HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Vukelić podsjeća da je na području Sesveta nakon ulaska partizanskih postrojbi 1945. djelovao logor u tadašnjoj tvornici Badel, kroz koji su prolazile tisuće zarobljenika dovedenih s križnih putova. Prema iskazima svjedoka, zarobljenici su noću odvođeni u okolne šume gdje su pogubljivani i pokapani u jame, rovove i prikrivene grobnice.

„Takve zabrane su udar na vjeru i domoljublje, na temelje današnje Hrvatske. Gradska vlast trebala bi se baviti, a građani upravo to od nje i očekuju, komunalijama i prometom. Nigdje nisam vidio takav kaos i nered kao što je to slučaj sa zagrebačkim komunalijama i prometnim gužvama”, naglasio je.

Uz godišnjicu pada Vukovara: Arkan je ubijao u Hrvatskoj i BiH pod komandom  tajnih službi i JNA

Zagrebački sudac koji je predsjedao sudskim vijećem Vladimir Vinja zatražio je međutim praktički odmah njegovo puštanje na slobodu pod okolnostima koje do danas nisu razjašnjene. Istog dana Arkana je privatni avion odvezao s Plesa natrag u Srbiju. Članak navodi i da je Arkana osobno Upravitelj ispratio iz zatvora iako je imao slobodan dan. 

Trinaesti lipnja svake godine Hrvati diljem svijeta slave blagdan Svetoga Ante Padovanskog. Sveti Ante rođen je 1195. u Lisabonu, glavnom gradu Portugala. Krsno mu je ime bilo Fernando Martins deBulhoes.

Šok i nevjericu kod neupućenih izazvala je vrhunska pravnica Sandra Benčić kada je HDZ-ovce na sjednici Saborskog odbora za Ustav nazvala stokom. Nakon početnog špekuliranja i nagađanja medija je li zbilja rekla “stoka” ili možda nije, Benčić je ipak odlučila priznati da je svoje mecene iz vremena studiranja i udrugarenja doista nazvala – stokom.

Orešković je kritički govorila o svemu domoljubnom i konzervativnom u hrvatskom društvu, a posebno se obrušila na HOS i ZDS pri čemu je koristila teze bliske velikosrpskom narativu. S druge strane, Igor Peternel branio je vrijednosti koje je Orešković napadala, a istaknuo je i kako je za njega homoseksualna povorka “apsurdna i deplasirana”. 

Branimir Glavaš ipak ide u zatvor | Hazud.hr

Pravomoćna presuda kojom je Branimir Glavaš osuđen na sedam godina zatvora za ratne zločine u Osijeku 1991. označila je kraj jednog od najdužih i najkontroverznijih procesa u povijesti hrvatskog pravosuđa. Ovaj slučaj najbolje oslikava dramatičan događaj s kraja 2006., kada je državni vrh po hitnom postupku mijenjao zakon kako bi spriječio dodjelu jednog braniteljskog priznanja.

Ako postoji jedan prostor u kojem Dalija Orešković još uvijek djeluje kao da je relevantna, onda je to – Facebook. Ne Sabor, ne mediji, ne politička scena. Facebook. Tamo vodi ratove koje nitko nije tražio, odgovara na komentare koje nitko ne pamti i polemizira s ljudima koje nikad nije srela. I to ne povremeno, ne kad stigne, nego kao da joj je to radno mjesto.

1,874 Sadomasoquismo Hombre Royalty-Free Images, Stock Photos & Pictures |  Shutterstock

U jednom intervjuu tek nepune četiri godine – premda se čini da je prošao jedan čitav paralelni život – moj tadašnji sugovornik, psihijatar Herman Vukušić, kazao je da se naše društvo nalazi na svojevrsnoj prekretnici spomenuvši točku bifurkacije.

Rečenica koju je '91. izgovorio na večeri sumira Glavaševu figuru tada u  Osijeku: 'Ja sam vam ovdje policija i sud' | Telegram.hr

Sud potvrdio: Branimir Glavaš osuđen na 7 godina zatvora

Visoki kazneni sud potvrdio je presudu u slučaju “Selotejp” i odbio sve žalbe državnog odvjetništva te optuženih Branimira Glavaša, Gordane Getoš-Magdić, Dinka Kontića i Zdravka Dragića.

