Mene kao građanina isključivo veseli nestabilna koalicijska vlast

Pin It

Zato će za nas biti najbolje da ne pobijede SDP s partnerima ni HDZ s manjincima. Zato ljudi zašiljite olovke i izađite masovno na izbore, jer ovo je jedini način promjene vlasti i odnosa. Onaj drugi način bude uvijek bolan za mnoge obitelji i ostavlja ožiljke za sva vremena.

Sabor je samorazpušten. Rok za izbore je zakonski određen, a Predsjednik države donosi odluku o izborima. Određen je nadnevak, ali to je dan u sredini tjedna. Zašto? Postoji nekoliko špekulacija. Milanović je taj dan odredio da našteti HDZ-u i anemičnom Plenkoviću, zato jer postoji opasnost da se razpadne predizborna koalicija „lijevih“, koji su svoju jedinstvenost (a jedinstveni su samo u želji da sjednu u stolce današnjih vladara), viđeno na Markovom trgu, a sloga je trajala toliko dugo koliko i galama i govori na trgu i možda Milanovićeva praznovjerna želja da se ponovi situacija od 3. siječnja 2000., tada je naime bio također radni dan.

Da ne bi bilo dosadno, pobrinuo se ponovno Zoki. Predsjednik države je najavio svoju kandidaturu za Predsjednika vlade. Možda bismo bili iznenađeni, ali smo to već čuli od vječne studentice prava Sandre Benčić, koja je davno najavila svoju nakanu da se kandidira za predsjednicu vlade. I dok se takva glupost njoj, kao pravnici koja ne može naći diplomu, može progledati kroz prste, isto je najavio i Mostov Nikola Grmoja, kojem se takva glupost može oprostiti kao prosvjetnom radniku, naša Sandra je za sobom povukla pravnike. Tako slušamo Peđu koji velikodušno prepušta mikrofone dalekovidnice Zokiju negdje izpred Sveučilištne knjižnice (danas HDA) i, veleumni Zokijev dribling. Odkad je umro Mustafa Nadarević, nema više zbunjenih i normalnih, ostali su samo oni prvi.

Mnogi fakulteti su završavani u Banjoj Luci za vrijeme stajanja autobusa na kolodvoru, nu za pravni fakultet nisam to čuo, ali danas vjerujem da je i to moguće. Nekoliko je datosti u izbornom zakonodavstvu definirano u detalje, koje ova ekipa uredno ignorira.

Predsjednik države je predsjednik svih građana i ne smije biti vezan za neku stranku. Zoki je pljunuo na te zakone (onako partijski) ne vrijedi za odabrane zakon koji vrijedi za komuniste. Oni su posebna kategorija. Dakle, Zoki veli da ostaje Predsjednik, ide na izbore i nakon pobijede u koju nema sumnje, postaje mandatar. Nosi pobjednički rezultat izbora na Pantovčak, da od Predsjednika države dobije podršku i potpis da formira Vladu. Nadam se, mada to nije precizirao, a kada je riječ o Zokiju i to je moguće, da Zoran Milanović na Pantovčak dolazi Milanović Zoranu i zatim Milanović Zoran podpiše Zoranu Milanoviću koji se vraća u Hrvatski državni Sabor da mu listu blagoslovi saborska većina. Neki kažu, da Zoki mora dati ostavku na mjesto Predsjednika države, a da ga za to vrijeme mijenja Njonjo. Kako sad to? Njonjo je razpušten sa svim ostalim saborskim zastupnicima. Bivši primus inter pares je trenutno primus inter nulas, ukratko „0“. – nema ga.

Te spomenute eskapade je 17. ožujka 2024. u Acinoj emisiji NU 2 kao gost ponovio Peđa. Još jedan ni zbunjen ni normalan. Jedini zajednički nazivnik, tu moram izostaviti Grmoju, svima je pravni fakultet i obiteljska komunistička prošlost te odgoj prema tim pravilima.

O svemu su se oglasili i neki profesori ustavnog prava, zato s osobitom radoznalošću izčekujem razplet ove papazjanije.

Proteklog tjedna sam nazočio nekolicini stranačkih skupova. Na tim skupovima su bili članovi, simpatizeri i radoznalci. Tu sam uočio, da su svi (naravno iz različitih motiva) bili oduševljeni očekivanim promjenama. Na skupovima nevladajućih očekivali su bolje sutra, neki samo za sebe, a neki za cijelu zajednicu.

Nu, zajedničko svima je bilo želja za boljim i sigurnijim sutra i, krajnja naivnost ili da budem kritičan površnost. Na skupovima je zajedničko ne želimo dalje ovako, ali ne želimo se osobno zauzeti da nam bude bolje, neka to rade drugi. Predstavnici su prikazivali svoje uspjehe, osobna odricanja, ali od samo jedne podpuno nove stranke (ne baš originalnog naziva – Pravo i pravda) sam čuo da traže ujedinjenje svih stranaka suverenističkih težnji, konzervativnih pogleda, u svakom slučaju antiglobalističkih.

Ubijali nas za korona ludila!

Ta stranka je jedina prigrlila i podržala ljude koji su se protivili maskama, distanci, razbijanju zajednica, nenormalnim normama ponašanja na javnim mjestima (u lokalu smiješ sjediti bez maske, čim se ustaneš, moraš staviti masku – kao dio bazena u kojem se smije pišati), odbijali cijepljenjima nazovi cjepivima (danas svjedočimo pomoru od galopirajućih karcinoma). I mada taj zločinački narativ još uvijek traje, danas samo od te stranke možemo dobiti barem moralnu podporu. Dodamo li tomu da su svjestni kako nema uspjeha izaći bez široke koalicije i dogovora prilikom podjele mijesta i provođenja programa.

Mene kao građana veseli isključivo nestabilna koalicijska vlast. Da pojasnim, o svemu se koalicijski partneri moraju dogovarati, a to narodu omogućava malo komotniji život, manje nekontroliranog zaduživanja zemlje u inozemstvu, k tome i za nepoznate razloge. Dakle, danas smo mi građani izključeni iz svake informacije, a pogotovo odluke ima li zaduživanje i kupovanje koje-čega smisla za državu, a istočasno zadužuje svakog građana pa i, nerođenu djecu tko zna zašto.

Koalicija je oblik u kojemu građani malo mirnije žive, jer koalicijski partneri nadziru jedan drugoga, ako zbog ničega drugog, da ne budu obmanjeni. Saborskim zastupnicima je to malo više posla i dogovaranja. Zato će za nas biti najbolje da ne pobijede SDP s partnerima ni HDZ s manjincima. Zato ljudi zašiljite olovke i izađite masovno na izbore, jer ovo je jedini način promjene vlasti i odnosa. Onaj drugi način bude uvijek bolan za mnoge obitelji i ostavlja ožiljke za sva vremena.

Zlatko Janković/hrvatski-fokus.hr