Njemačka i Europa zaoštravaju ratnu retoriku prema Rusiji: Je li moguća eskalacija rata?
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 09 Lipanj 2025 19:05
Njemačka se zadnjih mjeseci, dolaskom Friedricha Merza na mjesto kancelara, jasno odlučila za agresivniji pristup rusko-ukrajnskom ratu, posebno mogućom odlukom što se tiče naoružavanja Ukrajine dalekometnim raketama Taurus. I ne samo to. Dok se u vrijeme kancelara Scholza, Njemačka držala suzdržanije u naoružavanju Ukrajine, novi kancelar Merz je „otpustio ručnu kočnicu“.
Tko je kancelar Merz – bivši predsjednik Black Rocka za Njemačku?
Merzov politički uspon počeo je još 1989. kada je bio zastupnik u EU parlamentu i sve do 2016. bio je u politici, prilično po strani. Tada je došao na čelo Black Rocka. Kancelar Merz je od 2016.-2021. bio predsjednik Nadzornog odbora BlackRock Asset Management Germany , njemačke podružnice najvećeg svjetskog upravitelja imovinom, BlackRocka.
Merzov rad kritičari su više puta doveli u pitanje. Bio je optuživan za bliske veze s financijskim lobijem i interesima multinacionalnih korporacija. Njegovi kritičari njegovu bivšu poziciju vide kao potencijalni sukob interesa, posebno u pitanjima ekonomske i financijske politike.
Samo četiri godine nakon izlaska iz Black Rocka, došao je na čelo prve sile Europe – Njemačke.
Agresivni pristup Francuske, Velike Britanije i Bruxellesa prema mirovnim pregovorima
Promjena vanjske politike SAD-a prema rusko-ukrajinskom ratu, odlaskom Bidena i ljudi koji su ga okruživali, te okretanje Trumpa politici mirotvorstva i završetka rata, otvorilo je Pandorinu kutiju u našem susjedstvu.
Francuska se, zajedno s brexitovskom Velikom Britanijom, početkom 2025. prometnula u promotora agresivne politike prema Rusiji. Sve u ime Europske Unije, naravno, zajedno s non-EU Velikom Britanijom, što začudo nije začudilo javnost.
Početkom godine Macron, Starmer i EU birokratkinja neizabrana na direktnim izborima, Ursula von der Leyen, počeli su “puhati u isti ratni rog”, zalažući se za dolazak europskih snaga u Ukrajinu, a kada je to propalo za snažno naoružavanje i Europe i Ukrajine.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen istaknula je kako Europa, nakon godina nedovoljnog ulaganja, mora značajno povećati izdvajanja za obranu. “Ukrajinu moramo pretvoriti u čeličnog ježa kojeg nitko neće poželjeti napasti“, rekla je von der Leyen, ukazujući na nužnost jačanja obrambenih kapaciteta kontinenta. Slične riječi čule su se od ostalih čelnika.
Što je izazvalo nelagodu ljudi diljem Europe, jer su sjećanja na svjetske ratove koji su pokrenuti u Europi još živa.
Bila su to do tada neviđena razaranja civilizirane Europa, koja su uz to donijela najtoksičnije ideologije na vlast u Europi: komunizam i nacional-socijalizam.
Merz i agresivna politika Njemačke
Njemačka je cijelo vrijeme rata stajala po strani. Dolaskom Merza na čelo zemlje, agresivna retorika se preselila i u Berlin.
„Više nema ograničenja dometa za oružje koje je isporučeno Ukrajini – ni od strane Britanaca, ni od strane Francuza, ni od strane nas, ni od strane Amerikanaca”, rekao je Merz.
Njemački kancelar ističe da se Ukrajina sada može braniti i napadima na vojne položaje u Rusiji, što do nedavno nije bilo dopušteno. Merz nije iznio nikakve dodatne detalje.
Kancelar je istodobno naglasio da Rusija nemilosrdno napada civilne mete i bombardira gradove, dok Ukrajina to ne čini – i tako bi, prema njegovim riječima, trebalo i ostati. „Zemlja koja se može suprotstaviti agresoru samo unutar vlastitog teritorija ne brani se adekvatno“, zaključio je Friedrich Merz.
Podsjetimo se da je taj Merzov kriterij Hrvatskoj bio krimen u Domovinskom ratu. Još 1991. Hrvatska je bila napadana iz BiH s nekoliko korpusa agresorske vojske, ali bi svaka vojna akcija Hrvatske vojske u “trbuh Hrvatske” bila proglašavana agresijom na susjednu državu, sve do Washingtonskih sporazuma.
O potencijalnom topničkom ili vojnom udaru na agresora Srbiju iluzorno je bilo razmišljati, ponajviše zbog pritisaka iste međunarodne zajednice.
O embargu na oružje da ne govorimo, međunarodna zajednica je ostavila golorukom Hrvatsku. Samo 1% naoružanja koje šalju Ukrajini bi riješilo rat davno prije 1995. godine, te poštedilo Hrvate ubijanja, logora i etničkog čišćenja, te slijedećeg rata u BiH.
Slični agresorski ratovi, a potpuno drugačiji pristup “velikih igrača” prema žrtvi. U Hrvatskoj (I BiH) razoružavaju žrtvu u korist agresora Srbije, a u Ukrajini raspaljuju rat u vrijeme kada se vrše pregovori o miru.
Rusija “promatra” agresivne istupe Njemačke
Što se tiče Ukrajine, Ono što ovu situaciju čini osobito opasnom jest uvjerenje u Kremlju da je Njemačka de facto već uključena u sukob kao protivnik Rusije, budući da njemačka vlast predvodi golemu vojnu i financijsku pomoć Kijevu.
