Vjera Andrijić trebala je umrijeti u zatvoru zbog onog što je napravila u Širokom Brijegu
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 06 Ožujak 2025 19:10
Malo je onih koji poznaju osebujnog generala Ljubu Ćesića Rojsa moglo zamisliti da bi se baš on mogao pojaviti u društvu stogodišnje partizanke. Poveznica između omiljenog hercegovačkog generala i vremešne Splićanke Vjere Andrijić jest druga inauguracija predsjednika Zorana Milanovića, koji svoj novi mandat na Pantovčaku duguje i dobrom dijelu desnog biračkog tijela.
Ono je u svojevrsnoj ideološkoj krizi identiteta pa je, u pomanjkanju adekvatnog lidera na desnom spektru, upravo u Milanoviću prepoznalo svojeg novog vođu, dijelom i zbog njegove navodne ideološke transformacije koja je obilježila prvi mandat bivšeg čelnika SDP-a. Već zbog toga što se Andrijić našla na popisu uzvanika za predsjednikovu inauguraciju mogla bi se propitivati Milanovićeva navodna sklonost desnom biračkom tijelu, koje kao da je zaboravilo da na Pantovčaku sjedi bivši premijer zbog kojeg su branitelji tjednima prosvjedovali u šatoru u Savskoj, ili pak premijer koji se gorljivo borio za ćirilične ploče na vukovarskim pročeljima.
To je, čini se, s uma smetnuo i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, koji je kao predvodnik prosvjednika protiv ćirilice i uspio doći na čelo toga herojskoga grada. Heroji su za mnoge i pripadnici HOS-a, koji su svojevrsni simbol desnice u Hrvatskoj, iste one desnice koja je Milanoviću omogućila još jedan mandat, zaboravljajući da je to predsjednik koji je zagovarao bacanje HOS-ove ploče iz Jasenovca.
Opće oduševljenje
Sve u svemu, Milanović je populist koji govori ono što narod želi čuti, gradeći tako svoj politički imidž i strategiju za ostanak u politički pogubljenom društvu licemjera koji su se prije samo nekoliko tjedana zgražali zbog pojavljivanja nesretne i vidno nestabilne HDZ-ovke Tee Franjić u stožeru njihova predsjedničkog kandidata, o čemu su na sva zvona izvještavali svi domaći mediji, ismijavajući djevojku koja najblaže rečeno nije izgledala najbolje. Istini za volju, da je protokol HDZ-a odradio svoj posao kako je trebao, Franjić se ne bi pojavila na tako važnom skupu, ali kada se već pojavila, do detalja je obrađena njezina biografija, kriminalna prošlost, pa u konačnici i analiza onih koji su podbacili u organizaciji.
Da živimo u društvu u kojem vladaju licemjerje i lažna tolerancija, vidljivo je baš na primjeru Milanovićeve inauguracije i činjenici da je ondje, uz oduševljenje prisutnih gostiju i predstavnika medija, dočekana Vjera Andrijić, kao da je riječ o kakvoj dobroj baki koja je netom prije inauguracije sa sebe stresla tragove brašna od friško spravljene pite od jabuka. Tko je i što je vremešna partizanka, široj je javnosti ovih dana otkrio saborski zastupnik Igor Peternel, čija objava u medijima nije odjeknula ni upola kao prisutnost Tee Franjić u HDZ-ovu stožeru. Peternel je naime na svojem profilu na Facebooku objavio da je partizanka koju je Milanović pozvao na inauguraciju ubijala franjevce u Širokom Brijegu i zapalila tamošnju crkvu. Pojednostavljeno rečeno, bila je sudionica ratnog zločina za koji ne samo da nije odgovarala nego se njime i javno hvalila, a nijedna nadležna institucija na to nije ni trepnula. Zbog izjave da je svjedočila partizanskom osvajanju Širokog Brijega u priču se uključio i DORH, a o tome što je vidjela Andrijić bi trebala posvjedočiti i tužiteljstvu koje je planira pozvati na ispitivanje.
