हमारे विदेशी पड़ोसियों के स्थानीय स्वादों का आनंद लें
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 16 Srpanj 2025 15:04
Evo meni kao ekonomskom analfabetu nikako nije jasno kako smo prije živjeli bez desetaka tisuća stranih radnika ili samo s onima iz nama susjednih zemalja koji znaju latinicu i pričaju slično kao mi?
”घर आपकी सोच से कहीं ज़्यादा नज़दीक है!”, ova rečenica stoji na plakatu za Kaufland po hrvatskim gradovima. Ako ne čitate devanagari pismo i ne znate hindu, a pretpostavljam da ne, na reklamnim plakatima Kauflanda piše: “Vaš dom je bliže nego što mislite!”. Objave kritika na račun reklamne kampanje navedenog trgovačkog lanca preplavile su društvene mreže. Poziv na zabranu, peticije, bojkot Kauflanda, ljudi bijesni, jesmo se za ovo borili, sramota… Plitki prvoloptaški bijes uvijek je usmjeren tamo gdje ne treba. Ne gađa pravu metu… A što piše u naslovu? Pitajte Google prevoditelja ili AI.
Ako gledamo marketinški, Kaufland je napravio pravu stvar. Svaki dobar trgovac mora pomno osluškivati kako potrošači dišu. Pa ako je u Hrvatskoj na desetke tisuća onih koji u prehrani koriste kokosovo mlijeko, curry, rižu i mogu poruku s reklama razumjeti, onda Kauflandu – petica.
Deseci tisuća naših novih sugrađana koji nemaju pojma o hrvatskom jeziku, vjerojatno ni o latiničnom pismu i koji tek natucaju engleski, trebaju se negdje hraniti. Isto kao što naši iz dijaspore vole mirise i okuse koji ih podsjećaju na dom.
Vole to i ovi ‘naši’ Nepalci, Indijci, Pakistanci, kojima se Kaufland obraća na hindu jeziku, jer ga osim u Indiji, razumiju i u Nepalu i u Pakistanu.
Za ono što su naviknuli jesti nije dobra riža koji mi trošimo za nekakva rižota. Način pripreme hrane, začini i sam izbor namirnica kod njih je druga pjesma.
Ako vam smeta Kauflandova reklama, to definitivno nije problem ovog trgovačkog lanca niti na njega treba biti usmjeren val bijesa zbog nečitkih slova na nama nepoznatom pismu i jeziku.
Oni su u desecima tisuća Indijaca, Nepalaca i Pakistanaca našli tržišnu nišu.
No, nije te ljude Kaufland doveo u Hrvatsku. Doveo ih je HDZ.
Kaufland, kao i ostali strani trgovački lanci, koristi sve ‘blagodati’ hrvatskog tržišta i hrvatskih zakona… Počevši od rada nedjeljom.
Stoga Kaufland jedino možete ‘oštetiti’, iako teško, tako da sljedeći put po ćevape i pivo za roštilj ne odete kod njih. Bojkot trgovina kao politička poruka ponekad i upali. Pogledajte samo bojkot kampanje u SAD-u protiv velikih kompanija koje promoviraju woke ludilo. No, mi nismo SAD.
Dakle, ako vas ovo ljuti, nije Kaufland meta za udaranje.
Pitajte se tko je dovukao u Hrvatsku tolike govornike hindu jezika i korisnike devanagari pisma.
Ja nisam, a nije ni Kaufland.
Pitajte se zašto kad kupujete kruh ili burek za gablec morate koristiti engleski da biste u Hrvatskoj objasnili što točno želite.
Pitajte se tko, a to sigurno nije Kaufland, nije stranim radnicima postavio uvjete o poznavanju hrvatskog govora i latiničnog pisma. Slovenija jest.
Što je s jezikom i pismom?
Pitajte se zašto poput Francuza nemamo nešto slično njihovom Loi Toubon zakonu, tj. zakonu o zaštiti francuskog jezika. Uzgred rečeno, nije ih ni taj zakona spasio od milijuna neintegriranih migranata i svega negativnog što s time ide poput cicanja socijalne pomoći, razbijenih izloga, zapaljenih automobila, silovanih žena, vandaliziranih crkvi…
Upotreba stranog jezika i pisma je u Hrvatskoj dozvoljena. Zapravo nije zabranjena. Izuzev službene komunikacije. Dvojezičnost na hrvatskom i na hindu i dvojezične napise na tablama gradova imat ćemo tek kad naši sugrađani iz azijskih zemalja steknu državljanstvo i postanu zaštićena manjina. Onda znamo kako to ide.