Glasnović: Branitelje boli kralježnica od polaganja vijenaca

Pin It

Željko Glasnović: Protiv Hrvatske se vodi psihološki rat, a sigurnosne  službe nisu dorasle izazovima – narod.hr

Jedan Englez je davno izjavio: “Pokaži mi način na koji se jedan narod brine o svojim mrtvima i ja ću ti s matematičkom preciznošću izmjeriti milosrđe njezinog stanovništva, njihovo podlaganje zakonu te njihovu privrženost uzvišenim idealima”.

Prije nekoliko godina položio sam vijenac na Spomen području poginulih vojnika u Australiji. To velebno zdanje sadrži registar imena poginulih te komemorativni natpis s datumom i načinom smrti svakog vojnika. Od Hladnoga rata Njemačka, koja je izgubila II. svjetski rat i trećinu teritorija dostojno je sahranila ostatke 800 tisuća svojih vojnika na 82 velika groblja na području bivšeg Sovjetskog saveza. Ustanova “Volksbund” posjeduje bazu podataka koja sadrži imena 4.5 milijuna poginulih vojnika. Podatci se stalno ažuriraju uz pomoć obitelji poginulih, volontera i oko 600 stalno zaposlenih.

Nedavno je Putinova “policija mîsli” upala u moskovski ured nevladine udruge za ljudska prava “Memorial”, i oduzela dokumente koji sadrže popis od oko 2 milijuna do sada identificiranih žrtava Staljinovog terora.

Sličan scenarij dogodio se i našem “Hrvatistanu” dolaskom neokomunističke kabale na vlast 2000. godine. Galapagos Kornjače OZN-e, Manolić i Boljkovac, ukidaju rad Komisije za žrtve II. svjetskog rata i poraća. Od Dakse do Macelja umiru masovne ubojice s partizanskim ordenima, i ti zločinci nikada nisu procesuirani niti kažnjeni. Sve vlade do sada (2022. godina!) sudjelovale su u prikrivanju masovnih zločina protiv vlastitog naroda, a zločince su amnestirali. Sve!

Prošlo je više od desetljeća kada sam došao na Tuškanac sa skupinom branitelja ispred vile egzekutora Vojne OZN-e Stjepana Hršaka, jednog od odgovornih za smrt 13 tisuća hrvatskih vojnika i civila na Maceljskoj gori – uručiti optužnicu. Policija je bila brojnija, a događaj je naravno prešućen u svim mainstream medijima u Hrvatskoj. Ubojici, Stjepanu Hršaku, koji je i u demokratskoj Hrvatskoj mirno živio u Zagrebu, Stjepan Mesić je kao predsjednik dao podršku kada su građani prosvjedovali zbog ubojstava svećenika i bogoslova 1945. god. u Maceljskoj šumi.

Hršakov kolega, oficir (svakako NE časnik) Ivica Fizir OZN-aš krvavoga pera, iz krapinske OZN-e, čovjek koji je 1945. god. na maceljskom stratištu svojim potpisom poslao na tisuće ljudi ravno u smrt, 1993. godine za nagradu, postavljen je od vladajuće garniture gradonačelnikom Krapine. Više od 130 jama u kojima leže ubijeni Hrvati, žrtve partizanskih zločina, još uvijek nije istraženo.

“Ovaj rat će završiti – rekao mi je umirovljeni američki pukovnik Mike Peck davne 1992. godine – ali pazite dobro tko će vam doći na vlast”. Mi branitelji bili smo tada naivci, jer tko je onda mogao zamisliti da će sve poluge vlasti postepeno zauzeti kadrovi iz bivšeg režima i njihovi ideološki nasljednici. Gledamo te farizeje u dugim kaputima kako s lažnim pijetetom svake godine polažu vijence na masovne grobnice komunističkih žrtava.

Drže vatrene govore, ponavljaju ofucane mantre o pomirenju i oprostu, a dobro znaju da mlake rezolucije Vijeća Europe za osudu komunističkih zločina nikoga ne obvezuju. Još uvijek se sjećam naših mladića, zatočenika srpskih sabirnih logora koje su tamničari ubijali skakanjem na prsni koš. Svaki pogled na novovjeke farizeje tzv. hrvatske politike izaziva teški oblik PTSP-a ili najmanje napad kardiomiopatije.

Hrvatski Sabor, ta časna institucija, pretvorena je u krčmu “Hodie mihi, cras tibi” (Danas meni, sutra tebi). Koja je više svrha licemjernog polaganja vijenaca na Bleiburgu i drugim masovnim stratištima? Zločince nitko ne procesuira. Branitelje boli kralježnica više od toga dok Hrvatska šaptom pada, napisao je Željko Glasnović.

kamenjar.com

Login Form