Partizanka koja je gostovala na Milanovićevoj inauguraciji o svojim je pothvatima govorila u intervjuu VIDA TV-u, televiziji u vlasništvu SNV-a kojim godinama predsjeda saborski zastupnik srpske nacionalne manjine i čelnik SDSS-a Milorad Pupovac, čija je stranka i u aktualnom mandatu neformalni koalicijski partner ne samo Plenkovićeva HDZ-a nego i Penavina Domovinskog pokreta te se, unatoč najavama iz predizborne kampanje, i dalje financira novcem hrvatskih građana. Andrijić je u tom intervjuu prilično detaljno opisala ulazak u Široki Brijeg, kada je sa svojom zločinačkom družinom pobila franjevce i zapalila crkvu. “Riječ je o jednom od bizarnijih skandala, da se takve zločince poziva na inauguraciju predsjednika”, ocjenjuje Peternel i nije daleko od istine. Prisutnost Vjere Andrijić na predsjednikovoj inauguraciji mnogo je veći skandal od onog nedavnog u HDZ-ovu stožeru.
Tema za pravosuđe
Pitanje je je li predsjednikov protokol znao za taj intervju i prošlost stogodišnje partizanke, ali neznanje u ovako važnim situacijama teško da može biti opravdanje jer nije riječ o mlijeku kojem je istekao rok i koje se može skloniti, nego o događaju i propustu koji bi, da živimo u uređenoj, civiliziranoj zemlji, bio tema na svim naslovnicama. Da smo kojim slučajem zemlja koja je raščistila sa svojom prošlošću, tada bi vjerojatno i taj intervju bio tema koju bi otvorila pravosudna tijela. Uostalom, dio desnih analitičara, povjesničara i stručnjaka već poziva da se Vjeri Andrijić sudi iako je u godinama, pa podsjećaju da ni Andrija Artuković nije bio puno mlađi kada se protiv njega vodio sudski proces.
Umjesto toga, naša se politička krema u društvu predsjednika, predsjednika Ustavnog suda i omiljenih generala slikala s Vjerom Andrijić, posljednjom partizankom koja se borila i na Neretvi i na Sutjesci, pa i po Hercegovini, u Širokom Brijegu i Mostaru, u koji je Milanović tijekom prošlog mandata rado navraćao kao cijenjeni gost. Tako je uostalom dočekivan u cijeloj Hercegovini, u kojoj mu je vrata širom otvarao general Rojs, najavljujući ga kao novog predsjednika Tuđmanova HDZ-a, i ne sluteći u kakvom se društvu našao kada je, odjeven u svečanu odoru, stigao na predsjednikovu inauguraciju.
Čini se da je Andrijić još pri pameti, kažu Hercegovci s kojima smo razgovarali i navode da ne bi bilo loše da na sudu odgovori na pitanja tko je, kada i kako likvidirao fratre u Širokom. “Ne vjerujem da je bolničarka zaboravila. Ima li i ona krvave ruke nevinih fratara? Ponosni su na tu spodobu i oni koji su je pozvali i s njom u društvu bili. Nije bilo mjesta na Pantovčaku za suprugu Blage Zadre i članove obitelji ostalih hrvatskih ratnika – ne, onamo možeš samo ako si partizanka krvavih ruku”, kaže bivši saborski zastupnik i prvi dubrovačko-neretvanski župan dr. Jure Brkić. Osvrćući se na nazočnost Vjere Andrijić na predsjednikovoj inauguraciji, pomalo je ironično konstatirao kako je dotičnoj možda najveća osuda bila slušanje Lijepe naše i gledanje u hrvatski stijeg protiv kojeg se 1945. borila.
Propust za propustom
I dok drugi ponešto govore, inače uvijek razgovorljivi Milanović o svojoj gošći nije izustio ni riječ, premda bi bilo pristojno da se barem ispričao zbog propusta svoga protokola.
