Povijesne konstrukcije našeg Iveka 1.dio

  • Ispis

U zadnje vrijeme, Monika i ja, često navečer pogledamo nešto na TV programu. Toliko se toga dogodilo i događa, nažalost ružnoga,  da čovjek mora  sve pratiti da bi pohvatao sve konce i da bi, čitajući između redova, donio svoj sud i stvorio svoje mišljenje. I sjedimo, tako, nas dvije šutke i ne očekujemo, po našem starom običaju, ništa dobroga. Ali, čovjek mora biti u tijeku. Bilo dobro, bilo loše. Da zna kako se postaviti i  kako se pripremiti  na ono što mu slijedi. 

‒A što nam slijedi!? Sve su prilike ništa dobro. Jer, crno nam se piše…

I, umjesto da u miru i ljudski odbolimo i ovaj svibanj i pomolimo se za sve naše stradale na Bleiburgu i Križnom putu, svjedoci smo napada, agitiranja, blaćenja, klevetanja od naših drugova koji još uvijek žaluju za svojom, nikad prežaljenom Jugom, za bratstvom i jedinstvom i za svojom braćom s istoka. 

–Pa, zato i jesmo, moja Monika, jedino mi Hrvati, za razliku od ostalih europskih naroda, koji su se nakon pada komunizma i pada Berlinskog zida suočili sa svojom prošlošću,  ostali zarobljeni  u sljepilu njihovih starih zabluda. 

‒A, zar si nešto drugo i očekivala? Zar nisi gledala, prije nekoliko dana emisiju „Otvoreno“, s dva sveprisutna gosta, Ivu Goldsteina i Zorana Pusića, pa Zvonimira Čička, te dva rijetko viđena… Božu Vukušića i Tomislava Markića,- ravnatelja dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu?

Raspravljalo se tako o Bleiburgu a dotaklo se i   Jasenovca. Ali, kao i uvijek dosad, u takvim i sličnim debatama, kod nas je sve ostalo i stalo na 45. Jedni grčevito brane svoja stajališta i mitove iz vremena komunizma, a drugi podastiru dokaze  i iznose sve više i više povijesnih činjenica koje te mitove potiru. 

Ali, svugdje nailaze na zid. Jer, problem su upravo oni prvi, oni koji pod svaku cijenu žele produžiti trajanje svih svojih  mitova, laži i falsifikata.  

"Moramo odvojiti Jasenovac do '45. i Jasenovac poslije '45.", kaže Čičak. 

"Ma nema nikakvog Jasenovca nakon '45! Ja znam i nemojte pričati o Jasenovcu nakon '45.  jer ću se ja sada dići i napraviti skandal pred čitavom hrvatskom javnošću! Jasenovac nakon '45. postojao nije! To je falsifikat i manipulacija koja je krenula 90-ih godina. Pogledajte sve emigrantske žrtvoslove do 90-ih godina. Imate desetke i desetke lokacija na kojima su ljudi na Križnom putu bili zatvarani odnosno internirani i ubijani, jednim dijelom - Jasenovca nigdje. Jasenovac nakon svibnja '45-e izmišljotina je 90-ih godina . U Jasenovcu se nakon svibnja '45. logor raščišćavao. Došli su kažnjenici iz kaznionice Sisak koji su lokalnim pomagali seljacima iz Jasenovca i okolnih sela koja su bila razrušena, da se cigla i drugi građevinski materijal kojeg je u Jasenovcu bilo u izobilju, odnese i da se od toga grade kuće. To je bila kaznionica, zatvor, ljudi su mogli primati posjete nedjeljom, ubijen nije nitko, jedan ili dvojica pri bijegu, bilo je oko 500 zatvorenika koji su dvije godine raščišćavali. Ti otkrivaš toplu vodu ili Ameriku prije Kolumba. Dragi Zvonko, izvoli sada, što se tiče nakon svibnja '45., da tu diskusiju završimo. Ja sam redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, o tome sam pisao, moj otac o tome je pisao i nema se više ništa tu reći. Društva koja se bave Jasenovcem nakon svibnja '45. sramota su Hrvatske i način na koji su pisali i način na koji ih javnost podržava sramota je Hrvatske",  sav uzdrhtao od bijesa, kao da ga je netko bocnuo iglom, viče Goldstein. 