Nije Kaufland taj koji, kad ih je u par godina već došlo toliko, nije brinuo za integraciju, nije radio na društvenoj klimi i propisima da nauče barem nešto hrvatskog jezika pa da razumiju i reklamu za azijske okuse zavičaja pisane na hrvatskom i na latinici.
To nije problem Kauflanda niti svih drugih igrača na tržištu koji će zarađivati na sada već, brojčano značajnim manjinama.
Privatnici se snalaze puno brže nego javna služba.
Pitanje je kako se ti ljudi, naši novi sugrađani, sporazumijevaju s liječnikom, zubarom, policajcem, kako komuniciraju na sudovima, koliko je sudskih tumača za te jezike i pisma…
I opet, za sve to nije kriv neki privatni njemački trgovački lanac. Krivci sjede u Vladi i Saboru.
Dok nam se razlika svodi na vrstu riže ili začina, jezika i pisma još je dobro.
Kad kulturološke i religijske razlike dođu na jelovnik, a neke već jesu, hrvatsko društvo morat će se suočiti s onime što već sad gura pod tepih – tektonskim promjenama na licu i naličju države i društva u cjelini.
Pitanje je treba li nam sve to…
Naime, još mi nitko nije zdravoseljački znao objasniti zašto je pušteno toliko radnih dozvola, zašto su dignuli kvote, zašto baš za te zemlje i ako nam više ni turizam, ni građevina ni ugostiteljstvo ne mogu funkcionirati bez stranih radnika iz egzotičnih zemalja, kako smo pobogu turističke rekorde rušili tada kada niti jedan radnik iz tih zemalja nije za kruh zarađivao u Hrvatskoj?!
Možda mi nakon ovoga netko pojasni.
Kako smo prije živjeli bez uvoza egzotične radne snage?
No gledajući podatke hrvatskih relevantnih institucija poput ministarstava, HGK i Zavoda za statistiku, ispada da smo do prije koju godinu životarili, nismo imali turističke rekorde, a građevina nam je bila na niskim granama.
Osim što nije.
Onda idemo na dosadne brojke.
U 2019. godini Hrvatsku je posjetilo 20,7 milijuna turista, koji su ostvarili 108,6 milijuna noćenja.
Hrvatsku je u 2024. posjetilo 21,3 milijuna turista koji su ostvarili 108,7 milijuna noćenja.
Gotovo identične brojke kao iz 2019.
A što kažu brojke o stranim radnicima?
Uoči rekordne turističke 2019. u Hrvatskoj je je privremeno boravilo 43 tisuće stranaca, od toga 20 tisuća iz BiH, još desetak tisuća iz ostalih bivših Jugo republika. Iz Indije 220, Filipina 135…Nepalaca tada nije bilo ni u tragovima.
Građevinski sektor
Ajmo s turizma na građevinu.
U 2023., kada su kvote već naveliko dignute, udio zaposlenih u građevini bio je ispod razine 2008. godine. Kako smo tada bez gomile stranih radnika iz egzotičnih zemalja uspjeli išta sagraditi?!
Udio građevinarstva u BDP-u u ovom poslijepotresnom zamahu i dalje nije na razini iz druge polovice 2000-ih.
Ako gledamo ukupan broj zaposlenih u građevinarstvu, 2008. tek koja tisuća manje nego 2024.
Što je s produktivnosti radne snage u tom sektoru? Ona nam je i prije bila na niskim granama, a uvozom nekvalificirane radne snage, pada i dalje.
Evo meni kao ekonomskom analfabetu nikako nije jasno kako smo prije živjeli bez desetaka tisuća stranih radnika ili samo s onima iz nama susjednih zemalja koji znaju latinicu i pričaju slično kao mi?
Što se tako drastično promijenilo?
Je li toliko domaće radne snage napustilo Hrvatsku od 2019. godine? Bazen se u BiH, Srbiji, Makedoniji ispraznio?
Evo čekam odgovor ili da se bolje razumijemo: मैं जवाब का इंतजार कर रही हूँ।.
