Ustavni sud potvrdio, djeca iznajmljenih maternica sada će imati hrvatski rodni list
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 10 Veljača 2026 18:02
Prije nekoliko dana u Velikom Kaptolu održan je tradicionalni molitveni doručak Sisačke biskupije, glavni predavač bio je zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, koji je govorio o ‘savjesti i općem dobru u vrijeme antropološke krize’, o zaštiti ljudskoga života od začeća do prirodne smrti, uz kritiku pobačaja i eutanazije.
Međutim, u središtu izlaganja bilo je surogatstvo, fenomen koji je nadbiskup opisao kao ‘znak kulture koja vrijednost života mjeri korisnošću’. U svome neobično oštrom istupu mons. Kutleša nije govori kao politički analitičar, niti kao nositelj ikakva političkog programa, tek je upozorio na antropološku krizu, istaknuvši kako ‘gubitak istine o čovjeku vodi relativizmu i gubitku kriterija dobra i zla’.
Riječ je o odluci Ustavnog suda koju zagrebački nadbiskup opisuje kao ‘kratki spoj ljudskih prava, koja je otvorila put surogatstvu, premda je ono u Hrvatskoj izrijekom zabranjeno’. Svi koji poznaju mons. Kutlešu znaju kako je riječ o odmjerenom čovjeku, koji pažljivo promišlja, uspoređuje, traži uzroke i posljedice te donosi zaključke na temelju logike, činjenica i podataka. Nikada nije reagirao intuitivno, emocionalno ili površno. O čemu se onda zapravo radi, što je potaknulo zagrebačkog nadbiskupa na za njega krajnje oštar istup.
Odluka suda
Ustavni sud poništio je odluku nadležnog gradskog ureda kojim je odbijen upis djeteta s ‘neistinitim podacima o porijeklu’. Sud se u svojoj odluci pozvao na djetetovo pravo na identitet. Hrvatski državljanin, to jest otac, 2024. godine podnio je zahtjev za upis djeteta u maticu rođenih za dijete rođeno u inozemstvu putem surogatstva. Očinstvo je dokazano DNK analizom, ali je zahtjev odbijen od strane matičara zbog informacije iz dopisa hrvatske veleposlanice kako je riječ o surogatstvu, zabranjenom u RH. Otac je podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu u ožujku 2025., te na koncu i ustavnu tužbu zbog nečinjenja Upravnog suda.
Iz jako kompliciranog i birokratiziranog objašnjenja odluke Ustavnog suda zaključuje se kako se Sud nije bavio fenomenom surogatstva, niti ga na bilo koji način legalizira, odluka, po njima, štiti dijete od birokratskih prepreka, npr. dijete bez identiteta nema pristup liječniku, vrtiću, državljanstvu. Napominju kako Odluka ne mijenja zakonsku zabranu, surogatstvo ostaje kriminalno u RH, odluka ne potiče zaobilaženje zakona, samo osigurava, kako se navodi, da djeca rođena u inozemstvu, gdje je surogatstvo legalno, ne ostanu zapravo ‘nevidljiva’ u Hrvatskoj.
Sindrom kuhane žabe
Iako se na prvi pogled odluka suda čini logičnom, postavlja se pitanje je li to baš tako. To jest, otvara li se na ovaj način, na mala vrata, put surogatstvu i u Hrvatskoj. Dijete ne može biti kažnjeno zbog postupaka roditelja, to je sasvim jasno, međutim, dojam je da se pod izlikom zaštite djetetovih prava na identitet zapravo na mala vrata uvodi institut surogatstva, trenutno zabranjenog. Bolje kazati, još je uvijek zabranjenog, i to po čl. 31. Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji.
Nikada se granica između dobra i zla, između normalnog i nenormalnog, odnosno novonormalnog, nije pomicala radikalno, niti se lomila preko koljena. Najčešće se pribjegava manipulativnoj taktici ‘kuhane žabe’, ili ‘sindromu kuhane žabe’, ‘boiling frog syndrome tactic’, riječ je o popularnoj metafori koja opisuje situaciju u kojoj se promjene događaju tako postupno i polako da ih žrtva, osoba, grupa, društvo, ne primijeti na vrijeme, na kraju završe u katastrofalnoj situaciji. U pitanju je namjerna strategija gdje se uvode male, naizgled bezazlene promjene, a zatim se postupno povećava pritisak ili ograničenja. Žrtva se navikne i ne pobuni se na vrijeme, a kad shvati opasnost već je prekasno, skuhana je.
