HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

“Da nije bilo Miše Hrastova, možda bi Karlovac pao. Godine 1991. bili smo spremni dati svoje živote, većina nas dvadesetogodišnjaci, a spremno smo stali u obranu države. Tih 13 poginulih neprijateljskih vojnika došli su ovdje u uniformama i oružjem u ruci, znamo da su bili spremni na agresiju, kazao je Josip Slaćanin u ime Udruge Specijalne jedinice Grom.

Čitam komentar u subotnjem Jutarnjem u kojem glavni urednik Goran Ogurlić nastoji novinarski ''podboltati'' i logički pojasniti pedofilsku aferu u kojoj se njegov list našao ni kriv, ni dužan. D. F. je tzv. ''vanjski suradnik'' Jutarnjeg, trenutno stanovnik Remetinca i čeka rasplet afere u kojoj se našao. Svi mediji o tome šute. Dnevnici kao i tjednici, striktno se držeći ZKP-a i presumpcije nevinosti do pravomoćne presude suda, ni čmrk o ovoj aferi.

Rijeka: Na vrhu solitera osvanula velika crvena petokraka - Glas Srpske

Petokraka kao simbol propale države Jugoslavije postao je i simbol hrvatskih stradanja. Po tim znakom razrušen je Vukovar, pod tim znakom razaran je Dubrovnik, pod petokrakom su uništene mnoge katoličke crkve i ubijani brojni nedužni Hrvati. Crvena zvijezda petokraka postala je simbol stradanja Hrvata.

Jedan od istinskih hrvatskih domoljuba Ante Paradžik (Ljubuški, 10. veljače 1943. – Zagreb, 21. rujna 1991.) ubijen je nadomak Zagreba, a još do danas  ne zna se tko je stajao iza ovog tragičnog događaja. Bio je jedan od osnivača HSP-a i zapovjednik HOS-a, uvijek među prvima kad je trebalo. 

Zagreb opet pogoršao odnose sa Sarajevom: "Ovo je bio bezobrazluk kakav se  ne pamti" – Fokus.ba

Na prvi pogled, javni posjet Milorada Dodika Zagrebu, njegov prijam kod predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića probudio je nadu. Već drugi pogled izaziva strah i poziva na oprez.

Prof. dr. Milorad Pupovac kao eksponent velikosrpske politike Beograda, koji je njemu glavni grad, i Boris Milošević, predsjednik  Samostalne demokratske srpske stranke SDSS, zastupnik u Hrvatskom saboru kao predstavnik srpske nacionalne manjine, hrvatski su  državljani! Međutim, djelovanje pripadnika srpske nacionalne manjine, Milorada Pupovca, a sada i Borisa Miloševića kao eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Što se tiče načina na koji je virus mogao pobjeći iz laboratorija Wuhan s “visokim sadržajem”, dr. Yan je rekla: “Nije to bilo slučajno. Nitko u laboratoriju nije obolio niti umro. U laboratoriju su uvijek dvoje ljudi. Nijedan živi virus ne bi mogao pobjeći. ” Dr. Yan je rekla da ne zna je li bijeg uzrokovao nezadovoljni zaposlenik ili je prijetila još zlokobnija zavjera u kojoj je sudjelovala kineska vlada

Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća nedavno je opširno pisao o pozivu „Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija, faza I.“ (Ministarstvo kulture: javni poziv, dodjeljuju se milijuni, postupak tajan, bez ikakve odgovornosti), koji je Ministarstvo kulture raspisalo iz programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014 – 2020 (Europski socijalni fond).

Petokraka nije dovoljna za veličanje ekstremne ljevice. Kako bi se u potpunosti slavila ekstremna ljevica uz crvenu petokraku nedostaje kukasti križ. Ne treba bježati od znakova vremena, ali ih treba pokazati u njihovoj  punini i cjelini. 

Saborski zastupnici su se ponovno „namučili“ ispunjavajući imovinske kartice. Pojedini se nisu mogli ni sjetiti  što sve imaju i što bi sve trebali prijaviti. Uglavnom, i ovog puta se pokazalo da su rijetki oni koji nas zastupaju, a da nemaju po dva-tri stana, apartman, luksuzne automobile, debelu ušteđevinu, oranice, pašnjake i štošta drugo, tako da onaj koji „nema ništa“ ispao bi smiješan da su ga kojim slučajem izabrali.

Kad magle stisnu

Pin It

Jer Hrvatsku mi moju objesiše…» Heroji ili zločinci, branitelji ...

Bio je buran prošli tjedan u hrvatskom društvu, s obje strane granice. U središtu je bilo prisjećanje na pobijene, počevši od Bleiburga pa duž Križnih puteva koji su vodili čak do najjužnije točke bivše države, da joj ime ne spominjemo, do Gevgelije. Hrvatski puk i hrvatska mladost prolazili su svoju Golgotu.

U Hrvatskoj su siktale jugokomunističke zmije, kako se voli izražavati nesretni Josipović, ali ipak Plenković i drugi odaše počast pobijenima. Ponekada to sliči na »moralo se«. Biračko tijelo još dovoljno ne oprašta negativan odnos prema tim vremenima pa je dobro ovako podmazat politički stroj. S druge strane granice je, pak, posve drukčije. Tu zmije ne samo da sikću, nego hoće i ujesti. Padale su prijetnje sa svih strana na kardinala Vinka Puljića i na sve one koji su se drznuli moliti za pobijene bez suđenja, na načine koji ti god padnu na pamet. Može i zazidati nekoga dok je još živ, kao oko 3.000 njih u Hudoj jami: muškaraca, žena i djece.