A propust hrvatske države jest to što se na vrijeme nije obračunala sa svojom totalitarnom, komunističkom prošlošću, što zorno pokazuju i posljednji predsjednički izbori, na kojima su građani u drugom krugu mogli birati između dva člana nekadašnjeg Saveza komunista. Da je u Hrvatskoj kojim slučajem provedena lustracija, kao u Istočnoj Njemačkoj, ni Milanović ni njegov protukandidat Primorac ne bi se mogli baviti politikom.
Kako je izostala lustracija, došli smo do toga da predsjednik, gazeći načela demokracije, na inauguraciju poziva svjedokinju masakra i kulturocida u Širokom Brijegu, o čemu je za Narod.hr progovorio fra Miljenko Stojić, koji vodi vicepostulaturu za 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu. On smatra da Vjera Andrijić o pokolju fratara zna i više od onoga što je otkrila u videu, a osim toga, demantira i njezine tvrdnje da su fratri pucali na partizane s crkvenog zvonika. “Ono što je rekla jednostavno ne može odgovarati istini. A zašto? Imamo dokumente iz njihovih izvora – jugokomunističkih ili partizanskih, kako god hoćete. U Beogradu postoji dnevnik 8. dalmatinskog korpusa koji je, kao i svaka imalo ustrojena vojska, iz minute u minutu, možemo tako reći, pratio što se događa na bojišnici. Ja sam taj dnevnik čitao. Nigdje, baš nigdje nema nikakvog spomena o bilo kakvom otporu franjevaca ovdje u samostanu u Širokom Brijegu”, kaže fra Stojić i objašnjava da se pucalo pri zauzimanju grada jer je njemačka vojska oko njega imala bunkere.
Inače je ove godine, početkom veljače, u Širokom Brijegu prigodnim molitvenim programom obilježena 80. obljetnica jugokomunističkog ubojstva hercegovačkih franjevaca.
Obilježavanje zločina
Obilježavanje je počelo molitvom pred ratnim skloništem – mjestom ubojstava i spaljivanja 12 franjevaca iz širokobriješkog samostana, a molitva se nastavila pred grobnicom u kojoj se nalaze posmrtni ostaci 24 ubijena franjevca. Misu zadušnicu predvodio je mostarsko-duvanjski biskup, mons. Petar Palić. I na tom događanju okupljeni su se prisjetili kobnog 7. veljače 1945., kada su partizani u širokobriješkom franjevačkom samostanu pronašli fratre i nekolicinu učenika koji su se ondje skrili iz sigurnosnih razloga.
Pripadnici 8. dalmatinskog korpusa, osnovanog u selu Kozici kod Vrgorca, iz samostana su izveli sve zatečene fratre. Potom su ih vezali žicom i odveli u ratno sklonište, gdje su neke od njih ubili, a neke žive spalili. Bila je to uvertira u događaje koji su uslijedili. Ukupno je tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno 66 franjevaca, a od 5. do 10. veljače 1945. ubijena su i 72 civila. Grad Široki Brijeg taj je dan proglasio Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk, a Županija zapadnohercegovačka Danom sjećanja na žrtve komunističkog zlosilja. Jednako tako, u njihov spomen još 2015. nazivi ulica Zaobilaznica i Obilazna cesta preimenovani su u Ulicu pobijenih franjevaca. Posljednjih godina franjevački samostan i Župa Široki Brijeg radili su na realizaciji projekta postavljanja novih spomen-orgulja sa 66 registara s ispisanim imenima ubijenih hercegovačkih franjevaca, koji će za sva vremena progovarati o zločinu o kojem se desetljećima nije smjelo reći ni riječ, a kamoli prenijeti njihove ostatke u grobnicu.
Zločin u Širokom Brijegu jedna je od najbolnijih crtica u ionako teškoj povijesti Hercegovine, a prisutnost stogodišnje partizanke na Milanovićevoj inauguraciji ono što će Hercegovci sasvim sigurno za sva vremena zapamtiti predsjedniku Hrvatske, koji je tim činom trajno izgubio simpatije što ih je u tom kraju stekao, jer Hercegovina možda može opraštati i tolerirati štošta, ali ovakvo poigravanje njihovim vrijednostima teško.
Autor:Ivana Violić/7dnevno
