Zadnji komentari

Javor Novak: Državne sinkope

Pin It

treba nam mnogo zviždača

Nakon što je Zdravko Mamić šokirao hrvatsku javnost optužbom kako su neki osječki suci korumpirani, to se uskoro pokazalo točnim. Sada je isplivala i navodna korumpiranost šibenske sutkinje Maje Šupe. Završila je u istražnom zatvoru zbog navodnog primanja 15.000 eura kako bi presudom pogodovala jednom poduzetniku.

No, to dovodi u pitanje i njezine prethodne presude a sudila je, točnije povjerovala je i u Horvatinčićevu sinkopu. Uz ovu najnoviju aferu, nastalu neposredno prije odlaska te sutkinje u ovako krasnu mirovinu, u javnost se izašlo i s podatkom kako je nedavno još šestoricu sudaca udaljilo s obavljanja dužnosti zbog narušavanja ugleda profesije ali i zbog korupcije. Nije dakle uopće upitno da je Mamić iznio istinu o dijelu hrvatskoga pravosuđa. I to kao prvi.

Vesna je Balenović, kao Inina zviždačica odavno javno govorila o kriminalu u INI. Poznato je što je sve prošla, kolika maltretiranja sve dok njezine optužbe nisu gurnute pod tepih. Još se vuče po sudovima i traži odštetu. I onda godinama poslije, što imamo? Imamo mega pljačku u INI. Očito Hrvatskoj treba još mnogo zviždača kako ih se ne bi moglo tek tako diskreditirati.

Usput Izbavitelj se čudom čudi kako je moguća takva pljačka? I mnogi novinari pišu o najvećoj pljački INE ikad. Svi kratke pameti prave se da ne znaju za stravično ubojstvo tada već bivšeg direktora INE Stjepana Đurekovića (još 1983.) i to sjekirom u glavu u Njemačkoj. Samo zato jer je pisao o kriminalu u INI i umiješanosti poznatih komunjarskih sineka. Vjerujete u to da je to bila prva pljačka INE? Sinkopirajte dalje...

rigidni Erdogan

Recep Tayyip Erdogan, kao turski predsjednik može slobodno biti nov otac turske nacije nakon velikoga Ataturka (1881.-1938.) ali Europa time nije impresionirana. Nju zanimaju ljudska prava što bi prvenstveno trebalo zanimati i nas a autokrat Erdogan ih najgrublje krši. Proganja, zatvara i muči turske novinare koji mu ne odgovaraju. Njih je sada čak 38 u turskim zatvorima! 

S inflacijom većom od 80% Erdogan istovremeno želi u EU i stalno istu ucjenjuje izbjeglicama s istoka. To bi možda sve bile unutarnje stvari Erdogana i Turske ali kad nam dolazi u posjet stvar postaje međunarodna. K tome, prije samo koji dan a neposredno prije dolaska u Hrvatsku, Erdogan je u BiH sramno izjavio kako izborni zakon (koji je na evidentnu štetu Hrvata) ne treba mijenjati! Dakle dao je izravnu, jasnu i glasnu podršku unitarističkoj i velikobošnjačkoj politici u Sarajevu. A mi bismo pojačano trgovali, tezoro je najvažnije jel' da, pa organiziramo nekakve trgovačke forume Turska-Hrvatska. S kakvim se rezultatom o preglasavanju Hrvata u BiH, bošnjačkom izigravanju Daytona, demokracije i ravnopravnosti, razgovaralo s Erdoganom? Nikakvim. On ponavlja kako se ne slaže s Hrvatskom! Eto to je uspjeh predsjednika Milanovića koji je Erdogana i pozvao. Inače to je onaj isti Milanović koji tako prečesto mlati jezikom i pokušava navodno zaštititi Hrvate u BiH. Neš ti Erdoganove i Milanovićeve zaštite. Pozivajući Erdogana u RH, Milanović je prilijepio pljusku Hrvatima u BiH jer je turski predsjednik dolazeći (i) u Hrvatsku na taj način dva puta ponovio rezolutnu podršku jednoumnim velikobošnjacima. I kako je to Erdogan došao u Hrvatsku na poziv Milanovića a prije toga je bio i u Sarajevu i u Beogradu? Jesmo li mu se mi to tek prikrpali, kad je već u susjedstvu? Ovom posjetom, još jednom, Hrvati su sporedni. Izgleda smetaju boljim cincarsko-trgovačkim odnosima, koji su prioritet nad poštenim izbornim pravilima.

