HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Stidnica, stidna kost, stidne usne, stidne uši?! Iskorjenjivanje riječi, a zapravo pojma ‘stid’ iz biologije, udžbenika i govora glavna je preokupacija pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić u novoj 2026. Riječ je o, za nju i bulumentu feministica, toliko presudnom pitanju da je po prvi puta ikada osnovala radnu skupinu i to za stid, tj. iskorjenjivanje istog.

Gradonačelnik Miro Bulj čestitao Dan neovisnosti Republike Hrvatske - Grad  Sinj

Bulj kaže kako nema problema s kritikama, naročito od onih “koji fašiste i ustaše vide posvuda”, ali ima problem, kao i svi Sinjani, s tim da netko narušava svetost Badnjaka i Božića u vjerničkom, katoličkom sinjskom kraju i to neće dopustiti. Detaljno nam je objasnio i tijek događaja u Sinju na Badnjak zbog kojih je dospio na naslovnice svih portala u Hrvatskoj.

Ukraine flag rich character. cartoon mascot vector | Premium Vector

Okamura je naglasio da češka sredstva trebaju prvenstveno služiti građanima, a ne financirati neograničeni rat udaljen od nacionalnih interesa. Iako je njegova retorika bila oštra, osnovno pitanje – tko plaća, koliko dugo i pod kojim demokratskim mandatom – ostaje ključno u češkoj raspravi.

A New Way to Preserve and Restore Brain Health | Neuroscience Institute

Taj narod, koji je dao svoje najbolje ljude kada je trebalo braniti domovinu, narod koji je nakon komunističke represije napokon htio bolje godine u slobodi, taj se narod suočio s činjenicom da ni dan-danas ne može slobodno govoriti ni pjevati, još samo misliti, ali i to je opasno.

Svi veliki planovi francuskog predsjednika, u rasponu od preporoda Francuske do preporoda Europske unije, padaju zadnjih godina u vodu, metaforički i doslovno. Francuska više nije stabilna država, funkcionira isključivo kao poligon za raznorazne eksperimente, uglavnom neuspješne, čak i površnom analizom shvatljivo je kako ta država žestoko puca po rubovima.

Dok se Hrvatska bori za svoj identitet i opstanak, iz kuhinje „mainstream“ medija stiže potvrda o metodama koje podsjećaju na najmračnija vremena totalitarizma. Novinar Jutarnjeg lista, Filip Pavić, u svom najnovijem tekstu „Godina bijesa“ otvoreno je priznao da se bavi nečim što nema nikakve veze s novinarstvom – sastavljanjem popisa građana i njihovim prokazivanjem represivnom aparatu.

Riječ je o ploči koja je postavljena na gradilište nove Ekonomske škole Vukovar koja bi se trebala nalaziti kod naselja Olajnica. "Republika Hrvatska, Ekonomska škola Ivan Penava, Vukovar. Do sada utrošeno više od 3 milijuna eura. Plaćeno kazni 1,1 milijun eura. Potrebno još 27 milijuna eura", piše na ploči.

Zanimljiv glazbeno-politički sudar trenutno drma Hrvatskom. Sloboda ili povratak na rigidno jugoslavenstvo. Tomašević contra Thompsona. I tako se kod nas povijest stalno ponavlja. Još od legendarnog "Hrvatskog proljeća" zabrane su obilježje diktatora. Zabranjen koncert, zabranjene pjesme, zabranjena obilježja, zabranjeni vicevi, zabranjeni prostori, zabranjene knjige, a danas mreže...

Po mnogočemu kontroverzni HDZ-ov ministar pravosuđa DAMIR HABIJAN iz (ne)poznatih razloga odbija odgovoriti na pitanje - na koje nacija ima pravo dobiti odgovor; je li na savjetničkom mjestu uhljebio bivšeg Glavnog državnog odvjetnika najpoznatijeg po sramotnom i dugogodišnjem progonu brojnih hrvatskih branitelja MLADENA BAJIĆA?!

A njen frend Senf ošteti taj isti Zagrebački proračun tako da hrvatskom revatelju Marku odbije najam Arene. Jer je ova Remi revateljica izvijateljica što ne može prodat karte za napunit garažu mog muža – rekla da ona baš ne bi da MPT dobije Porin. Pa pogledajte koliko ste se osramotili. Majke ti mile. Ti u vreći za smeće tužno Remi reveš. A taj neumjetnik proda 500 iljada i recenzira ga čitav svijet.

