Klijentelistički sustav u Hrvatskoj prijeti uništavanjem države
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 07 Siječanj 2024 17:19
Uz slugansku, koruptivnu i nesposobnu političku klasu, rastrojene institucije i izostanak ikakve strategije hrvatski je narod na putu da kroz pedesetak godina postane manjina u vlastitoj zemlji. Hoćemo li mirno gledati takav scenarij?
Godinu iza nas u Hrvatskoj je obilježilo uvođenje eura i ulazak u Schengen. Potonji je zbog migrantske krize u mnogim aspektima suspendiran, a nadolazeći još snažniji migrantski kaos (dogovori EU birokrata Dijanovićteško ga mogu spriječiti) još će ga više dovesti u pitanje. Čim izbije neka snažnija kriza u EU, bilo da govorimo o ekonomskoj, migrantskoj ili korona-krizi preko noći temeljna načela EU-a dolaze u pitanje. Nije u krivu Politico kad utjecaj EU-a izjednačava s onim od neke humanitarne udruge.
Nova iseljavanja
Koliko god se vladajući trudili prikazati ulazak Hrvatske u eurozonu kao epohalan uspjeh, činjenica je da nije moglo postojati gore vrijeme za taj čin. Već prije ulaska u eurozonu standard građana pao je za oko 10 posto. Sada je taj pad oko 20 posto. Inflacija divlja, a standard prosječnog Hrvata i dalje opada. Kad su se u vrijeme korona-krize zaključavala gospodarstva i trgali lanci opskrbe nije se mislilo na posljedice. Danas se većina gospodarskih problema svaljuje na rat u Ukrajini. No i korona-agenda snažno je doprinijela gospodarskom padu.
U situaciji visoke inflacije i slabog rasta gospodarstva (slabo raste čak i Kina), kad i njemačka ekonomija, kao motor EU-a, ima velike probleme, ulazak u eurozonu nije predstavljao pametan potez. Mnogi su prelazak na euro iskoristili za špekulacije i lov u mutnom. Već je postalo „legendarno“ špekulantsko zaokruživanje cijena. Ako je nešto bilo 10 kuna, sada je „zaokruženo na 2 eura“. Lakomost i poriv za grabljenjem posebno su vidljivi kad je u pitanju morski turizam. Istina je da je tu u pitanju slobodno tržište. No i dizanje cijena ima svoje granice.
Brojni ljudi sve teže krpaju kraj s krajem od prvog do prvog, a proći će godina i godina dok se rast plaća izjednači s rastom cijena. Tjedan dana mora, ako netko nema vlastitu nekretninu, nedostižno je za većinu ljudi u Hrvatskoj. Na inflacijakraju dana, visoka inflacija i pad standarda dovest će do novih iseljavanja iz Hrvatske. Ni u inozemstvu, a posebno u Njemačkoj nije više bajno. No postoje daleko veće mogućnosti zapošljavanja i kombiniranja više poslova.
Još do pred desetak godina šefovi na građevini izrugivali su se s radnicima. „Takvog majmuna kao ti nađem na svakoj grani“, govorio je svojim radnicima jedan živopisni „gazda“ koji paradigmatski oslikava mentalni sklop mnogih hrvatskih pseudopoduzetnika. Danas tih „majmuna“ više nema. Pola milijuna ljudi iselilo je iz države. Pronaći kvalitetnog majstora, koji ne će fušariti i zahtijevati dnevnicu neurokirurga, na bilo kojem području postaje sve teže.
Dok Hrvati odlaze iz države, u Hrvatsku dolaze ljudi iz drugoga civilizacijskog kruga. Kuda to vodi vidjeli smo i pred kraj godine na francuskim, njemačkim i austrijskim ulicama. Pola milijuna Hrvata iselilo je iz države, a upravo će toliko stranih radnika prema procjenama biti u Hrvatskoj do 2030. Kako to nazvati nego zamjenom stanovništva?
Raj za korupciju i muljaže
Brojne nepravilnosti i kriminal u vremenu privatizacije reflektirali su se na ukupni mentalni sklop hrvatskog društva. Mnogima je san preko noći zaraditi velik novac. „A, ti kao ne bi ukrao da si mogao, nisi valjda budala?“. Ovo je euriprosječan rezon mnogih u Hrvatskoj. I upravo je ta rečenica opljačkala državu. Mnogi i dalje na državu gledaju kao na mjesto za hajdučiju i ratni plijen. Nisu problem samo političari, nego i mentalni sklop onih koji za njih glasuju. Sličan se sličnom veseli.