Mrežama već kruži još jedan „slučajni“ podatak: 07. rujna 1566. pao je Siget i ubijeni su Nikola Šubić Zrinski i čitava posada koja se nije htjela predati Turcima. Ti su opjevani junaci-branitelji spasili i Mađarsku i Hrvatsku i Austriju. Sutradan su im glave bile nabijene na kolacoko sultanovog šatora. Istog tog 07. rujna u Hrvatsku nam je došao turski predsjednik, pozvao ga je neznalica Milanović i najsrdačnijega primio. Tko ne pamti svoju povijest ona mu se ponavlja… Tek nakon Sarajeva i Beograda Erdoganje došao i u Zagreb.Otišao je i na otvorenje već pete džamije u Hrvatskoj, one u Sisku kao impozantnog muslimanskog kulturnog centra na čak dvije i po tisuće četvornih metara. Pa da, najbolji dan za slavlje otvorenja je 07. rujna kad su osmanlije pogubile Hrvate. 

Inače, mi smo jaako kulturan narod koji drži do svoje povijesti: publika na nogama i s aklamacijom slavi slavnu Zajčevu operu Zrinski. A slavimo (čvrstoga želuca) i sultana Erdogana. Na 456 godišnjicu nabijanja junačkih hrvatskih glava na turske kolce. Imamo državnu sinkopu. Kolika nam je ono robna razmjena?

bura u čaši ljevičara

Iako je o HRT-ovu voditelju Aleksandru Stankoviću i njegovom isljedničkom „stilu“ vođenja sve odavno rečeno, svako malo pokušava se sagraditi nekakvo javno zgražanje ne bi li mu se digla popularnost. Ovoga puta isto se pokušava zbog navodno neprimjerenog načina vođenja razgovora s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem i njegovim već davno nazvanim pokretom Muzemo. Treba biti pošten pa reći nekoliko bitnih stvari. Stanković nije iskočio izvan svojih voditeljskih ovlaštenja. Voditelj ima puno pravo polemički oštro prekidati sugovornika kad primijeti da nije dobio odgovor ili da sugovornik skreće s teme.

Novinarka Maja Sever, radeći priloge o gradonačelniku, našla se u sukobu s istinom: napravila je solidneneideološke i kritičke priloge a onda se na društvenoj mreži, zbog napada svojih ideoloških istomišljenika, za isto morala tugaljivo ispričavati. To ne samo da u novinstvu nije dopustivo nego je i žalosno po integritet te inače subjektivne i ideološke novinarke. Jednom kad se javno objavi neki prilog, stajalište novinara od struke, tada nema i ne može biti isprike. Nema tu popravnog. Niti ga može biti. Mlijeko je proliveno.

privatizacija medija

Kao i Stanković, ni Sever, ni Tomašević ni po čemu mi nisu simpatični. Još manje (što je krucijalno) taj novinarski dvojac nije ni medijski vjerodostojan. Stanković (što je nedopustivo) ima omiljene goste koje ne prekida, koje favorizira i kojima je čak svojevremeno dopuštao da svojim beskrajnim solilokvijima zapravo vode i nameću ritam cijeloj emisiji. Zatim ima one koje malo prekida a mnogo im dopušta (kao u ovu nedjelju Nikoli Grmoji) a zatim ima i goste-žrtve koje siječe do bezobrazluka. No, emisija NU2 s Tomaševićem ni po čemu nije bila jedna od ove tri vrste.