„To je falsifikat i manipulacija koja je krenula 90-ih godina. Za Jasenovac ću reći samo jedno  – nema nikakve potrebe za međunarodnom komisijom.”

    I , eto, tako je rekao Ivo. I točka. Diskusije više nema. Ili će se prestati govoriti o Jasenovcu nakon 45. ili  će on napraviti skandal. 

I ustati  i napustiti studio.

 Unatoč svim dokazima, unatoč izjavi  njegovog oca Slavka Goldsteina, u jednoj TV emisiji 2004., kako  „ na području ‘Spomen područja Jasenovac’ nije više bilo logora, on je uništen, ali je jedan logor osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu Jasenovac i postojao je dvije godine. Imamo iskaze logoraša … zapovjednika … mještana Jasenovca …“ 

Još  je tada i dodao kako se cijela stvar treba istražiti te potom i objelodaniti istina.

  Podatke o poratnim komunističkim logorima imala je i američka CIA, koja u svome izvješću od 29. svibnja 1951. navodi brojku od 39 koncentracijskih logora na području Jugoslavije (s oko 200.000 interniranih zatočenika), među kojima je i Jasenovac. 

Ali, za Ivu Goldsteina ni to nije istina. 

Nema više diskusije. I točka.

Jer, on ne želi raspravljati. On ne želi voditi normalna dijalog. On ne želi podastirati niti dokaze niti autentične dokumente. 

Ne, on to ne želi! On samo skače i viče: „To je falsifikat i manipulacija koja je krenula 90-ih godina. 

Za Jasenovac ću reći samo jedno: 

Nema nikakve potrebe za međunarodnom komisijom.”

Ali i njegov  otac, Slavko Goldstein, potvrdio je, ali kasnije zbog nekog razloga i porekao postojanje poratnog Jasenovca i negirao mit o masovnom ubijanju djece s Kozare.

‒Pa, zna se koji je pravi razlog za ovo. Strah, moja Lucija, strah. Strah od gubitka privilegija, strah od gubitka udobnih fotelja, strah od izopćenja iz društva. Jer, maske su  pale.

I ništa se više, na našu sreću, ne može skrivati. I nema više nikakve sumnje da je logor Jasenovac postojao i nakon 45. „Dakle, postojanje poslijeratnog komunističkog logora Jasenovac je povijesna činjenica, ma koliko se mnogi žestili zbog toga. I tu činjenicu nije moguće promijeniti niti prikriti nikakvom galamom ili prijetnjama o napuštanju TV emisija, kako je to nedavno učinio dr Ivo Goldstein odbijajući o toj temi i razgovarati“. 

     No, na našu sreću, mi smo u demokraciji. I nitko nam ne može zabraniti, radi utvrđivanja povijesne istine, niti istraživanja, niti pisanja, niti raspravu o ovoj i sličnim  temama,.  

 „ Na našu sriću danas dica imaju i internet pa in niko više ne mere podvalit laži i jugočetničke izmišljotine iz drugog svitskog i Domovinskog rata, ča isto pokušavaju“, zaključuje i moj stari susjed Roko.

‒E moj Roko, moj Roko! Na našu nesreću, takvi nam odgajaju djecu. 

I, eto, zašto je  hitno potrebita lustracija! Treba takve osobe isključiti iz javnog života, iz škola i visokih učilišta. Da nam ne truju mlade generacije svojim „istinama“... 

HTNO, HITNO LUSTRACIJA! 

Hitno na provjeru i svi diplomski radovi, sve diplome, magisteriji i svi doktorati. Hitno! 

Hitno iz prosvjete i svi oni koji su diplome stekli „po babi i po stričevima“ i po partijskim zaslugama. I svi oni čije su teme bile samoupravni socijalizam ili ONO I DSZ iliti Općenarodna obrana i društvena samozaštita.

‒E, ljudi moji dragi, nemojte tako! I to je , kao i marksizam trebalo predavati- stručno i po partijskoj liniji. 

‒Jesu li oni normalni, moja Lucija? Misle li oni, stvarno, da smo mi kreteni? Da su nam uspjeli isprati mozak. Da mislimo ono što bi oni htjeli da mi mislimo.

E, malo morgen!!! 

SVI NA PROVJERU! I TOČKA!!!

DOSTA VAS JE. 

Nastavlja se..

Vera Primorac