HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Deseci tisuća ljudi, prosvjednika, birača, zabrinutih građana države čijoj je vladi na čelu, toliko su mu važni da je promptno otputovao na forum u Cernobbio. Jer što je Europejcu jedna Lika kada ima velebni Cernobbio Forum!

Drugim riječima, slučaj Gospić pokazuje sve ono što Bazelska konvencija pokušava spriječiti: prekogranični transport opasnog otpada, krivo deklariranje, ilegalno odlaganje i zakopavanje tragova. Pokazuje i zašto je konvencija važna – jer kada se otpad jednom zakopa i pomiješa, prestaje biti međunarodni problem i postaje lokalna ekološka bomba koju mora rješavati država u kojoj je završila.

Rade Šerbedžija jedan je od najvećih majstora preživljavanja i profita na ovim prostorima. Čovjek je jednostavno shvatio kako unovčiti vlastitu nedefiniranost i mijenjati identitete točno onako kako to odgovara natječajima, proračunima i političkim garniturama. Pitanje je li on u duši Jugoslaven ili Srbin potpuno je promašeno, jer je on uvijek ono što u tom trenutku donosi novac i povlastice.

Od zaštite vode i sanacije otpada govor je pretvoren u otvoreni politički napad na Vladu, dok se stvarni problem Gospića ponovno gura u drugi plan.

Image

"Ilegalno odloženog otpada ima gotovo u svakoj gradskoj četvrti. Najviše uz Savu i na obroncima Medvednice. Oko divljih odlagališta u Zagrebu može se i mora učiniti više."

Eklektični konglomerat okolištaraca, klimatskih alarmista, neomarksista, LGBT-inicijativa, pobačajnog lobija, Pupovčevih Srba, antifa,[1] kulturne kvaziavangarde i propalestinskih aktivista progrickali su si put do svih glavnih hrvatskih medija, te se velikom dijelu javnosti nametnuli kao najprodorniji, najpiskaviji glas kritike svakog nereda koji se može pripisati nekome iz orbite Andreja Plenkovića.

“Mjesto ti je na Trgu da podneseš građanima račune”, napisao je jedan komentator, dok su drugi Plenkovićev boravak u Italiji povezali s pitanjem otpada. “Je l’ ima što o talijanskom smeću koje su dovukli u Pazin? Pitajte kad ste već tamo”, “Jeste li išli pokupiti još smeća?”, “De reci im nek’ malo talijanskog smeća i na Papuk dofuraju… Ti dogovori proviziju.”

Prosvjed „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“ prošao je u najboljem redu, a oni koji su se s ljevice gurali u prve redove posljednjih dana nisu došli do izražaja, no pokušali su im pomoći mediji. Marin Vlahović, koji je otpočetka upozoravao na pokušaj ljevice da preotme prosvjed, na Facebooku je donio zaključak o svemu što je vidio. Ističe i dobre i loše strane.

Međutim, nedugo nakon toga Kijevom, i Ukrajinom općenito, počele su kružiti glasine kako se tu nije radilo o ruskom napadu, već da je riječ o unutarnjem sukobu dviju glavnih agencija iz sustava nacionalne sigurnosti odnosno obavještajno-sigurnosne zajednice zemlje – spomenutog SBU i vojne obavještajne agencije Ministarstva obrane (HUR).

Bartulica kritizirao EU zbog ribarstva: 'Treba rasteretiti administraciju'  | tportal

Srbiji nije mjesto u Europskoj uniji dok ne prizna agresiju, ne prizna počinjene ratne zločine, ne pomogne pronaći nestale i ne isplati ratnu odštetu.

Glasnović: Branitelje boli kralježnica od polaganja vijenaca

Pin It

Željko Glasnović: Protiv Hrvatske se vodi psihološki rat, a sigurnosne  službe nisu dorasle izazovima – narod.hr

Jedan Englez je davno izjavio: “Pokaži mi način na koji se jedan narod brine o svojim mrtvima i ja ću ti s matematičkom preciznošću izmjeriti milosrđe njezinog stanovništva, njihovo podlaganje zakonu te njihovu privrženost uzvišenim idealima”.