Da sve ovo nije prazna priča, posvjedoči i Crnogorac Vlado Dapčević. Reče kako su četnike puštali, ustaše ubijali, da su samo u tri dana kod Maribora strijeljali njih 30.000. A ratni zločini navodno ne zastarijevaju. Koliko je još ratnih zločinaca među nama? Bog ili priroda zacijelo su odradili svoje, ali što je s nasljednicima njihovih namisli?

Mogli smo to vidjeti u onom prosvjedu protiv kardinala i sv. mise zadušnice. Upeli su sve četiri da se to bogoslužje ne održi. Nisu uspjeli. Uspjeli su samo prijetiti kardinalu i njegovima. Također su uspjeli da ih ne dohvati pošast koronavirus. Kako su mediji prikazali, nisu se, za razliku od kardinala i njegovih, držali nikakvih epidemioloških mjera. Policija je ostala nijema; nije uhitila ni onoga koji je na tom skupu izravno prijetio. Dobio je prekršajnu prijavu, da ne bi bio suđen za kazneno djelo, te odšetao u slobodu. Što ti je kad su »drugovi« povezani!

Nakon svega slavodobitno uskliknuše da su regija i svijet oduševljeni Sarajevom, te dodaše: »Das ist Walter«. Oni su Sarajlije, antifašisti i ne znam što još. Puk reče: nitko i ništa. Ako su znali čitati, nešto slično im je rekao i reis Kavazović. Jasno je protumačio da kardinal i njegovi imaju pravo slaviti sv. misu za koga žele. Dobro on zna da iza svega ne stoje vjernici, bilo kojoj vjeri da pripadaju, nego nevjernici i da će njima, Bošnjacima i muslimanima, na pleća natovariti krivnju za prosvjed i sve što se događalo tijekom njega. Imao je pravo. Bilo je tu i bioloških Hrvata, Bošnjaka, Srba, drugih, a oni su sada »drugovi i drugarice« koji imaju odgovore na sve i kojima je sve dopušteno jer su ljudi posebnog kova. Zbog toga se i nisu sjetili stupskog župnika don Ivana Subašića. Zaklali su ga u Sarajevu 1945., baš ovih dana. Nije ga se sjetio ni Esad Duraković koji kaže da ne bi povrijedio vjerničko srce, ali tuče li tuče po vjernicima. Kad sve to čovjek sagleda, onda ne može da ne zaključi da su dotične stiskle magle, one u glavama, taložene godinama tijekom vladanja zločinačke ideologije u liku socijalizma, komunizma i sličnih izvedenica.

Pokazuje to i javljanje Ive Josipovića koji potječe iz obitelji duboko zadojene komunizmom i vrlo djelatne da ona zavlada hrvatskim krajevima. Vesna Pusić je, pak, iz ustaške obitelji, samo što bi ona to htjela skriti pa sikće li sikće. Toliko su bili razgoropađeni da ih ni odnarođeni mediji u hrvatskom društvu nisu nešto posebno uvažavali ovih dana. Tako je to kad dadneš pogodak samome sebi. Uistinu se tako dogodilo. Mnogi su progledali zahvaljujući čitavoj ovoj halabuci. Najzaslužniji je za to kardinal Vinko Puljić. U stilu kardinala Stepinca trpio je napade i nepokolebljivo išao zacrtanim putem. Nije li to i primjer onima u Herceg Bosni, BiH, koji misle da neprestanim pljuvanjem po samome sebi postaješ i bolji čovjek i bolji kršćanin? Ma budi svoj pa ćeš lako cijeniti i drugoga!

S onima koji sanjaju o nekom maglovitom »bratstvu i jedinstvu«, bez jasnih granica i pripadnosti, poteškoće su i u drugim dijelovima svijeta. Jedan od onih koji se trenutno svakodnevno s njima hrve jest američki predsjednik Donald Trump. Jasno je nedavno rekao da radikalna ljevica u potpunosti nadzire Facebook, Instagram, Twitter i Google te da njegovo osoblje traži odgovor na tu prijetnju. I pogodio je. Bit će zbog toga ismijavan, lažno optuživan, stizat će mu prijetnje smrću. On se ne boji, kao što se svakodnevno ne bismo smjeli bojati ni svi mi drugi, makar to plaćali najmanje time da nam slijede tjelesne tragove, one koje ostavljamo na digitalnom polju, one koji prolaze žičnim i bežičnim pustopoljinama. Sloboda se uvijek nečim plaćala, jer i zlo želi pobjedu.

Bog neka brani Hrvatsku, Herceg Bosnu, BiH, a Walter neka brani to neko mitsko Sarajevo s njegovim maglama. Može mu se pridružiti i Valentin Inzko sa svojih 25.000 EUR-a plaće, kao i oni koji iz naših redova kupe mrvice s njegova stola. Istina će pobijediti. Svjedoči to i Adrijan Vuksanović dok odgovara na napade protiv Stepinca u crnogorskom parlamentu. Bokeljanin je, Hrvat je, naše gore list.

Miljenko Stojić/kamenjar.com

Login Form