Nova praksa na mala vrata
Posve konkretno, o kakvome identitetu sud govori kad je temeljno ljudsko dostojanstvo pogaženo svođenjem djeteta na – proizvod po narudžbi. A žene na utrobu za iznajmljivanje. Sud je na prvo mjesto stavio administrativnu problematiku temeljenu na upis u maticu rođenih, sva prava i identitet dijete crpi iz OIB-a, dakle prebivalište, zdravstveno osiguranje, vrtić, jaslice, školu, putovnicu, osobnu iskaznicu, socijalna prava, pravni identitet i sl. Bez te osnove dijete bi bilo ‘nevidljivo’ za sustav.
Međutim, sad imamo drugačiju situaciju, po kojoj je Ustavni sud otvorio vrata praksi da bilo koji hrvatski državljanin ode u bilo koju zemlju u kojoj je surogatstvo zakonski dozvoljeno, te se nakon povratka pozove na odredbu po kojoj je dovoljno da je jedan roditelj državljanin, i slijedom logike, sva djeca rođena na taj način moraju biti upisana u matične knjige. Ukratko, sud je legalizirao surogatstvo na način da ga nije legalizirao izravno.
Ako u odluci piše ‘ne možete kazniti dijete tako što ćete ga učiniti pravno nevidljivim u zemlji u kojoj živi i gdje ima hrvatskog roditelja’, istodobno piše ‘sva djeca koja su rođena na taj način, nakon DNK analizom utvrđenog očinstva, moraju biti upisana u matične knjige’. I što se onda može očekivati osim da mnogi, koji na ovaj krajnje neetičan način žele imati djecu, pohitaju u neku od država gdje je to dozvoljeno, od bogatih poput Kanade, Kolumbije, UK, Grčke ili dijelova SAD-a, do siromašnijih s nereguliranim sustavima, poput Ukrajine, Gruzije, Nigerije, Indija ili Tajlanda. Ne postoji nikakav način ili zakonska odredba da se to bilo kome zabrani.
Pravo djeteta ili nešto drugo
Naravno kako nitko ne bi imao ništa protiv kada bi doista bila riječ tek o pravu djeteta. Da se iza tog narativa ne skriva opasna, neetična i neljudska praksa, s nesagledivim posljedicama. Surogatstvo posljednjih godina raste praktički eksponencijalno. Na zapadu je sve više u upotrebi termin ‘farma djece’, ‘baby farm’, ili ‘farma beba’, ‘tvornica beba’, ‘baby factory’, koji se koristi upravo za opisivanje ovog novonormalnog fenomena.
To nije samo hiperbola, ako je riječ o praksu po kojoj se žene drže u zatvorenim uvjetima, masovno oplođene, koje nose djecu na narudžbu, a bebe se predaju kao proizvod, onda je to ništa drugo nego svojevrsna farma. Naravno kako (još uvijek) iz kataloga nije moguće naručiti dijete s točno određenim karakteristikama, plava kosa, visina 180 cm, IQ 140, sportski tip itd. ali u najgorim oblicima komercijalnog surogatstva vrlo često izgleda upravo tako: kao industrija koja proizvodi djecu na narudžbu, i to s elementima masovne proizvodnje.
Moderno robovlasništvo
Posljednjih godina stotine žena permanentno, dok mogu, nose djecu za klijente iz cijelog svijeta, žive u ‘klinikama’ ili u hotelima pod strogim nadzorom, kontrolirana im je prehrana, zabranjen im je izlazak, a moguće je naručivanje po specifikaciji i donora iz kataloga: visina, rasa, obrazovanje, boja kose/očiju, hobiji, spol embrija. A nakon svega slijedi i najgrozniji moment: odvajanje djeteta od majke, odmah nakon rođenja.
Dijete se predaje naručiteljima u roku od sat-dva, žena koja je rodila dijete putem surogatstva potpisuje odricanje, a cijena po ‘proizvodu’ varira, trenutno je od 30 do čak 150 tisuća dolara po djetetu, više za blizance, trojke ili ‘posebne zahtjeve’. U tom slučaju cijena znatno raste. Obično se iskorištavaju, odnosno eksploatiraju, žene koje žive u ekstremnim uvjetima siromaštva, plaća im se 10–20% ukupne cijene djeteta. Djeca s Downovim sindromom ili invaliditetom ‘odstranjuju’ se.
