Mi smo oduvijek bili Za dom spremni
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 14 Srpanj 2025 14:00
Nakon spektakularnog koncerta Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom hipodromu kojim je srušen svjetski rekord po broju prodanih karata i veličanstvenih slika proslave domoljublja hrvatske mladeži iz zemlje i iseljeništva, hajka ocrnjivanja fašizmom najpopularnijeg hrvatskog pjevača i hrvatskog naroda općenito još se ne stišava.
I još jednom se potvrdilo, što se mainstream medija tiče, da narod u Hrvatskoj još uvijek živi u bivšem medijskom balonu u kojem je dopušteno samo ponavljanje filtriranih vijesti te bivših laži i mitova zaštićenih nevidljivim zidovima.
Kažu da ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da svaka zvijer ostavi svoj trag. Tako i u slučaju Thompsonovog koncerta umjesto da mu stižu čestitke i pohvale za izvrsnu organizaciju i nezaboravan doživljaj koji je priuštio za preko pola milijuna svojih obožavatelja (bravo ministre Božinoviću), na njega i na sve koji su nazočili tom povijesnom događaju sada se uglavnom obrušavaju lavine 'bivše' antihrvatske mržnje i notornih velikosrpskih laži iz Srbije, 'naše Regije' i 'međunarodne zajednice'.
Ta maligna antihrvatska kampanja dosegnula je svoju najnižu razinu kada su se licemjernoj dreci zbog Thompsonovog 'ustaškog pozdrava', velikosrpskom ratnom huškaču i 'bivšem' fašistu Vučiću (govor u Glini, ubiti sto muslimana za jednog Srbina, avenija Ratka Mladića...) i njegovim suborcima iz agresije na Hrvatsku, pridružili čelnici lijevoliberalnih stranaka i medijska peta kolona u Hrvatskoj.
'Ustaški pir'
Interesantno je vidjeti kako 'bivši' velikosrpski fašisti, osuđeni i neosuđeni ratni zločinci iz agresije na Hrvatsku cpočetkom 90-tih i današnji hrvatski 'antifašisti' nastavljaju ići zajedno čvrsto utabanim stazama svojih očeva koji su ih temeljito podučili da čitava hrvatska povijest počinje s 1941., Pavelićem i ustašama a završava s Jasenovcem. I usput im usadili izjedajuću mržnju prema slobodoljubivim Hrvatima.
Svi su se oni, naime, istim otrcanim narativom odmah požurili bubnjati da je koncert, koji je prošao bez ijednog incidenta i na kojem se slavilo domoljublje, vjera i zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske bio - 'ustaški pir'. I to zbog pozdrava Za dom u pjesmi Čavoglave za kojeg su se očajnički uhvatili k'o pijan plota i par budnica koje grupice malo žešćih fanova iz protesta obično pjevaju prigodom takvih događaja.
Očito je, dakle, da su oni kojima ljubomorno smeta današnja slobodna Hrvatska i pokušavaju je na sve moguće načine bojkotirati, samo čekali da i veličanstveni Thompsonov koncert iskoriste kako bi u prvi plan medijske pozornosti gurnuli Jasenovac i ustaški režim iz 2. svjetskog rata .
Posebice je jadno gledati u što su se pretvorili i što govore oportuni hrvatski jugoljevičari i 'istoričari', bolje reći propagandisti, motivirani bogatim sponzorstvom da ocrnjuju hrvatsko domoljublje i tvrde kako je pozdrav Za dom 'isključivo ustaški'. Pokušavajući da zadrže Hrvatsku u mraku kumrovačkom i jasenovačkom i ne dopuštajući nikome pravo na propitivanje nametnutih jugovelikosrpskih 'istina' i mitova ili drugačije mišljenje.
Bogata riznica povijesti borbe hrvatskog naroda
Na njihovu veliku žalost danas je putem interneta lako provjeriti činjenicu da pozdrav Za dom ima stoljetnu tradiciju u hrvatskom narodu, stoga ga je poistovjećivati samo s ustašama i 2. svj. ratom naprosto zlonamjerna podvala. Taj slogan nije zapravo nikakva ustaška umotvorina, već su ga ustaše samo posudili iz bogate riznice povijesti borbe hrvatskog naroda za slobodu i uz dodatak 'za poglavnika' za vrijeme trajanja 2. svjetskog rata, rabili kao svoj pozdrav.
Suočeni sa stalnom borbom za opstanak i obranu svojih teritorija Hrvati su stoljećima bili pod stalnim udarima grabežljivih osvajača pa zbog toga i nisu mogli biti ništa drugo nego - Za dom spremni.
