Javor Novak: Jakov Sedlar: „Tiha moć“
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 20 Veljača 2026 17:43
.jpeg)
U četvrtak navečer u CineStar Branimir Centru u Zagrebu u prepunoj dvorani 7. prikazan je najnoviji film Jakova Sedlara „Tiha moć“. Film je sniman po knjizi mons. Nikole Eterovića „Tiha moć. Diplomacija Svete Stolice“. Riječ je o vrsnom Sedlarovom dokumentarcu – biografiji jednog velikog čovjeka koji je u srcu Vatikana tiho godinama radio za Crkvu i za hrvatsku stvar.
Uz ovaj, kao i uz prošle filmove Jakova Sedlara vezani su kurioziteti, događaji kakvih nema u Hrvatskoj, a bome rijetki su i u svijetu. Prvo redatelj Sedlar nije pozivan u sve medije da od jutra do sutra govori o svojim filmovima (kao što to rade no name redatelji u Hrvatskoj) pa je tako redatelj Sedlar i s ovim filmom defacto persona on grata. A na to su nas navikli mediji u Hrvatskoj i novinari u Hrvatskoj. Već je postalo pravilo kojeg čujem od prijatelja: čim se o nekom filmu snimljenom u Hrvatskoj trubi po svim medijima, a novinarčeki se tuku tko će jače dokazati svoju pravovjernost pa svi govore o dva nedavna filma snimljena u Hrvatskoj (a koji nisu hrvatski filmovi), ja te filmove ne želim gledati. To su mahom protuhrvatski filmovi ili u najmanjem oni koji veličaju i žele oživjeti tzv. region.
Drugo, redatelj Sedlar ne poseže čak ni za osobnom reklamom (Facebook) neposredno pred svoje premijere, već kao da prepušta film njegovoj inokosnoj sudbini! A to je nemalo čudno, nekim bi redateljima bilo i pogubno, ali ne i Sedlaru. Jer, kino-dvorane su mu pune! Očito mi u Hrvatskoj imamo službenu profanu javnost i onu dobro obaviještenu, koja žedno prati rodoljubne teme.
Treći je kuriozitet da CineStar ne oglašava prikazivanja filmova ako oni nisu njihovi nego je ovdje riječ „samo“ o iznajmljenoj dvorani. Što to znači u praksi? Znači to da u Branimiru ne ćete moći dobiti nikakvu informaciju o Sedlarovoj premijeri! Osobno, uspio sam tek uhvatiti članak na portalu narod.hr. i na portalu Misao Matice hrvatske, a sigurno su premijeru najavljivali i katolički mediji. Ali tzv. glavni i tzv. srednjestrujaški mediji nula bodova!
Četvrti je kuriozitet da Jakov Sedlar snima filmove iznimnom brzinom i po logici stvari to bi se moralo negativno odraziti na samu kvalitetu njegovih filmova. Ali to, ni izdaleka, nije tako, dapače. Neki Sedlarovi filmovi su, nazovimo ih tako, dugometražni dokumentarci. Neki su igrani, neki kao ovaj nisu. Ali Sedlaru su filmovi sve bolji i bolji, a postprodukcija je savršena.
Peto: naravno tu se postavlja i pitanje državnih institucija u Hrvatskoj koje također nisu hrvatske, a koje ne samo da ne podržavaju Sedlarovu međunarodnu produkciju i širenje glasa i interesa Republike Hrvatske, već ga otvoreno ne žele financirati. Pa gledajte: Sedlara godinama maltertiraju kroz medije s nekakvom njegovom navodnom kotroverznošću!?
I na kraju šesta zagonetka: kako redatelj svjetskoga glasa Jakov Sedlar uspijeva financirati svoje tako jako skupe projekte koje zovemo filmovima? Pa ipak, ne samo da pronalazi sponzore, nego ih pronalazi iznimno uspješno i iznimno hitro. Samo tako filmovi Jakova Sedlara izlaze promptno: jedan za drugim, a to zahtjeva veliku marljivost i smisao za usporedna snimanja, usporedne montaže te rad na više projekata istovremeno. Stalna putovanja po svijetu da i ne navodim. Ta Sedlarova multidisciplinarnost, kad imamo i gledamo rezultate - jest iznimna.
Još dvadesetog studenog prošle godine pisao sam na ovom istom mjestu o zagrebačkoj premijeri Sedlarova odlična filma „260 dana“. U međuvremenu film je pogledalo 75.000 ljudi! I samo tri mjeseca kasnije eto Sedlarove nove premijere: film „Tiha moć“ je pred gledateljima. Sve je to moguće i čini se (gledajući sa strane) lako ostvarivo jedino s ekipom koja je sposobna pratiti taj redateljski tempo i ne samo pratiti nego „dati“ odličnu kameru, „dati“ sjajan zvuk, biti jedan perfektan narator kakav je u „Tihoj moći“ neponovljivi Dragan Despot. Cijela družba filma je kao jedna športska ekipa, grizu do zadnje sekunde dok film ne izađe na platna diljem svijeta. U siječnju ove godine tako je već bila (i) premijera filma u Berlinu.
