se već višestruko dokazali kao vrijedni i poštovanja i pažnje svima kojima je dobrobit Hrvatske imalo na srcu.

Sam okrugli stol bio je organiziran savršeno, uz pomoć mnogih ljudi iz domene domoljuba, branitelja, invalida i ostalih stradalnika prijašnje jugoslavije, a eto, i današnje Hrvatske. To su bili Građanska inicijativa Ivo Pilar, Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, Građanska inicijativa Milan Šufflay, general Glasnović i ostali.

Tu su bili i G. Kajkić, od strane hrvatskih i srbijanskih vlasti uz Zoricu Gregurić uhićen, podlegnut torturi, te žigosan kao «zločinac» zbog pokušaja privođenja krvnika sa Ovčare pravdi.

Tu su bili brojni invalidi među hrvatekima poznati kao "šatoraši", kao 100% HRVI Marko Radoš i ostali ljudi koji «lupiti petama» više ne mogu, jer im, zbog "poklona" srbijanskog" agresora barem jedna peta nedostaje.

Tu je bio i apsolutno nepodoban i u «hrvatskim medijima» nepotreban povjesničar G. Jurišić; za iste te medije također apsolutno nepodobni i nepotrebni novinari Marko Ljubić i imenjak mu marko Jurič, koji je sa «hrvatske» teve nogiran zbog prokazivanja porfirija i njegovog glazbenog ukusa i ljubavi prema drugome popu – popu Đujiću, kokardi što na brdu se sije itd... i još mnoga, mnoga druga imena za koje smo svi čuli, ali za koje u «hrvatskim medijima" - nema mjesta.

Govornici su bili redom neukaljani domoljubi i hrvatski branitelji:

Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara

Tomislav Josić, dragovoljac DR, predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara

dr. sc. Ljiljana Zmijanović, dragovoljac DR, kandidatkinja za ravnateljicu Nacionalnog parka Krka

doc. dr. Stjepan Šterc, dragovoljac DR, demograf

Željko Maršić Zenga, dragovoljac DR, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara

Kao voditeljica, govornica i moderatorica, okrugli stol je vodila Gđa Karolina Vidović Krišto, a Počasni gost na događaju bio je MARIJAN ŽIVKOVIĆ, otac dvojice ubijenih dragovoljaca branitelja Vukovara,  trenutno i dalje mučenik i optuženik pred ovakovom Hrvatskom i hrvatskim krivosuđem, zaradi - razbijanja komada plastike sa pismom pod kojim se vodila otvorena srbijanska agresija ne samo na Vukovar, već na čitavu Hrvatsku i susjedne nam zemlje.

Pošto main-stream mediji koje hrvateke jedino zanimaju, «začudo» ovaj okrugli stol nisu uspjeli ugurati između niti jedne turske sapunice ili nove sezone "gospodina savršenog", te ge potpuno ignorirali - na njemu se pojavio očekivan broj ljudi zainteresiranih za dobrobit Hrvatske, a bez ikakove sumnje i poneki «posmatrač".

Kaj napisati o samom okruglom stolu?

Nikaj kaj već svi koji čitaju Dragovoljac već i sami ne znaju.

Kriminalno, veleizdajničko ponašanje prema ne samo stanovnicima grada Vukovara posebno, već svekolika arogantna, despotska i veleizdajnička današnja politika koja se bez ikakove brane ili ustave svakodnevno prelijeva i na čitavu Hrvatsku bila je očita iz svake riječi govornika.

Sve kaj su ti ljudi govorili bilo je potkrijepljeno ne samo spisima i dokumentima iz Ustava RH, ne samo iz ekonomskih i inih spisa o ogromnoj ratnoj šteti nanijetoj nam, ali nikad NITI ZATRAŽENOJ ODŠTETI, već također i iz presuda međunarodnih sudova.

Sve kaj su ti ljudi govorili do neba je vrištalo o sustavnoj nepravdi koja se nad Hrvatima vrši metodički i nesmiljeno od trenutka kad je predsjednik Tuđman izdahnuo, a 3. siječnja «družba pere kvržice" zasjela na vlast, a sa vlasti nisu sjahali niti do dana današnjeg.

