Tko se boji hrvatske mladosti s vjerom i zastavom u ruci?
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 14 Srpanj 2025 17:06
Tko se boji hrvatske mladosti s vjerom i zastavom u ruci? Odgovor se nameće sam od sebe – oni koji već desetljećima iznutra razgrađuju nacionalni identitet, a vani pozivaju na podložnost globalističkim obrascima.
Koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu, s više od 500.000 okupljenih, postao je mnogo više od glazbenog događaja – on je simbol tihe, ali čvrste pobune nove generacije. Pobune protiv laži, relativizacije i duhovne kapitulacije. I upravo zato su napadi žestoki, orkestrirani i svakodnevni. Ne ciljaju izvođača, već ono što on simbolizira – narod koji se, usprkos svemu, ne odriče vjere, Domovine i istine.
Ne budimo naivni
I nakon sedam dana od velebnog okupljanja mladih na Thompsonovu koncertnu na Hipodromu ne staju osude i napadi od svih lijevih domaćih i inozemnih medija i nevladinih udruga koje su na državnom proračunu. Te udruge su nastale na način da 10-15 istih imena i prezimena u matematičkim kombinacijama stvore „n“ broj udruga gdje se samo mijenjaju predsjednici udruga s jednim te istim članovima.
Bivši novinari propalog, a ne zabranjenog Feral Tribunea, okupljenih oko Srbobrana, sada HOBOSTN koje su nominalno srpske, a u stvarnosti jednako i jugoslavenska, ali svakako protuhrvatska, financirana od našeg novca. Njima svakako treba pridodati pojedine profesore Filozofskog fakulteta iz Zagreba koji daju ritam dnevnog prekomjernog i neselektivnog granatiranja svih hrvatskih vrijednosti.
Stvarno nije teško uočiti da je narativ svih kojih sam naveo u cijelosti istovjetan Vučićevom i SANU-ovom programu protiv Hrvatske svim, svačim, sada i uvijek.
Da se razumijemo. Thompson je frontmen prošlosubotnjeg događanja i kao takav legitimni cilj pojedinaca i organizacija koje provode napade. Glavni cilj se ne spominje svojim imenom i značenjem, a radi se o 500000 mladih. Ti mladi za referentnu vrijednost ne uzimaju niti 41., niti 45., niti 71. već 90.-95. Upravo zbog toga, ti mladi su kriptirani cilj kojeg iz razumljivih razloga nitko ne želi imenovati ciljem. Ne bi bilo taktički dobro to označiti legitimnim ciljem. Zamislite da Rusi imenuju djecu kao cilj zemlje koju napadaju. To nisu radili niti najgori boljševici, niti fašisti, pa niti antikristi iz Isusovih imena, ali svi su poubijali sve živo od koljevke do predsmrtnih staraca.
Ukoliko još dublje uđemo u detektiranje mete, to su onda vrijednosti koje svjedoče ti mladi Hrvati s Hipodroma: domoljublje, Domovinski rat i kršćanske vrednote. Koje su to kršćanske vrednote? Ljubav prema Bogu i bližnjemu, pravednost, milosrđe, poniznost, istinoljubivost, opraštanje i nadu.
Nada! Ova zadnja krepost posebno je opasna. Ona je motivacija prožeta optimizmom, ona potiče na akciju i ustrajnost usprkos svim teškoćama.
Jeli vam sada jasno čemu ova kanonada svih oblika napada?
Na kraju, hrvatski nacionalizam je istovjetan domoljublju i uvijek ga je trebalo razlikovati od šovinizma. On je imao pozitivno političko, moralno i civilizacijsko značenje, jer nacije i nacionalizmi nastaju rušenjem dogmi o svetosti careva, tuđih kraljeva, dinastija i komunističkog totalitarizma, Titoizma.
Vjerujem da ćete razumjeti zašto sam ovaj tekst opremio slikom velikog Vlahe Bukovca Gundulićev san.