Prije nekoliko godina položio sam vijenac na Spomen području poginulih vojnika u Australiji. To velebno zdanje sadrži registar imena poginulih te komemorativni natpis s datumom i načinom smrti svakog vojnika. Od Hladnoga rata Njemačka, koja je izgubila II. svjetski rat i trećinu teritorija dostojno je sahranila ostatke 800 tisuća svojih vojnika na 82 velika groblja na području bivšeg Sovjetskog saveza. Ustanova “Volksbund” posjeduje bazu podataka koja sadrži imena 4.5 milijuna poginulih vojnika. Podatci se stalno ažuriraju uz pomoć obitelji poginulih, volontera i oko 600 stalno zaposlenih.

Nedavno je Putinova “policija mîsli” upala u moskovski ured nevladine udruge za ljudska prava “Memorial”, i oduzela dokumente koji sadrže popis od oko 2 milijuna do sada identificiranih žrtava Staljinovog terora.

Sličan scenarij dogodio se i našem “Hrvatistanu” dolaskom neokomunističke kabale na vlast 2000. godine. Galapagos Kornjače OZN-e, Manolić i Boljkovac, ukidaju rad Komisije za žrtve II. svjetskog rata i poraća. Od Dakse do Macelja umiru masovne ubojice s partizanskim ordenima, i ti zločinci nikada nisu procesuirani niti kažnjeni. Sve vlade do sada (2022. godina!) sudjelovale su u prikrivanju masovnih zločina protiv vlastitog naroda, a zločince su amnestirali. Sve!

Prošlo je više od desetljeća kada sam došao na Tuškanac sa skupinom branitelja ispred vile egzekutora Vojne OZN-e Stjepana Hršaka, jednog od odgovornih za smrt 13 tisuća hrvatskih vojnika i civila na Maceljskoj gori – uručiti optužnicu. Policija je bila brojnija, a događaj je naravno prešućen u svim mainstream medijima u Hrvatskoj. Ubojici, Stjepanu Hršaku, koji je i u demokratskoj Hrvatskoj mirno živio u Zagrebu, Stjepan Mesić je kao predsjednik dao podršku kada su građani prosvjedovali zbog ubojstava svećenika i bogoslova 1945. god. u Maceljskoj šumi.

Hršakov kolega, oficir (svakako NE časnik) Ivica Fizir OZN-aš krvavoga pera, iz krapinske OZN-e, čovjek koji je 1945. god. na maceljskom stratištu svojim potpisom poslao na tisuće ljudi ravno u smrt, 1993. godine za nagradu, postavljen je od vladajuće garniture gradonačelnikom Krapine. Više od 130 jama u kojima leže ubijeni Hrvati, žrtve partizanskih zločina, još uvijek nije istraženo.

“Ovaj rat će završiti – rekao mi je umirovljeni američki pukovnik Mike Peck davne 1992. godine – ali pazite dobro tko će vam doći na vlast”. Mi branitelji bili smo tada naivci, jer tko je onda mogao zamisliti da će sve poluge vlasti postepeno zauzeti kadrovi iz bivšeg režima i njihovi ideološki nasljednici. Gledamo te farizeje u dugim kaputima kako s lažnim pijetetom svake godine polažu vijence na masovne grobnice komunističkih žrtava.

Drže vatrene govore, ponavljaju ofucane mantre o pomirenju i oprostu, a dobro znaju da mlake rezolucije Vijeća Europe za osudu komunističkih zločina nikoga ne obvezuju. Još uvijek se sjećam naših mladića, zatočenika srpskih sabirnih logora koje su tamničari ubijali skakanjem na prsni koš. Svaki pogled na novovjeke farizeje tzv. hrvatske politike izaziva teški oblik PTSP-a ili najmanje napad kardiomiopatije.

Hrvatski Sabor, ta časna institucija, pretvorena je u krčmu “Hodie mihi, cras tibi” (Danas meni, sutra tebi). Koja je više svrha licemjernog polaganja vijenaca na Bleiburgu i drugim masovnim stratištima? Zločince nitko ne procesuira. Branitelje boli kralježnica više od toga dok Hrvatska šaptom pada, napisao je Željko Glasnović.

kamenjar.com

Login Form