Naša budućnost je ‘kvir’?!
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 11 Lipanj 2025 18:13
„Mi – trans, interspolne, nebinarne, rodno varijantne, aseksualne, aromantične, panseksualne, biseksualne i kvir osobe, lezbijke i gejevi – dvadeset i četvrti put zaredom ponosno koračamo ulicama i trgovima našega grada jer ponos nije prolazan osjećaj. Naš ponos je svakodnevan, on je hrabar, on je politička praksa i stalna borba“ – ovako započinje proglas udruge Zagreb Pride
uoči ovogodišnje tzv. Povorke ponosa. Obratite pozornost na semantiku. Ovaj politički manifest militantnim rječnikom objašnjava da je svatko tko nije njihov apologet – prijetnja. Svaka kritika tretira se kao mržnja. Riječ je, dakle, o političkom manifestu i krajnje je vrijeme da ovaj pokret javnost počne percipirati upravo kao ono što on jest – politički pokret.
Ova priča odavno nema veze s početnim postavkama borbe za temeljna prava. Manifest nudi ultimatum: ili prihvaćate naš jezik, naše zahtjeve, našu ideologiju i našu kulturu – ili ste protiv nas. Kada se poručuje da je budućnost unaprijed određena i isključiva, da je samo „kvir“ identitet legitiman, tada više nije riječ o borbi za ravnopravnost, već o uspostavi društvene hegemonije.
Ustavna i zakonska prava LGBTIQ osoba, antidiskriminacijske zaštite, pa čak i porast javne podrške – ništa od toga nije dovoljno. Represivni mit ostaje na snazi sa svim svojim elementima.
„Naša borba još traje! Naša radost je otpor! Naša budućnost je kvir!“
Drago mi je da se ovaj kaos s rodnim nazivljem i seksualnim varijacijama konačno počinje stavljati pod zajednički nazivnik – kvir po Vuku, odnosno queer. Upravo taj pojam, koji prema Hrvatskom leksikonu znači nešto čudno i nastrano, sada označava i objedinjuje sliku svijeta koju nam se pokušava nametnuti.
Umjesto dijaloga – etiketiranje. Umjesto koegzistencije – ideološka kolonizacija društva.
I dok se mnogi, pa vjerojatno i oni sami, gube u semantici – panseksualci, interspolnost, nebinarnost, slova koja se neprestano dodaju na LGBT, zastave u desecima varijacija – queer se time ne zamara. To je kao da uzmete paletu njihovih duginih boja i sve ih lijepo izmiješate, umrljate… Što dobijete? Nekakvu ružnu močvarno-smeđu boju.
Queer zapravo više nema mnogo veze s rodom i seksualnošću – od toga je krenulo. Danas je to filozofija, politički pravac i kulturološka manifestacija nihilizma. To je identitet bez identiteta, kultura bez kulture. Kategorija koja briše kategorije. Normalizacija odbacivanjem normi. Jezik bez forme i norme. Ako je sve fluidno, onda ništa nije.
Queer teorija, koju vašu djecu na Filozofskom fakultetu podučava marksistica Ankica Čakardić – uskoro alfa i omega Rodnih studija – projekt je kulturne, političke i identitetske destrukcije.
Queer napada društvene norme
Queer napada norme i društvene dogovore, poput onog o obitelji kao temeljnoj ćeliji društva. Ima problem s nacionalnim granicama, egzaktnim normama poput zakona i propisa. Razgrađuje društvene i znanstvene temelje – od matematike i biologije, preko etike i estetike, morala sve do razgradnje onoga što nazivamo zapadnom kulturom.
A što ćemo s nama koji na te procese ne gledamo benevolentno?
„Oni koji su gladni moći svoju štetnu agendu skrivaju iza izmišljenog ‘ideološkog rata’ protiv najranjivijih skupina“, tvrdi manifest.
Kakva je to ranjivost?!
O kakvoj ranjivosti govore organizacije koje financiraju građani glavnog grada? Kakva je to ranjivost koja za svoje poimanje kulture i ljudskih prava prima milijune javnog novca? Kakva je to ranjivost koju sponzoriraju velike korporacije, europske, državne i gradske institucije?
Gdje je ta ranjivost kad im aplaudiraju svi mainstream mediji? Gdje je kad ideološkom toljagom premlaćuju svakog tko se ne pokloni? Gdje je kad za svoje mentalne poteškoće – koje smatraju posljedicom diskriminacije, a ne uzrokom problema – dobivaju posebne ambulante jer „pate od manjinskog stresa“?
Njihova borba, kažu, još traje. I trajat će – sve dok svijet kakvog poznajemo ne oblikuju prema vlastitoj slici.
Što se – Bogu hvala – u konačnici neće dogoditi.
Jer njima borba nije sredstvo. Borba je cilj. Kukanje o potlačenosti postalo je modus operandi.
Jer ne znate i ne želite znati što su panseksualci. Jer ne želite tu ideologiju u školama i na radnim mjestima. Jer želite sačuvati svijet koji poznajete i volite. Jer je za vas kultura Michelangelova Pietà, a ne skulpture od ljudskog izmeta. Jer se divite Mozartovu skladu, a ne disonanci, lupanju, dahtanju i urlanju koje se danas nudi kao umjetnost queer estetike. O tome više čitajte kod prošlotjednog Šarića.
Nova ideološka elita
Nekadašnji Pride bio je zahtjev za vidljivošću. Današnji Pride manifest je deklaracija nove ideološke elite.
Tolerancija je odavno iza njih. Danas traže poslušnost.
I dok svijet ne bude u potpunosti oblikovan prema njihovim dijaboličnim mjerilima – borba neće stati. Traže Ustav. Traže zakone. Traže pravilnike. Traže društvo u kojem će postojati formulari sa stotinu rodnih kategorija, novogovor i mogućnost da spol promijenite za dvije minute.
Traže sadašnjost, mijenjaju prošlost, preuzimaju budućnost.
Budućnosti nema bez djece pa ni one ‘kvir’ budućnosti
„Naša borba još traje! Naša radost je otpor! Naša budućnost je kvir!“
Ali budućnosti nema bez djece, a njima reprodukcija nije jača strana. Zato im trebaju vaša djeca. Jer biologija je zeznuta i egzaktna kategorija.
I zato – dok vam ova disonantna filozofija proždire sve veće dijelove društva poput Kingovih langolijera – pazite da vam budućnost pred nosom doista ne postane ‘kvir’.
Pazite na djecu. Otvorite oči i uši – u školama, vrtićima i odgajajte djecu.
Za ideale.
I da, ovogodišnja ‘Povorka ponosa’ održava se pod sloganom: Puna usta ponosa. Pa vi razmišljajte o semantici.