Na Zapadu se, doduše, inzistira na tome da je riječ o obrambenoj pomoći Ukrajini, no iz perspektive Moskve to izgleda bitno drukčije: kada Njemačka isporučuje dalekometne projektile, koji bi potencijalno mogli doseći i Moskvu, nije teško zamisliti trenutak kada Rusija zaključi da obrambene crte više ne postoje. Tada bi padale odluke o izravnim udarima na njemačke vojne, pa čak i industrijske ciljeve.
Glasnogovornik Dmitrij Peskov izjavio je da je ovakav razvoj “ozbiljna eskalacija” te kako se time dodatno potkopavaju svi pokušaji za pregovore i mirno rješenje sukoba.
Osim toga, Njemačka u Litvi, članici NATO, prvi puta nakon kapitulacije u Drugom svjetskom ratu smješta oklopnu brigade Bundeswehra izvan svog teritorija. Upravo na granicu s Kaliningradskom oblasti, gdje Rusija ima izlaz na Baltičko more, teritorij koji je dobila kao pobjednica Drugog svjetskog rata i saveznica SAD-a i Velike Britanije u istom ratu.
Zbog toga napetost između Rusije i Njemačke raste.
Sve to ne bi bio problem da Rusija nije nuklaerna sila koja se smatra egzistencijalno ugroženom širenjem NATO saveza na njene granice, i to davno ranije od početka rata u Ukrajini.
Podijeljenost u Njemačkoj: AfD i SPD protiv širenja napetosti, Zeleni – za
Zbog toga se bivši kancelar Olaf Scholz uvijek se zalagao za ograničenje dometa isporučenog oružja. „Pojedinačni izuzeci imaju smisla, ali općenito mislim da je sve što vodi širenju rata – pogrešno“, kaže SPD-ov političar Ralf Stegner. On smatra da izjave poput one koju je dao Merz „nisu korisne”.
Izjave kancelara izazvale su mješovite reakcije među njemačkim političarima. Zastupnica Zelenih, Agnieszka Brugger, pozdravila je odluku kao „logičnu i davno očekivanu“. Ona je također pozvala da se Ukrajini isporuče i krstareće rakete „Taurus”.
Čelnik zastupničkog kluba Ljevice, Sören Pellmann, osudio je rusku agresiju, ali je istovremeno izrazio zabrinutost: „Isporuka sve većeg i sve težeg oružja nije završila rat.“ Činjenica da više nema ograničenja dometa mogla bi, prema njegovom mišljenju, „dovesti do daljnje eskalacije”.
Zastupnica Europskog parlamenta iz redova Liberala (FDP), Marie-Agnes Strack-Zimmermann, podijelila je Merzovu objavu na mreži X u vezi s ukidanjem ograničenja dometa i napisala: „Vrlo sam zahvalna kancelaru na ovoj dugo očekivanoj odluci.“
Čelnica stranke BSW, Sahra Wagenknecht, uputila je kritike i upozorila da bi to „na kraju moglo dovesti rat i u Njemačku“.
Afd, kojeg se nastoji medijski izolirati i čak isključiti iz politike, tradicionalno je protiv miješanja Njemačke u rusko-ukrajinski rat.
Dva svjetska rata počela na tlu Europe – i nitko ne želi treći
Njemačka se, pod Merzom, postavlja kao predvodnica agresivne politike prema Rusiji, u kojoj su početkom godine dominirale Francuska i Velika Britanija. U svakom slučaju, radio se o pozicioniranju najvećih država Europe u novim geopolitičkim okolnostima, koje EU ionako stavljaju postrani, u odnosu na SAD, Kinu, Rusiju, pa čak i neke druge svjetske čimbenike kao Indiju, arapske države ili Tursku.
Što se tiče Europe, poznato je da su relativno nedavna dva svjetska rata izbila upravo od strane europskih država, a posebno Njemačke, tako da svaka agresivnija vojna politika Njemačke, budi sjećanja na najstrašnije doba koje je Europa proživjela u svojoj povijesti.
Kako se u praksi pokazuje, takva upozorenja rijetko kad uspore slijed događaja. Jednom kad političko vodstvo ocijeni da postoji tzv. “egzistencijalna prijetnja”, pružanje otpora tim odlukama vrlo je teško, čak i ako većina građana priželjkuje smirivanje napetosti. Medijska poruka, koja se često ponavlja, glasi da “Rusija može napasti svaki trenutak” – a ako se takvo uvjerenje dovoljno snažno usadi, ljudi mogu početi vjerovati da je preventivan vojni angažman opravdan.
Naravno, nitko ne priželjkuje vijest o raketnom udaru na Berlin ili nekom masovnom napadu na njemačke snage stacionirane u Baltiku. No, upravo je to scenarij u kojem bi se Njemačka od promatrača, ili čak posrednog aktera, postala izravna strana u sukobu.
Svjetski ratovi na tlu Europe, kao i njihov početak pokazuju da je to moguće. Napad Austro-Ugarske na provokatora Srbiju, kao i Njemački napad na Čehoslovačku bili su uvod u puno veći rat svjetskih razmjera.
Njemačka mora biti svjesna povijesne odgovornosti koju ima, kao i druge dvije sile Velika Britanija i Francuska. Većina javnosti smatra da su pregovori najbolji put stvaranju mira, koji nažalost nikada u nijednom ratu nije – sasvim pravedan.
