Slijedi iskapanje žrtava iz 1945. ispod zgrade Autobusnog kolodvora?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 12 Ožujak 2026 15:02
Među njima je bilo i ranjenika iz zagrebačkih bolnica. Brojni od njih su mučeni i likvidirani, a stotine ih je s Kanala odvoženo na obale Save i strijeljano bez suda. Neki od njih likvidirani su čak, prema svjedočanstvima, i u samom logoru na Kanalu i to vrlo brutalno, čak, prema nekim svjedočanstvima, i pred očima članova obitelji.
Nekadašnji kandidat za zagrebačkog gradonačelnika i zastupnik u Skupštini Grada Zagreba Tomislav Jonjić već dulje vrijeme proučava dnevničke zapise prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, a neke od fragmenata objavljuje i na svom Facebook profilu. O tome je već ranije pisao i portal Direktno.
Posljednja njegova objava, međutim, mogla bi šokirati i zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića. Naime, kako je ranije pisao već portal Direktno jedan od najavljenih gradskih projekata je obnova Autobusnog kolodvora i njegovo preseljenje na novu lokaciju. No možemovska većina u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, kao i sam gradonačelnik pritom su zanemarili povijesni tragični aspekt same lokacije, na kojoj je i nakon ulaska partizana u Zagreb u svibnju 1945. i u razdoblju nakon toga ostao logor Kanal.
Bio je to zloglasni partizanski logor u kojem je bilo zatočeno najmanje deset tisuća hrvatskih vojnika i civila.
Jonjić, među ostalim, piše:
"...A šest godina ranije, pred kraj kolovoza 1983. Tuđman je dovršio čitanje nekog 'elaborata' koji su pod naslovom 'Današnji trenutak' navodno sastavili 'katolički intelektualni krugovi'. Ne identificira pobliže o čemu se radi, ali je mnoštvo zanimljivosti iz tog teksta unio u svoj dnevnik, pa i ovu: "Jakov Blažević je 1945. u logoru na Kanalu rekao: 'ima vas tu koji ćete biti obješeni, a ima i onih koji će biti samo strijeljani.“ (F. Tuđman, Osobni dnevnik, sv. 2, str. 436.)
Stravične izjave Jakova Blaževića
Sliči na Blaževića, njegov "antifašizam" i njegovu pamet, zar ne? Potonji su trebali biti počašćeni strijeljanjem: komad žice, pa tane u zatiljak i neka bezimena raka (nad koju se kasnije po potrebi može staviti ploča s natpisom: "žrtve fašističkog terora")... A da je na Kanalu (mjestu gdje se nalazi današnji zagrebački Autobusni kolodvor) Blažević i osobno probirao žrtve za klanje, uglavnom je općepoznata stvar, a ima svjedočenja koja su puno okrutnija i drastičnija od ovoga.
I Tuđman je znao za te komunističke zločine
Iz istog je "elaborata" Tuđman 30. kolovoza 1983. zapisao kako je Vladimir Bakarić na X. sjednici CK SKH u siječnju 1970. izjavio: "...u tkivu hrvatske nacije mi smo išli na rezanje do kraja", a da njegova (Bakarićeva!) „sestra Štefica opravdava si brata po Zagrebu: 'nije važno što je on učinio, nego je važno što je on spriječio.“ (F. Tuđman, Osobni dnevnik, sv. 2, str. 436.) Hoće li se time reći da je Bakarić svoju savjest tješio: pobili smo mi "antifašisti" dosta, ali da nije bilo mene, pobili bismo još i više Hrvata?", ističe Jonjić.
Naime, nakon Drugog svjetskog rata Jakov Blažević bio je glavni javni tužitelj Narodne republike Hrvatske, te je osobno zastupao optužbu u montiranom političkom procesu protiv blaženog Alojzija Stepinca. Potom je desetljećima obnašao brojne važne političke dužnosti u komunističkom režimu bivše Jugoslavije.
Podsjetimo, tadašnja OZN-a (Odjeljenje za zaštitu naroda) u svibnju 1945. osnovala je sabirni ‘Logor na Kanalu’, na mjestu današnjega Autobusnog kolodvora. Bio je to jedan od nekoliko zloglasnih OZN-inih logora u Zagrebu (Maksimir, Prečko...), a potkraj NDH na zagrebačkom Kanalu (u barakama na Radničkoj cesti) su Nijemci dovodili muškarce pokupljene po Zagrebu i okolnim selima prije nego su ih slali na prisilni rad u Njemačku.
Brutalna mučenja i pogubljenja
Na taj su prostor u svibnju 1945. bili dovođeni mnogi uhićeni zagrebački intelektualci i zarobljeni pripadnici Hrvatskih oružanih snaga, a nakon 15. svibnja i mnogi zarobljeni na Bleiburgu. Postoje brojna svjedočanstva ljudi koji se sjećaju tih logoraša i dolaska rodbine koja im je donosila hranu, uz psovke i maltretiranja tamošnjih partizanskih čuvara. Među njima je bilo i ranjenika iz zagrebačkih bolnica. Brojni od njih su mučeni i likvidirani, a stotine ih je s Kanala odvoženo na obale Save i strijeljano bez suda.
Neki od njih likvidirani su čak, prema svjedočanstvima, i u samom logoru na Kanalu i to vrlo brutalno, čak, prema nekim svjedočanstvima, i pred očima članova obitelji.
Slijedi iskapanje žrtava iz 1945. ispod zgrade Autobusnog kolodvora?
Ministarstvo hrvatskih branitelja, kojem je na čelu Tomislav Medved, dosad je vrlo detaljno i uporno istraživalo lokacije žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, a kako se zgrada Autobusnog kolodvora nalazi na mjestu nekadašnjeg logora Kanal dosad nije moglo provesti terenske izvide.
No ako se, kako najavljuje Tomašević, krene u rušenje zgrade i preseljenje Autobusnog kolodvora Zagreb, nema zapreka da se to ne učini. Uostalom, dosad su i terenski izvidi i ekshumacije provedene na desetine lokacija, a ekshumirane su stotine žrtava u Zagrebu i u okolici. Uglavnom sve potencijalne lokacije partizanskih stratišta su izvidima i iskapanjima i potvrđena, o čemu je pisao ranije i portal Direktno.
