Javor Novak: Tuđinski forte

Pin It

patuljci pojma nemaju

Od ponedjeljka do subote prošloga tjedna Vlada Republike Hrvatske i njezin predsjednik Andrej Plenković po vlastitim izjavama za javnost, pojma nisu imali što se to događa s prodajom dionica strateškog hrvatskog poduzeća Fortenove, nekadašnjeg giganta Agrokora.

Koliko je samo puta Plenković ponavljao da je sanirao Agrokor, kako Fortenova odlično posluje te nam se višekratno hvalio kako drži sve konce u rukama. Odakle se onda moglo dogoditi da isplivaju ovoliko misteriozne izjave o tome kako jedan saudijski bogataš preko Nizozemskog suda sasvim tajnovito a legalno (!) ulazi u vlasništvo Fortenove? Jer posao je već zaključen?! Tko je tu Dudek a tko Regica, ako ne i oboje u jednom?

kolač u tuđim rukama

Najbolji su mi u tom mutiluneki novinari koji se javno pitaju je li ovdje možda riječ o neprijateljskom preuzimanju? Ma nee ovdje samo prijatelji, ovako prijateljski, otimaju stratešku hrvatsku imovinu. Još su smješniji ekonomski analitičari koji postavljaju ovakvu tezu: mjesta strahu nema, svatko tko preuzima neku tvrtku želi ju konsolidirati, stvoriti veći profit, staviti na tržište više proizvoda i u konačnici možda jednog dana - još ju skuplje prodati. Ukratko, stručnjaci nam žele poručiti kako svjetska ekonomija ne poznaje pojam kupiti pa neprijateljski preuzeti radi uništenja konkretnog konkurenta. Razbiti, pa ficleke rasprodati. A ovdje govorimo o dragocjenim izvorima vode, o ogromnim i strateškim poljoprivrednim površinama, raznim kulturama, o desecima tisuća radnih mjesta i o više tisuća raznih proizvoda koje Fortenova stavlja na domaće i inozemno tržište. U pitanju je prosperitet cijelih županija! Kupiti Fortenovu ili većinski upravljati njome znači držati u ruci velik ključ hrvatskoga gospodarstva. Kako smo ga čuvali?

buđenje, nakon državnog udara

Tek šesti dan, tek u nedjelju, mogli smo čuti riječ stručnjaka kako je ovdje riječ o klasičnom hibridnom napadu, o pokušaju destabilizacije hrvatskog gospodarstva, o pokušaju ruskog izbjegavanja europskih sankcija, o preuzimanju koje je neprijateljsko, o tome kako je bogati Saudijac tek paravan te kako će tu biti mnogo posla za sigurnosne službe. Dobro jutro! Nakon šest dana.

S obzirom da nitko od vlasnika i upravljača Fortenove, nitko iz hrvatskih sigurnosnih službi, nitko u Vladi RH sada već ne nakon nekoliko sati već nakonpunih tjedan dana (!!) nema nikakve važne podatke o tako velikoj i strateškoj a neprijateljskoj transakciji, što je to ona drugo nego gospodarski državni udar? Bila preprodaja izvršena ili samo u pokušaju, riječ je o državnome udaru. To je forte vrlo lukavih tuđinaca, samo se trebamo pitati iza kojih se oni sve financijsko/političkih paravanaskrivaju? Trenutno nam pred nos bacaju egzotičan saudijski paravan i kupuju vrijeme a što onda ako je, kao i s Inom, u igri ponovno Rusija? Globalno-financijski igrač.

U svemu tome opet dolazimo do Ine. Dok su trećejanuari dvijetisućitih godina započeli arlaukati o detuđmanizaciji, prodali su INU (i nekoliko banaka). Sve ostalo s tom kompanijom od tada je dodatno eskaliralo, prodavalo se sve veće njezine dijelove, točnije pljačkalo se. Tako smo došli u poziciju paraliziranog i nemoćnog s Mađarskim MOL-om, koji je vidi vraga slučajno baš pred ovu zimu, u jeku početka najveće energetske krize, sada odlučio zatvoriti Rafineriju Rijeka kao jedinu u RH i to na renovaciju ne kraću od pola godine. Je li i to slučajno? Tko sve stoji iza toga?

igre u četvero, ili više?