Još je daleke 1566. godine, braneći Siget od najezde daleko brojnijih Osmanlija, Nikola Šubić Zrinski, nakon dugotrajnih borbi i opsade, umjesto predaje krenuo sa svojim vojnicima u posljednji juriš uz poklič: 'Za dom, sad u boj' . sigetNekoliko stoljeća kasnije drugi legendarni hrvatski vojskovođa, ban Josip Jelačić, kada bi s svojim vojnicima kretao u bitku isto bi tako stao pred njih i uzviknuo - 'Za dom'! a vojnici bi uzvraćali: 'Spremni umrijeti'.
Taj motivacijski pozdrav u različitim varijantama, radi podizanja obrambenog morala vojske i naroda, rabili su u vremenima velikih ugroza i drugi hrvatski velikani poput baruna Trenka i Ante Starčevića, umjetnici poput Ivana pl. Zajca ali i običan narod poput hrvatskih dragovoljca u Domovinskom ratu.
Dakle, taj nadvremenski slogan koji izražava spremnost da se od vanjskih osvajača brani svoj dom i domovina Hrvati su koristili puno prije pojave ustaškog pokreta kao što su ga koristili i nakon njega i kao što će ga koristiti ubuduće, kad god to situacija bude zahtijevala. Pa ga se nikako ne može vezati 'isključivo' za jedno vremensko razdoblje, za jedan politički pokret ili za jednu povijesnu ličnost.
Zašto bi onda bilo sporno da ga u svojoj pjesmi 'Bojna Čavoglave', koja je postala simbol obrane od velikosrpske agresije i okupacije, rabi hrvatski branitelj Marko Perković Thompson?
Oduvijek za obranu svojega doma
Po svemu, dakle, vidimo kako su Hrvati (osim odnarođenih i potkupljenih petokolonaša) oduvijek bili za obranu svog doma i domovine spremni. I da je to, kako u prošlosti tako i danas, smetalo samo one koji su Hrvatsku željeli okupirati i pljačkati. Poglavito velikosrbe koji su sa svojim namjesnicima u Zagrebu, nakon jugokomunističke okupacije 1945. nastojali zatrti i širokom četkom crnog ustaštva prefarbati sve što je u Hrvatskoj slobodarski disalo. Znajući jako dobro kako bi svaka manifestacija hrvatskog domoljublja mogla biti klica iz koje bi s vremenom niknula sloboda i nova hrvatska država.
Stoga je iznimno važno znati i zapamtiti da je borba velikosrba i Jugoslavena protiv 'buđenja hrvatskog fašizma' u bivšoj Jugoslaviji uvijek bila samo dimna zavjesa iza koje se krila borba protiv buđenja hrvatske slobode. Ali i otkrivanja istine o njihovim monstruoznim poslijeratnim zločinima nad Hrvatima i zlonamjerno konstruiranim mitovima kojima su ih držali u pokornosti.
To je zapravo pravi razlog zašto se jedan tako lijep i plemenit starohrvatski pozdrav - Za dom - danas zlonamjerno prlja i poistovjećuje s fašizmom.
A ne samo zato jer su ga za vrijeme 2. svjetskog rata rabili, u sebi prilagođenom obliku (Za dom i poglavnika spremni), vojnici NDH. Većina njih nije ni znala što riječ fašist znači, budući da su u pitanju bili uglavnom obični mali ljudi, gorljivi hrvatski rodoljubi siti okrutnog velikosrpskog terora i željni vlastite slobode i države.
Tko je stvorio ustaše?
Ako gledamo na stvari logično, postavljajući ih u povijesni kontekst, upitajmo se da nije bilo neizdržive velikosrpske tiranije i zločina nad hrvatskim narodom, na koje su u apelu tadašnjoj Ligi naroda na vrijeme upozoravali Albert Einstein i vodeći intelektualci tog vremena, i strijeljanja u beogradskoj skupštini hrvatskih zastupnika na čelu s mirotvorcem Stjepanom Radićem, bi li bilo ustaškog pokreta i Jasenovca? Ili, da nije bilo velikosrpske agresije na Hrvatsku 1991. bi li bilo HOS-a, Thompsona i pjesme 'Bojna Čavoglave'?
Upitajmo se, dakle, tko je zapravo stvorio ustaše, Jasenovac i Bojnu Čavoglave?