Nepopularno je prepričavati sadržaje filmova, zato samo nekoliko naznaka. Zagrebačka premijera u četvrtak započela je prekrasnom hit pjesmom „Krist na žalu“ ali a capella! Kad je mlada gđa. Lucija Kukor u Branimir Centru pred velikim auditorijem stala u mraku dvorane pjevati tu pjesmu to je bilo fascinantno, gotovo jezivo lijepo. Bez pratnje, bez orkestra bez naknadnog montiranja i umontiravanja. Čist glas, čista ljepota. Božanstveno. Film uostalom završava s tom pjesmom ali tada uz violinu Eve Mach. I ta je izvedba bila upečatljiva, topla i snažna.
Nova knjiga mons. Nikole Eterovića „Tiha moć. Diplomacija Svete Stolice“ predstavljena je još u srpnju 2024. u župnoj crkvi u Pučišćima na Braču. Nakladnik je bila „Kršćanska sadašnjost“, a knjiga izlazi na hrvatskom, njemačkom i španjolskom jer mons. Nikola Eterović nije samo vrhunski vatikanski diplomat već je i poliglot cijele jedne skupine jezika. Vjerno radeći za Crkvu i domovinu mons. Eterović je u filmu prikazan temeljem arhivskih fotografija i vatikanskih dokumenata, a zatim i u osobnom razgovoru. Riječ je o vrhunskom intelektualcu koji je bio bliski diplomat-suradnik čak četvorice papa! A govorimo o djelovanju vatikanske diplomacije u drugoj polovini dvadesetog stoljeća posebno onda, kao što nam je to svima dobro poznato, kad je ona iskoračila i postala predvodnik, voditelj i poticatelj općeg međunarodnog priznanja mladonastajuće Republike Hrvatske. A takva se otvorena međunarodna politička aktivnost od Vatikana baš i nije očekivala. Ali je odrađena vrhunski s vrhunskim rezultatom: val međunarodnog priznanja Hrvatske postao je nezaustavljiv.
Kad pogledate Sedlarov najnoviji film „Tiha moć“ i biografiju jednog prelata koji je desetljećima u Vatikanu i međunarodnim vodama radio na dobrobit Crkve ali i pro domo sua za svoj zavičaj, postane vam još smiješnija (a već je ionako tragikomično smiješna) nekakva Granićeva auto-hagiografija: „Diplomatska oluja“. Knjiga ja pa ja, naravno bez ključnih igrača koji su pripremali i izveli VRO Oluju. Posebno je zanimljivo što neki suvremenici (nomina sunt odiosa) navode da je na prijedlog da se ide u tu vojno redarstvenu operaciju Mate Granić bio izrazito protiv?
A tko je s druge strane bio „bodul“ Nikola Eterović? Kako piše portal „Misao“ Matice hrvatske, mons. Nikola Eterović rođen je 1951. u Pučišćima na otoku Braču. Započeo je u rodnoj Hvarsko-bračko-viškoj biskupiji. Za svećenika je zaređen s dvadeset i šest godina. Brzo postaje zapažen, na papinskim sveučilištima stječe doktorat iz kanonskog prava. Već kao pitomac prestižne Papinske crkvene akademije, godine 1980. (s 29) ulazi u diplomatsku službu Svete Stolice. Biskupski red primio je 1999. (sa samo 48 godina) i to u hvarskoj katedrali po rukama državnoga tajnika Svete Stolice, glasovitog kardinala Angela Sodana. Nikola Eterović bio je nuncij u Obali Bjelokosti, Španjolskoj, Nikaragvi, Ukrajini, a sada je u Njemačkoj. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 1999. godine nadbiskupom i poslao za nuncija u Ukrajinu, gdje je organizirao povijesni posjet Pape toj zemlji, unatoč velikim protivljenjima drugih konfesija. Od 2013. godine, po odluci pape Franje, služi kao apostolski nuncij u Njemačkoj, upravljajući jednom od politički najutjecajnijih nuncijatura na svijetu.
U premijerno prikazanom, ovom vrlo uvjerljivom filmu Jakova Sedlara, osim naravno samog mons. Eterovića koji plijeni eruditstvom i skromnošću, istakla se i poznata novinarka Nove TV Ivana Petrović. Što nas nimalo ne čudi ali nas veseli slušati ju. Njezino znanje kao da ne poznaje granice pojedinih područja. Koje god pokriva ona ga približava publici na kongruentan način kako neki nisu u stanju niti čitati napisano.
Sve ostalo neka vam postane osobno poznato kad odgledate ovaj film. Mons. Nikolu Eterovića, apostolskog nuncija u Njemačkoj, jednog od najvažnijih vatikanskih diplomata današnjice inače zovu i vrhunskim diplomatom koji je spajao Hrvatsku i svijet. Zar to ne govori dovoljno? Film vam vrlo rado preporučujem.
Javor Novak