Unatoč poznatoj Stankovićevoj agresivnosti Tomašević mu u predmetnoj emisiji NU2, nije ostao dužan 

(vidi:https://www.youtube.com/watch?v=05z3hQIydZY).

otporan na metke

Suprotno Stankovićevim uobičajenim upadima sugovorniku u riječ Tomašević je objasnio sve što je htio objasniti i tako su se upadice voditelja pokazale uzaludnima. U tome je, treba priznati, Tomašević bio i uvjerljiv. U čemu je dakle problem? Stvarni je problem što su i Stanković i Sever ideološki urednici i novinari, pristrani ljevičari a to bi trebalo biti profesionalno nedopustivo. Napuhani problem u ovoj emisiji nije taj što je iznesena istinita kritika Tomaševiću, nego činjenica da ni Sever ni Stanković svoga brata ljevičara nisu milovali već kritizirali. Ukratko, došlo je do sukoba na ljevici i zato se Sever po društvenim mrežama posipala pepelom a Stanković, kao privilegiran voditelj posipanje pepelom i opravdavanje za tu emisiju prepustio je HRT-u. Čarka u parteru, netko bi rekao.

Sada će se možda dublje ulaziti u tu buru u čaši ljevičara pa će se tražiti elemente uzroka u razilaženju Muzemo s tzv. SDP-om. Možemo nagađati i to da ti zagrebački kvazi socijaldemokrati nisu zadovoljni kome i koliko Tomašević dijeli poslove. Kao što se nekada govorilo: cherchez la femme, danas je adekvatnije reći: pratimo trag novca. I puf! Koalicije SDP-a i Muzemo više nema.

prometni fulanac

Među evidentne promašaje gradonačelnika Tomaševića ubraja se „rješenje“ Deželićeve gdje je biciklistima dao cijelu traku a gustom automobilskom prometu je oduzeo! Isto to i isto tako diletantski radio je i Bandić s Palmotićevom gdje je oduzeo traku automobilima i dao ju Turističkoj zajednici odnosno turističkim autobusima. Ne znam samo u kojoj je to europskoj metropoli vidio da turistički autobusi parkiraju u najstrožem središtu grada? 

A što tek reći o Tomaševićevu potpunom promašaju sa Starom Vlaškom? Izmislio je pješačku zonu koja je s istoka odijeljena žestokim prometom Draškovićevom a sa zapada isto takvim intenzivnim prometom u Branjugovoj! Kakva je to pješačka zona koja je otok, koja je odrezana od glavne pješačke zone, one oko Trga bana Jelačića!? I onda čime je pregrađena Stara Vlaška? Odurnim betonskim isluženim žardinjerama. Gdje ih je samo pokupio, s Jakuševca? Pa zar u zagrebačkim trgovačkim središtima nema ni jedne ljepše? U bojama? Po oblicima? Pravo čudo da u žardinjerama nisu donijeli i kič palme. Može i plastične, one bolje podnose zimu. Zar ne postoje hrvatski obrtnici koji proizvode luksuznu betonsku galanteriju? Zar se središte metropole „ukrašava“ betonskim ruglom?Osim što ta nazovi pješačka zona zapravo uvodi takvu regulaciju prometa koja dovodi do još većeg zagađenja grada. Dakle potpuna suprotnost ideji smanjenja prometa pješačkim zonama. Automobili sa sjevera grada sada moraju na jug sve do Đorđićeve da bi se preko Smičiklasove vrtjeli natrag gore na novu Vlašku pa tek zatim i u smjer prema istoku! Napredak, nema što.

pokušaji sa smećem

Treba reći i ovo: gradonačelnik pokušava riješiti epski problem Zagreba sa smećem i smjer u kojem je krenuo uopće nije loš. Građane samo brine, zbog mnogih nejasnoća i kontradikcija, hoće li taj smjer završiti onako kako nam je svojevremeno svojim indikativnim mentalnim lapsusom poručivao dragi druže Tito: “Mi imamo dobre zakone, samo ih još treba prOmijeniti u praksi!“

Nije sporno što će Tomašević pri rješavanju učiniti i brojne krive korake, već ih čini, ali točnije bi bilo reći da on neznalački opipava provođenje procesa, pa sustavom pokušaja i pogrješaka (sporo i diletantski) pronalazi ono konačno rješenje. Zbog toga je već zaslužio sve kritike kumapnije Stankovića i Sever u navodno spornoj emisiji a što su im ljevičari tako bučno zamjerili da su se oboje morali posipavati samokritikom. Drug su se i drugarica ideološko-politički radnici zaigrali, nisu bili na (partijskoj) liniji. Ovo im je zasad bila samo opomena, slijedi im ukor pred isključenje iz Saveza komunista Jugoslavije.

Javor Novak