I zaista, ako zanemarimo želju zlonamjernih da ga tendenciozno zarobe u samo jedno povijesno razdoblje i u samo jednu ideološku oblandu, što bi to normalnom čovjeku danas moglo biti sporno u riječima Za dom spremni? Gdje je u uoitniktim riječima fašizam i mržnja prema drugome? Zar doslovno značenje tih riječi ne simbolizira miroljubivo i moralno domoljublje u smislu zaštite svoje obitelji, slobode i domovine od porobljavanja i pljačke izvana? Zar to nije osnovna vrlina svakog zdravog pojedinca, zdrave politike, zdravog društva i države?
Pripadnik bilo kojeg naroda na svijetu koji je spreman braniti svoj dom, a ne otimati tuđi, častan je čovjek a ne fašist. S druge pak strane, svaki onaj koga pozdrav – Za (svoj) dom spreman - smeta, potencijalni je okupator tuđeg i fašist, kad mu se za to pruži prilika. Zar nas u to nisu uvjerili Vučić i njegovi suborci, osuđeni i neosuđeni ratni zločinci, u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku?
Za njih je hrvatski pozdrav Za dom fašizam, dok je za većinu Hrvata simbol ljubavi za domovinu. Tko je u pravu pokazali su Vukovar i Oluja. Uostalom, što bi ostalo od Hrvatske da Thompson i hrabri hrvatski branitelji nisu tada bili – Za dom spremni?
Ako je taj pozdrav fašizam, onda mi Hrvati moramo biti ponosni što se kroz svoju mukotrpnu povijest nismo odrekli takvog 'fašizma' jer bez njega sigurno ne bi uspjeli preživjeti stoljeća okupacije, uništavanja, pljačke, raseljavanja i masakre u posljednja dva rata.
Gdje to još u svijetu danas, osim u Hrvatskoj, ima da se one koji kažu da su spremni braniti vlastiti dom naziva mrziteljem drugih i fašistima. Zar to nije čisti idiotizam?
Za dom spremni 'fašizam'
Svaki bi, dakle, Hrvat koji poznaje svoju povijest trebao biti ponosan na taj drevni domoljubivi pozdrav kojeg bi trebalo što prije službeno rehabilitirati, a ne zakonom zabranjivati ili stidljivo tolerirati. I nikada više ne dopustiti onima kojima tobože hrvatska povijest počinje i završava s 2. svjetskim ratom da ga zlonamjerno tamniče fašizmom i ustaštvom pripremajući time teren za lakše ostvarenje svojih budućih grabežljivih namjera.
Očito je da takve Hrvati kao slobodna, uspješna, ponosna i složna nacija ljudi spremnih braniti svoj dom i novostvorenu državu, žuljaju kao kamen u cipeli. Možete li zamisliti kakav je to užas za one koji se toliko trude današnju slobodnu braniteljiHrvatsku na svim područjima sabotirati i ponovo je 'regionalno' utamničiti Beogradom i Balkanom, kada moraju gledati kako slobodoljubivi Hrvati, u svojoj konačno slobodnoj državi, slave svoju slobodu i kliču da su za obranu svog doma spremni?
Na njihovu veliku žalost, današnja mladež koja masovno dolazi na Thompsonove koncerte pokazuje da je spremna nastaviti tu bogatu i neuništivu tradiciju hrvatskog naroda u što su se kroz povijest uvjerili svi hrvatski neprijatelji. Posljednji u tom nizu, velikosrpski fašisti u Domovinskom ratu.
Temelj budućnosti hrvatskog naroda leži, dakle, u njegovom domoljublju, u spremnosti da brani svoj dom, vjeru i tradicionalne obiteljske vrijednosti koje su ga očuvale do sada. I u slobodi da kaže svoju priču, hrvatsku priču. Ako u tome uspijemo, možda prošlost koju smo ostavili za sobom, ne će biti ono s čime će se naši budući naraštaji morati ponovo suočavati i boriti.
Isto tako moramo odlučno davati do znanja bolesno nezasitnim uzurpatorima tuđeg 'tamo daleko' da od današnje slobodne Hrvatske nikada više ne će napraviti svoju koloniju, koliko god se zlonamjerno trudili da hrvatsko domoljublje prikažu onim što ono nije. I bez obzira na sve, morala bi postojati vremenska i ljudska granica do koje se jedan narod može sustavno diskriminirati i sotonizirati kako bi mu se time osporavalo pravo na slobodu i suverenost.
Na kraju krajeva, kada se dakle podvuče crta, ipak smo mi bolja vrsta fašista od onih kojih nas takvima prikazuju. Za razliku od njih, mi svojim Za dom spremni 'fašizmom' nikada nismo išli u druge zemlje okupirati i pljačkati tuđe domove, nego smo samo branili svoje.