Šok s TV-a

Pin It

HAKOM uklanja smetnje digitalnog TV signala u Istri - Poslovni dnevnik

Zadnjih nekoliko godina izbjegavam nove filmove. One holivudske pogotovo. Znam da je pitanje minute kad će mi prodati produkte svoje kulturne i antropološke revolucije (ako takvo što uopće postoji). Pogledam ja i nove, nije da ne. Gledala sam i Barbie (!), no naprosto mi se ne da jer mi umjesto bezazlene zabave serviraju muda pod bubrege.

Od ‘identitetskog’ meta jezika, feminističkih floskuletina, zelenih budalaština, povijesnih ličnosti koje mijenjaju rasu i spol…Sve je to već dulje vrijeme dio pop kulture – filmske, glazbene…

Nisu ga lišeni ni animirani hitovi za djecu. Nisam jednom prije odlaska u kino sa svojom osmogodišnjakinjom ukucala u tražilicu ime filma koji mislimo gledati u kombinaciji s izrazom ‘woke’ da vidim što će mi slubliminalno ili nešto očitije probati uvaliti ovaj put.

Dođe vam to k’o sluđene majke koje čitaju deklaracije na svakom prehrambenom proizvodu ne bi li djetetu za ručak slučajno servirale kakav suspektni aditiv. Ovo je isto, samo nije tijelo u pitanju, već nešto puno bitnije.

Ok, mogu biti fundamentalist pa uopće ne voditi dijete u kino i bojkotirati takve proizvode, no strah me kontraefekta.

Ovako mi to sve lijepo pogledamo, no onda o tome i razgovaramo.

Šok šokova

Kako preodgoja i preoblikovanja društva nisu lišeni ni crtići, još su manje ostali žanrovi. Kad sam nekidan gledala na TV-u filmski hit, napeti triler tamo negdje iz druge polovice 90-ih sa samim teškašima od glumaca, skoro sam doživjela šok.

Legendarna holivudska glumica izgovara sljedeće:

Dijete treba oba roditelja. To je jedan od razloga zašto je brak svetinja.

Molim!?

Možete li zamisliti film snimljen u zadnjih pet godina s takvom rečenicom. Jasnom kao dan?!

U nevjerici se muž i ja pogledamo: Pa je li ovo moguće?

Ova rečenica zvučala je kao romantični epitaf nekim prošlim vremenima. Vremenima kad su djeci trebala oba roditelja i kad je brak bio svetinja. Pa i u Hollywoodu.

A prošlo je samo 20-30 godina. Dovoljno da se unište kompletni stupovi društva.

Da djeca odrastaju bez očeva ili s onima čija je očinska uloga potpuno anulirana.

Da je otac odavno izbačen iz jednadžbe koju nam ova kulturna revolucija, a nipošto evolucija, servira.

Da je brak svetinja?! Kako retrogradno, a?

Umjesto toga, kao novi trend imamo jednoroditeljske obitelji. Pa tzv. dugine obitelji, pa potenciranje životnog stila bez djece. Ili onog u kojima djecu mijenjaju mačke i psi.

Ili uopće nemamo obitelji jer ta je riječ u svoj punini, ne onakva karikaturalna kakve su ‘obitelji’ ranije navedene, posljednji bastion svijeta koji je sažet u rečenici: ”Dijete treba oba roditelja. To je jedan od razloga zašto je brak svetinja”.

Dok srljamo u kulturnu, duhovnu i antropološku propast, teško je smo uzeti kokice i mirno promatrati.

Nema kapitulacije, iako se svojski trude doprijeti upravo do najmlađih. Nuklearna obitelj može, baš kao i u režimu u kojem smo ranije živjeli, ostati ili postati sigurno mjesto. Mjesto u kojem se priča o stvarima o kojima se ne priča u školi ili na radnom mjestu. Mjesto u kojem se njeguju vrijednosti koje je svijet otpisao.

Gdje naći alternativce?

Pa makar bili neprilagođeni, makar bili alternativci, gerilci i vrlo, vrlo subverzivni.

Jer oni koji su se kitili donedavno upravo ovim pridjevima postali su kulturna i društvena elita. Pogledajte sadržaj Subversive festivala i bit će vam jasno da je njihova subverzija polučila popriličan uspjeh i da se ne može više nazivati subverzivnom iako serviraju isključivo kulturnu i društvenu kloaku.

Pogotovo uz institucionalnu i financijsku podršku struktura vlasti.

To vam dođe na isto kao i s punkerima. Bunt protiv establišmenta one preživjele pretvorio je u establišment.

Ako mi ne vjerujete, pogledajte samo bračni par Kekin.

Alternativce današnjem ‘ispravnom’ načinu života možete pak tražiti na Hodovima za život, Antunovskom hodu mladih, na Progledaj srcem…

Ne u Močvari kao nekad. Tamo možete naći pola gradske vlasti. Nipošto alternativce.

narod.hr

Login Form