Imetak koji se u bogatim zemljama stječe kroz naraštaje u Hrvatskoj se želi preko noći. Bez sjetve želi se obilna žetva. S takvim mentalitetom, u situaciji nefunkcioniranja pravosuđa, Hrvatska će i u idućim desetljećima ostati zarobljenom državom u kojoj partikularne skupine jako dobro žive, a većina krpa kraj s krajem.
Već danas većina vikendica na moru u stranom je vlasništvu. Iako mnogi fanatici slobodnog tržišta nastoje dezavuirati ikakvu priču o tome da Hrvatska postaje plijen bogatijih zemalja, činjenice gotovo upravo tome u prilog. Hrvatska je postala za Njemačku i druge bogatije zemlje mjesto isisavanja radne snage i resursa.
Nije jedan bivši njemački kancelar bez razloga predložio da se školsko-obrazovni sustav u zemljama tzv. zapadnog Balkana, gdje on vidi i Hrvatsku, treba prilagoditi njemačkom tržištu rada. Bogatijim zemljama Hrvatska je mjesto za isisavanje radne snage i resursa. I mjesto za kupiti dobru vikendicu. To je tako zato što je Hrvatska raj za korupciju i muljaže.
Aktualna afera „Mreža“ nikoga u Hrvatskoj ne bi trebala čuditi. Izvlačenje novca iz ministarstava i državnih poduzeća staro je zanimanje hrvatske političke klase. Ono što ovih dana vidimo na primjeru Ministarstva gospodarstva zapravo samo predstavlja predložak kako pojedinci slizani s vlašću potkradaju javni novac.
Rad protiv države naslijeđe je nekih bivših vremena kad je Hrvatska bila dio nadnacionalnih, često protuhrvatskih korupcijakoncepcija. No isti je mentalitet ostao i nakon stvaranja hrvatske države. Hajdučenje po državnom proračunu, potkradanje i općenito korištenje države za ostvarivanje partikularnih interesa smatra se nečim najnormalnijim u glavama političkih mešetara i razbojnika.
Jagma za nekretninama mnogim je političarima iznad svega. Mnogi hrvatski političari imaju milijune kuna vrijedne nekretnine koje nisu uz redovita primanja mogli steći ni za tri života. Ono što se, kako napisasmo, u zapadnim zemljama stječe tijekom nekoliko naraštaja, domaći primitivci steknu za nekoliko godina, samo ako imaju dobru špagu pa uspiju prenamijeniti zemljište ili izvesti neku drugu muljažnu operaciju. Čak i činovnici koji u poreznoj upravi rade za plaću od tisuću eura u Hrvatskoj znaju imati jahte, jer očito drže štangu onima koji muljaju s porezima.
Na putu propasti
Hrvatska je za one slizane s politikom zaista zemlja snova. Uz nimalo truda i rada preko noći se dođe do velikoga imetka. Usred gubitka vrijednosti i vrijednosnih orijentira naravno da i tzv. mali ljudi krenu relativizirati pa je usred šire društvene zajednica jagma za novcem postala osnovna misao vodilja prema onoj „u se, na se, i podase“. Ako oni crnogore mogu krasti, mogu si i ja barem nešto sitno popaliti negdje na poslu, makar kakvu kemijsku olovku ili malo papira, misli si prosječan čovjek.
Mala prilika stvara male, a velika prilika velike lopove. Ako je želja za zgrtanjem novca preko noći postala opća pomama, onda se takvu društvu ne piše dobro. Problem pri tom nije u ljudima. Problem je u Sustavu. U Hrvatskoj danas, kao što sam već mnogo puta istaknuo u svojim tekstovima, de facto vlada ozračje nekažnjivosti za teške kriminalne radnje kad su u pitanju visoko pozicionirani političari i njihova svojta.
Klijentelistički sustav u Hrvatskoj prijeti uništavanjem države. Engleski povjesničar Edward Gibbon u znamenitom djelu (objavljenom u šest svezaka) „Slabljenje i propast Rimskoga Carstva“ kao jedan od ključnih čimbenika koji su doveli do propasti Rima navodi – današnjim rječnikom govoreći – upravo klijentelizam, tj. unutrašnju korupciju, rasipnu potrošnju i visoke poreze.
Uz slugansku, koruptivnu i nesposobnu političku klasu, rastrojene institucije i izostanak ikakve strategije hrvatski je narod na putu da kroz pedesetak godina postane manjina u vlastitoj zemlji. Hoćemo li mirno gledati takav scenarij?