Praksa u drugim zemljama
Pogledajmo malo situaciju u onim državama koje su bile benevolentnije prema surogatstvu. U Ukrajini postoji tvrtka ‘BioTexCom centar for human reproduction’, koja posjeduje mnoge žene u hotelima gdje se događaju masovni porodi, bebe čekaju u inkubatorima/hotelskim sobama da ih preuzmu. U Indiji, prije zabrane 2018.–2021. ‘Anand’ i druge klinike držale su žene u dormitorijima, spavaonicama, gdje se masovno rađa za strane klijente. U Nigerija je klasičan ‘baby factories’, djevojke zatvorene, prisilno rađaju, bebe se prodaju. Gruziji je uvezla veliki broj Tajlanđanki , nakon što su regrutirane zatvorene su u kućama u Tbilisiju, prisilno im vade jajne stanice (‘egg and baby farm’).
U Tajlandu je poznat slučaj Mitsutoki Shigeta, radi se o slučaju 13 beba jednog muškarca. U SAD-u cvjeta podzemna industrija, kineski parovi koriste ‘rent-a-womb’, ili dovode žene, klasičan ‘baby farms’, a poznat je i slučaj para s 21 djetetom iz surogatstva u gradiću Arcadia. U Kini naročito mnogi bogataši pribjegavaju praksi, utvrđeno je kako neki imaju i preko stotinu djece preko surogatstva.
Eksploatacija žena
Zaključno, surogatstvo, posebno komercijalno, moralni je kriminal i duboko neetičan sustav, upravo zbog eksploatacije žena i traume od oduzimanja djeteta. Ovo nije samo mišljenje ‘konzervativaca’ ili Crkve, nego i međunarodnih tijela poput UN-a, koji surogatstvo 2025. izjednačio s nasiljem nad ženama i djecom. Eksploatacija žena, koje se tretiraju kao ‘najamna maternica’ ili ‘pećnica za bebe’, termini koji se koriste u industriji, ponižavaju i komodificiraju i psihu i tijelo žene.
Većina tih žena dolazi iz siromašnih zemalja, gdje ih ekonomski pritisak prisiljava na ugovore, regrutiraju ih lažnim obećanjima poput ‘legalan posao u inozemstvu’, zatvaraju u kuće/hotelske sobe, oduzimaju im putovnice, kontroliraju prehranu i kretanje. To je ništa drugo nego suvremeno ropstvo i trgovina ljudima. O zdravstvenim rizicima zbog višestrukih trudnoća, prisilni pobačaji ako dijete ima ‘defekt’, hormonoterapije bez punog informiranog pristanka, ne treba nit govoriti. Sve to žene dovodi u teške dugoročne posljedice, od neplodnosti do depresija i PTSP, često s tragičnim posljedicama.
Primjeri celebrityja
Stoga se Odluka ustavnog suda čini krajnje kontroverznom, mišljenja su podijeljena, dojam je kako je trebalo ipak puno bolje odvagnuti prije konačne odluke. Sad je situacija takva kakva jest, ostaje nam strepiti nad mogućim neetičnim scenarijima, a jedan od nemoralnijih je činjenica da ovu pošast u zadnje vrijeme koristi sve više zvijezda i bogataša, jasno kako svoje tijelo ne bi ‘upropastili’ rađanjem djeteta.
Najčešće je anomalija popraćena novinskim objavama kojima se slavi ‘predivan put do roditeljstva’, ali veliki dio javnosti reagira bijesom ‘zašto ne usvoje? ‘Zašto neka siromašna žena riskira život za njihov hir?’ ‘Ovo je kupovina djece.’ Kim Kardashian, Priyanka Chopra&Nick Jonas, Cameron Diaz, Nicole Kidman, Paris Hilton, Chrissy Teigen, Elton John, Neil Patrick Harris, Naomi Campbell, Ricky Martin, Cristiano Ronaldo, Sarah Jessica Parker&Matthew Broderick , Tyra Banks… popis je dugačak.