Poznato je da je ruska naftna kompanija Surgutneftegas za 1,4 milijarde eura svojevremeno kupila 21 % dionica od Austrijskog OMV-ea. Riječ je o dionicama koje je do te transakcije OMV-e imao u mađarskoj naftnoj kompaniji MOL. U mađarskoj ili „mađarskoj“ kompaniji? Od tada MOL drži 47 % INE a Surgutneftegas 21 %? K tome za tu rusku tvrtku postoje ozbiljne indicije kako se nalazi pod izravnom kontrolom ruskog državnog vrha. I još: navodno je jedan od vlasnika i sam Vladimir Putin! Običan građanin teško može shvatiti koliko je toga točnog u svoj ovoj zavrzlami.

No, dileme više nema je li to drma Rusija ili ne, sada je ruska Sberbanka pokušala (da li i uspjela?) prodati svoj udio u Fortenovi. Pokušala je ne samo omogućiti neprijateljsko preuzimanje nego i trgovati, izvući kapital iz Hrvatske, unatoč sankcijama EU koje su nametnute okupatorskoj Rusiji. Pojavila se čak i vijest kako je kupoprodaja potpisana u Moskvi.

domaći igrači

Saborska oporba izbacila je još jedan podatak: navodno su Ameri našim sigurnjacima upravo dostavili popis ljudi u Hrvatskoj koji su ruski igrači. Bit će vrlo zanimljivo saznati ima li među tim imenima: a) „hrvatskih“ političara, b) onih pojedinaca koji su sudjelovali u nedavnoj pljački Ine i c) onih koji su pogodovali i/ili odradili posao za najnovijeg kupca Fortenove. Ma tko on bio.

U svoj ovoj skrivanoj igri oko Sberbanke i Fortenove moguć je i jedan filmski, u ekonomiji dobro poznat scenarij. Na filmu se izvrši ubojstvo pa se zapali kuća i automobil za bijeg kako bi se prikrili svi tragovi. U ekonomiji se nekretnina, dionice ili cijele kompanije često preprodaje da bi se novcu zameo trag. Pa bi se tako ovom preprodajom zamutilo vodu u korist onih koji su se pljačkom Agrokora obogatili te okoristili nastankom famozne Fortenove. Svima njima mogla bi najnovija preprodaja jako dobro doći da preduhitre brojne domaće i međunarodne tužbe za Agrokor i Fortenovu, tako da se sada odjednom pojavi neki treći, poželjno i četvrti, vlasnik tog izvorno Todorićevog zlatnoga rudnika. Da se dakle što je moguće temeljitije obrišu tragovi i da nastupi zastara a to što će kuća (ovdje država Hrvatska) biti spaljena to domaće pljačkaše uopće nije briga dok Putin takav palež upravo i priželjkuje.

No na najnoviji rasplet oko Fortenove kao i oko Agrokora izgleda morat ćemo čekati pet ili više godina jer upravo nakon toliko pustih godina još nije podignuta ni optužnica za Agrokor.Time još nemamo ni početak priče a već je treći igrač na sceni dok četvrti čeka (zasad) nevidljiv u sjeni.

odmazda

Trebamo se ponovno zapitati još nešto a mnogi su analitičari ta pitanja tijekom vremena postavljali: je li nam zaista trebalo tako drčno osuđivanje ruske agresije, slanje pomoći, organiziranje međunarodnih konferencija, blokiranje dijela ruske imovine u RH, navijanje za to da se ukrajinski vojnici obučavaju u Hrvatskoj? I sve to nakon drona upozorenja koji je udario nedaleko Studentskog doma u Zagrebu. Plenković se stalno (preko naših leđa) ističe i razmeće osudama Rusije baš kao da je Hrvatska neka svjetska sila a nije ni europska. Je li to opetovano čačkanje ruskog medvjeda sada rezultiralo i ovako opasnom ekonomskom odmazdom? Vrijeme će pokazati.

