 |
HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! POČIVAO U MIRU BOŽJEM! (02.01.1945. – 29.11.2017.) |
Kad magle stisnu
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 22 Svibanj 2020 15:52
Bio je buran prošli tjedan u hrvatskom društvu, s obje strane granice. U središtu je bilo prisjećanje na pobijene, počevši od Bleiburga pa duž Križnih puteva koji su vodili čak do najjužnije točke bivše države, da joj ime ne spominjemo, do Gevgelije. Hrvatski puk i hrvatska mladost prolazili su svoju Golgotu.
U Hrvatskoj su siktale jugokomunističke zmije, kako se voli izražavati nesretni Josipović, ali ipak Plenković i drugi odaše počast pobijenima. Ponekada to sliči na »moralo se«. Biračko tijelo još dovoljno ne oprašta negativan odnos prema tim vremenima pa je dobro ovako podmazat politički stroj. S druge strane granice je, pak, posve drukčije. Tu zmije ne samo da sikću, nego hoće i ujesti. Padale su prijetnje sa svih strana na kardinala Vinka Puljića i na sve one koji su se drznuli moliti za pobijene bez suđenja, na načine koji ti god padnu na pamet. Može i zazidati nekoga dok je još živ, kao oko 3.000 njih u Hudoj jami: muškaraca, žena i djece.
Da sve ovo nije prazna priča, posvjedoči i Crnogorac Vlado Dapčević. Reče kako su četnike puštali, ustaše ubijali, da su samo u tri dana kod Maribora strijeljali njih 30.000. A ratni zločini navodno ne zastarijevaju. Koliko je još ratnih zločinaca među nama? Bog ili priroda zacijelo su odradili svoje, ali što je s nasljednicima njihovih namisli?
Mogli smo to vidjeti u onom prosvjedu protiv kardinala i sv. mise zadušnice. Upeli su sve četiri da se to bogoslužje ne održi. Nisu uspjeli. Uspjeli su samo prijetiti kardinalu i njegovima. Također su uspjeli da ih ne dohvati pošast koronavirus. Kako su mediji prikazali, nisu se, za razliku od kardinala i njegovih, držali nikakvih epidemioloških mjera. Policija je ostala nijema; nije uhitila ni onoga koji je na tom skupu izravno prijetio. Dobio je prekršajnu prijavu, da ne bi bio suđen za kazneno djelo, te odšetao u slobodu. Što ti je kad su »drugovi« povezani!
Nakon svega slavodobitno uskliknuše da su regija i svijet oduševljeni Sarajevom, te dodaše: »Das ist Walter«. Oni su Sarajlije, antifašisti i ne znam što još. Puk reče: nitko i ništa. Ako su znali čitati, nešto slično im je rekao i reis Kavazović. Jasno je protumačio da kardinal i njegovi imaju pravo slaviti sv. misu za koga žele. Dobro on zna da iza svega ne stoje vjernici, bilo kojoj vjeri da pripadaju, nego nevjernici i da će njima, Bošnjacima i muslimanima, na pleća natovariti krivnju za prosvjed i sve što se događalo tijekom njega. Imao je pravo. Bilo je tu i bioloških Hrvata, Bošnjaka, Srba, drugih, a oni su sada »drugovi i drugarice« koji imaju odgovore na sve i kojima je sve dopušteno jer su ljudi posebnog kova. Zbog toga se i nisu sjetili stupskog župnika don Ivana Subašića. Zaklali su ga u Sarajevu 1945., baš ovih dana. Nije ga se sjetio ni Esad Duraković koji kaže da ne bi povrijedio vjerničko srce, ali tuče li tuče po vjernicima. Kad sve to čovjek sagleda, onda ne može da ne zaključi da su dotične stiskle magle, one u glavama, taložene godinama tijekom vladanja zločinačke ideologije u liku socijalizma, komunizma i sličnih izvedenica.
Pokazuje to i javljanje Ive Josipovića koji potječe iz obitelji duboko zadojene komunizmom i vrlo djelatne da ona zavlada hrvatskim krajevima. Vesna Pusić je, pak, iz ustaške obitelji, samo što bi ona to htjela skriti pa sikće li sikće. Toliko su bili razgoropađeni da ih ni odnarođeni mediji u hrvatskom društvu nisu nešto posebno uvažavali ovih dana. Tako je to kad dadneš pogodak samome sebi. Uistinu se tako dogodilo. Mnogi su progledali zahvaljujući čitavoj ovoj halabuci. Najzaslužniji je za to kardinal Vinko Puljić. U stilu kardinala Stepinca trpio je napade i nepokolebljivo išao zacrtanim putem. Nije li to i primjer onima u Herceg Bosni, BiH, koji misle da neprestanim pljuvanjem po samome sebi postaješ i bolji čovjek i bolji kršćanin? Ma budi svoj pa ćeš lako cijeniti i drugoga!
S onima koji sanjaju o nekom maglovitom »bratstvu i jedinstvu«, bez jasnih granica i pripadnosti, poteškoće su i u drugim dijelovima svijeta. Jedan od onih koji se trenutno svakodnevno s njima hrve jest američki predsjednik Donald Trump. Jasno je nedavno rekao da radikalna ljevica u potpunosti nadzire Facebook, Instagram, Twitter i Google te da njegovo osoblje traži odgovor na tu prijetnju. I pogodio je. Bit će zbog toga ismijavan, lažno optuživan, stizat će mu prijetnje smrću. On se ne boji, kao što se svakodnevno ne bismo smjeli bojati ni svi mi drugi, makar to plaćali najmanje time da nam slijede tjelesne tragove, one koje ostavljamo na digitalnom polju, one koji prolaze žičnim i bežičnim pustopoljinama. Sloboda se uvijek nečim plaćala, jer i zlo želi pobjedu.
Bog neka brani Hrvatsku, Herceg Bosnu, BiH, a Walter neka brani to neko mitsko Sarajevo s njegovim maglama. Može mu se pridružiti i Valentin Inzko sa svojih 25.000 EUR-a plaće, kao i oni koji iz naših redova kupe mrvice s njegova stola. Istina će pobijediti. Svjedoči to i Adrijan Vuksanović dok odgovara na napade protiv Stepinca u crnogorskom parlamentu. Bokeljanin je, Hrvat je, naše gore list.
