Pupovac u Hrvatskoj radi što god hoće

Pin It

Izložba ”Efemeris”u Srpskom kulturnom centru u Zagrebu, posvećena opusu djela Dejana Medakovića, izazvala je polemike zbog autorove ključne povezanosti s Memorandumom SANU — dokumentom koji se smatra ideološkim temeljem velikosrpske politike kojim je započeo proces teritorijalnih pretenzija i agresije prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Izložbu i prosvjed nekolicine mladića ispred srpskog kulturnog centra komentirao je i Marko Milanović Litre. Podsjetio je da država financira događaje koji slave autore Memoranduma SANU, dok istodobno štiti Milorada Pupovca i srpsku manjinu. Upozorio je da se pod krinkom kulture provodi politička manipulacija i ”rebranding velikosrpstva”, dok hrvatske vlasti šute zbog političke ovisnosti o Pupovčevim zastupnicima.

Iako je događaj predstavljen kao kulturna manifestacija u sklopu Dana srpske kulture, sve je jasnije da izgleda kao provokacija. Tim više, održavanje takve izložbe upravo u studenome, mjesecu u kojem Hrvatska obilježava pad Vukovara i Škabrnje, djeluje kao dodatna provokacija i pokazuje izostanak senzibiliteta prema žrtvama agresije i ratnog stradanja.

Objavu Marka Milanovića Litre prenosimo u cijelosti:

Kad država financira Memorandum, a čuva Pupovca

– Nakon Splita, sada i Zagreb. Nova ”kulturna večer”, nova doza manipulacije, ista poruka – Srbi su opet najveće žrtve, a svi ostali moraju šutjeti.

Ali ovaj put s jednom razlikom. Država je, kako neslužbeno doznajemo, već nakon incidenta u Splitu sjela s predstavnicima srpske manjine i dogovorila mjere zaštite. Rezultat? U Preradovićevu ulicu, prije početka Dana srpske kulture, dolazi policija. Sve je spremno, navodni ”huligani” se rastjeruju, sve je pod kontrolom.

A upravo ti ”huligani” prvi su kad Hrvatsku zadesi nevolja. Nisu ih zvali ni ’91., ni kad je potres rušio Petrinju, ni kad su poplave gutale Slavoniju – ali su došli, bez kamera, govora i državnih apanaža. A Pupovac bez problema drži svoj govor pred novom rundom kulturnog rebrandinga velikosrpstva.

I sve to pod budnim okom i pokroviteljstvom države.

I dok se pod krinkom ”kulturnog događaja” u Zagrebu predstavlja ostavština Dejana Medakovića, čovjeka koji je 1986. supotpisao Memorandum SANU tj. idejni nacrt agresije na Hrvatsku, Vlada RH ne reagira!

Vlada ne pita tko je Dejan Medaković?

Ne pita tko je taj čovjek. Ne postavlja pitanje zašto bi njegovo ime trebalo biti slavljeno. Ne zanima ih kako se osjećaju obitelji poginulih branitelja kad vide čije se zasluge danas promiču pod zastavom ”dijaloga i tolerancije”.

Ali zna Vlada što radi. Jer zna tko će joj trebati ako padne tanka saborska većina. Pupovac to zna još bolje.

U idealnoj je poziciji. Sredstva iz proračuna zagarantirana, tri zastupnička mandata sigurna, status žrtve uvijek spreman, a svaka kriza prilika za novo trgovanje. Nije problem planirati 10 ili 20 godina unaprijed kad znaš da će HDZ i Možemo/SDP uvijek platiti cijenu samo da vlast ne isklizne iz ruku ili u najmanju ruku da ih se ne napada. A kad god oni plaćaju, Pupovac naplaćuje. Pretvarajući kulturne dvorane u bankomate političke trgovine.

Zato će se i dalje slaviti Memorandum SANU, zato će se i dalje pjevati “sunce s Kosova” u manastiru Krka, zato će se i dalje Novosti tiskati s državnim pečatom. Jer više nije pitanje sadržaja. Pitanje je samo formule:

Vi nama saborske ruke, mi vama apanaže i kulturne dvorane. I zato nije problem nekoliko momaka koji pjevaju pred centrom. Problem je sustav koji šuti dok Pupovac priča i trguje. Sustav koji daje, plaća i štiti. A najviše od svega – sustav koji se boji, piše Milanović Litre.

narod.hr