kompostirani

Nakon što je mjesecima dizao prašinu oko plavih vrećica za smeće, tog samo jednog od sedam i više vrsta smeća ako navedemo i reciklažna dvorišta, opsesivna a propala ideologija Tomislava Tomaševića opet plazi na vidjelo. Tim se vrećicama skrivao (i još će se) iza svojih militantno lijevih ideoloških tereta. On je za recikliranje i građani stvarno i recikliraju ali on ne odvozi smeće. I ne gradi kompostanu. Nije riješio pitanje kompostane pa je udario na roditelje odgajatelje, nije riješio pitanje kompostane pa sada udara na zagrebačku tradiciju obilježavanja blagdana Svih svetih.

Smiješno je što gradonačelnik glavnoga grada misli da će nas uvjeriti kako je Veleposlanstvo Alžira pri osvjetljavanju fontana ispred NSK odigralo ključnu ulogu. Tobože veleposlanstvo je to zatražilo pa su fontane osvanule umjesto s tradicionalnim likovima hrvatskih svetaca i blaženika na blagdan Svih svetih - u bojama Alžira. Tako glavni grad Hrvata slavi alžirsku revoluciju a ne svoje svece i blaženike. I sad Tomašević neuvjerljivi misli kako će mu ta podvala proći, kako su njegovi „argumenti“ valjani i uvjerljivi.

Kad ne bi podcjenjivao sve hrvatsko, sve nacionalno, sve obiteljsko i sve vjersko, Tomašević bi bio gradonačelnik svih građana Zagreba a ne samo svojih socijalističkih gojenaca. Ne bi uvozio nikakve revolucije i tuđe tradicije. Mi imamo tradicionalni blagdan Svih svetih i ne želimo hrvatski i katolički blagdan mijenjati nekakvim revolucionarnim spomen danom. Svaka čast Alžircima ali što Zagreb ima s revolucijom u Africi iz daleke 1954?(kada je započeta borba za nacionalno oslobođenje od Francuza).Hoćemo li onda po Tomaševiću slaviti dan oslobođenja i svih drugih afričkih, latinoameričkih ili azijskih država?

No, Tomaševiću je važno prekinuti hrvatsku tradiciju jer valjda u Gradu ima više Alžiraca nego katolika. Kako je proziran. Ma stavio bi on na fontane što god to bilo samo da nije katoličko, da nije hrvatsko. Sigurno nam priprema još jedno ovakvo promašeno slavlje na blagdan Svih svetih za slijedeću godinu. Još jednu revolucionarnu internacionalu jer ne smije biti ništa hrvatsko. Sigurno ima još neka revolucija koju treba obilježiti, možda dan Che Guevare ili rođendan Fidela Castra? Jer Možemosi i Tomašević tek su počeli… zamagljivati povijesne činjenice. I svirati zločinačku internacionalu u središtu hrvatske metropole. Vrijeme je da im netko zatvori pipu, ne samo pred fontanama.

alžirske žrtve

Narod.hr unosi svjetlo u potrebne nam činjenice evocirajući sjećanje na pokolj nad Hrvatima u Alžiru koji nam je i žrtvoslovno i vremenski mnogo bliži: iz godine 1993. Islamisti su nakon mučenja i ponižavanja krvnički ubili dvanaest radnika a samo dvojica su preživjela ali s doživotnim ožiljcima. Taj se pokolj zbio baš u ovo doba godine, u prosincu ali Tomašević o tome pojma nema, te mučeničke smrti nedužnih radnika Hidroelektre ne će obilježiti ni svjetlosno niti ikako drugačije, pa to su bili tek Hrvati.

Javor Novak