Ali čemu, kad sve to već znamo?

Meni se, kao i mome suborcu Biloglav Leonardu, ali i mnogima drugima sjedeći tamo učinilo kao da smo na samo još jednom pogrebu na kojemu svi skupa jedni drugima pojašnjavamo i objašnjavamo kako je pokojnik eto – mrtav.

Pa sam odlučio postaviti jedno pitanje.

Koliko je to pitanje bilo pošteno prema gostima; koliko je uopće razumno u okvirima niže, više, ili visoke politike - ne znam.

Znam kako je dodirnulo mnoge, među njima i samoga gradonačelnika grada naših Junaka – Vukovara, i znam kako mu zbog njega nije nimalo lakše nego kaj mu je bilo prije dolaska na okrugli stol.

Ali pitanje je možda ipak moralo biti postavljeno.

Nakon podsjetnika kako hrvatsko krivosuđe i dalje tuži i traži kaznu za G. Marijana Živkovića; nakon izlaganja  nevjerojatno bezobrazne prakse ponižavanja Vukovara, njegovih stanovnika i branitelja - živih ili mrtvih, nestalih ili pokopanih, a koje smo po nebrojeni put mogli uz staložene ali bolne vapaje čuti od G. Josića, a pogotovo G. Penave – među hrvatskim i srbijanskim vladarima vjerojatno najomrženijeg i najnapadanijeg HRVATSKOG političara; nakon izlaganja o rijetko toliko otvorenom sprdanju sa SVIM zakonima Hrvatske – izlaganja dr. sc. Ljiljane Zmijanović, ZA SADA nesuđene ravnateljice NP Krka – jednostavno sam morao postaviti pitanje:

Ako se G. Živković, otac dvojice ubijenih hrvatskih branitelja UISTINU osudi za čin prosvjeda protiv NELEGALNOG postavljanja nelegalnih ploča na nelegalnom pismu u grad navodnog pijeteta; ako se do kraja ne rasvijetli slučaj blatantnog i kriminalnog kršenja zakona RH u slučaju hrvatske braniteljice dr. sc. Zmijanović; te ako se trenutni hrvatski faraon plenković zajedno sa svojom svitom aga i begova i dalje ovako nastavi ponašati prema Narodu i ostalim hrvatskim braniteljima kojemu bi trebao služiti – BI LI barem ministri koji su i sami hrvatski branitelji – Ministar Medved i Ministar Krstičević trebali, po vlastitoj savjesti – dati ostavke?

E sad, ovo pitanje moram dodatno pojasniti, jer nije svakome poznato kako je ministar Medved, po mome saznanju – ostavku plenkoviću nudio već dva puta, dok za ministra Krstičevića znam za samo jednu ponuđenu ostavku – onu tijekom požara na jadranskoj obali koje svake godine «nepoznati počinitelji» pale iz razbibrige.

Ne znam rade li u plenkovićevoj vladi još branitelja ministara, čini mi se kako ne, ali možda griješim? Evo ga pa se G. Pupovac nedavno na teveju izjasnio kao četnik, možda se za koju godinu pak izjasni kao hrvatski branitelj, kod dotičnoga se to zna koliko i procjena rasta ili pada bitcoin-a u sljedećem kvartalu.

Nadalje, nije svakome poznato niti kako oba ministra teško rade kako bi od trenutnog hadezej faraona i njegovih aga i begova sa stola pokupili barem mrvice za svoje resore, pa mogu razumjeti kako to nije crno-bijelo pitanje, te kako bi neki jedva dočekali «maknuti» i tu dvojicu «Ustaša», ali ne mogu a ne pitati se:

Kad bi dovoljno plenkovićevih smokvinih listova otpalo, i kad bi jaun claude-ov gospon ostao gol, samo sa svojim trabantima koji bu se sutra za šaku dolara prodali bilo kome – bi li se u ovoj našoj Hrvatskoj nekaj počelo mijenjati nabolje?

Ovako kako je sad, pitanja nema. Samo stara izreka koju je Dr. Vukušiću uzrekao jedan «prolupali hrvatski branitelj»: «Bolje je doktore, užasan kraj, nego užas bez kraja».

Darijo Strehovac - Streh