Tko želi fizički obračun na ulicama Hrvatske?
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 15 Veljača 2026 13:09
A mislite li tako izazivati cijeli hrvatski narod kojemu očito ne pripadate, sve dok nekome branitelju ili žrtvi Domovinskoga rata kojem su ubili cijelu obitelj, ne pukne film pa nekoga od tih mrzitelja Hrvatske, tih buldoga u dobrim stanovima, tih histeričnih baba (same se tako zovu!) ne opauči po labrnji, kako bi rekli u našoj ravnoj Slavoniji? Eeee, onda bi to bio casus belli! To vi izazivate i čekate! To mislite potaknuti?
„Cijeli sam život proveo pod komunističkim režimom i reći ću vam da je društvo bez ikakve objektivne pravne ljestvice doista strašno. Ali društvo koje nema druge ljestvice osim pravne, također je manje nego dostojno čovjeka… Kad god je tkivo života ispleteno od legalističkih odnosa, stvara se ozračje duhovne osrednjosti koja paralizira čovjekova najplemenitija htijenja.“ (Aleksandar Solženjicin: Podijeljeni svijet, govor na svečanoj dodjeli diploma, Sveučilište Harvard, 8. lipnja 1978.)
Kao nestručnjak za pravna pitanja ne ulazim u polemike koje ovih mjeseci razapinju hrvatske mozgove da se odrede je li Plenković prekoračio pravo ili nije kad se postavio supremativno prema gradonačelniku grada Zagreba. O toj temi raspravljali su strastno i žustro svi mogući faktotumi od kumrovečkih pravnika tipa Kosor do velikana pravne znanosti gospođe Benčić. Njihove izjave, kažu neki profesori pravne znanosti s fakulteta, ne možemo uzeti u ozbiljno razmatranje unatoč supsidijarnim nastojanjima pravnih odnosa u EU jer… i td.
Ostajemo vrlo sumnjičavi oko tumačenja koja počinju izbezumljenim buldog-diskutantima koje najradije pozivaju na N1 kako bi se podržavali uvijek isti narativi: sve je to ustašluk (ovo osobito rabi otrovna i histerična Dalija), sve je to fašizam i nacizam, sve je to repriza NDH i tome slično. U tumačenju sukoba dvojice ovnova na brvnu došlo se dotle da je u pitanju i Hrvatska Država, jer je izvršen državni udar!!!
A kada se otvori izvorni uzrok svega sukoba u Državi Hrvatskoj unatrag sve do početne točke a to je Hipodrom, onda se vidi da je u pitanju posve drugi razlog toga uzavreloga glasnog buldoškog keženja zuba. Ni jednome prednjaku izvršne vlasti, ni Tomaševiću ni Plenkoviću, nije stalo do jedne jedine činjenice: Hrvatske Države. Ne da ju ne vole, jedan ju čak otvoreno mrzi, a drugi nema srca za nju. Tomašević i njegovi pajdaši Hajdaši i ostali, u mreži Možemo i SDP, zajahali su hrvatski glavni grad nogama svih rodnih vrsta na najvećoj kasi, zagrebačkoj kasi. Novca u izobilju, znanja da se upravlja gradom – nikakva. Kako je tužno da građani, Građani Urbani, nisu primijetili kako njihov izbor, gospodin Tomašević nema radnoga staža nego će mu prvo radno mjesto biti upravo - gradonačelnik Zagreba!!!
I sve se događa legitimno: Gradska skupština grada Zagreba u kojoj moženovci imaju većinu, može donositi akte, podakte, odluke, priopćenja, izjave, preporuke i tko zna kakve dokumente jer oporba nema pravo ni mogućnost, osim ponekog pitanja, spriječiti donošenje tih dokumenata. docek bronca2Kakva je snaga tih dokumenata GS u odnosu na zakone i pravne akte Vlade – ne znamo. Vidimo da to ne znaju ni stotine pravnih „stručnjaka“ pa jedni kažu da je Vlada posve legalno odobrila nesretnom Thompsonu nastup na Trgu, a drugi smatraju da nije. A pravi uzrok gadnoga prijepora ostaje u grmu: samo tamo ne leži uplašeni zeko!
Gospodo, vi tražite u grmu (mrtvoga) ustašu u liku „zekoslava mrkve“, a kad tamo - kad razgrnete grm- stotine tisuća mladih koji pjevaju što ih grlo nosi! U grmu vrije, u grmu se na vatri domoljublja i vjere u Boga grije nova mladost koja je progledala. Progledala kao iz vica staljinističkoga: mačići u početku ne vide pa su komunisti, a kad progledaju, ode staljinizam u ponor odakle je izgmizao! Ode globalistička šarena laž: rodovi, elgebete dangube, udruge s lažnim umjetnicima, praznina i prljavština koja zagušuje istinu i Boga.
Ta mladost, kojoj se niste nadali, stigla je na domet one snage da preuzme vlast. Prepoznala je žrtvu branitelja, žrtve bleiburških Križnih putova, prepoznala simboličku vrijednost hrvatskoga barjaka, hrvatske povijesti, vjeru u Boga. Ona pjeva da nikada ne će izdati Boga, a malo dalje „hoćemo Boga za kralja svoga“! A vas hvata užas! Uspravio se rumeni drug na stražnje noge i poziva „vjernike“ u svojim redovima!!! Neka se suprotstave, valjda Crkvi koja kvari mladež?! Eno Rada čupa crvenu kosu jer se užasava što toliko mladih ide u crkve. Eno čudesnoga čuperka na glavi Benčićkinoj koji se vitla zrakom dok se urlici pronose gradom koji je „njihov“: ustaše, zašto vas nema na Trgu u Thompsonovoj pjesmi? (Pitali smo prije nekog vremena da nam dostave adresu ustaške stranke koju svi prozivaju, ali odgovora nismo dobili.)
O tome govori Solženjicin kada kaže da legalistička država može biti isto tako pogubna kao i komunistička jer zemaljski zakoni ne određuju bit čovjeka, njegova je esencija puno više i nadmašuje sve naše zakonike i sudove.
I sada se možemo vratiti na ono što je meritum stvari, na ono što je jedini i najveći uzrok naših stogodišnjih prijepora: na postojanje Hrvatske Države. Sav bojni poklič raznih jugonostalgičara želi obezvrijediti i po mogućnosti srušiti Hrvatsku Državu. Oni to potiču na razne načine. Plenkovićeva vlada u Ministarstvu kulture i medija ima osobu koja svako protuhrvatsko djelo proglašava umjetničkom slobodom i financira obilatim dotacijama. To čini i Tomašević u okviru gradskih ovlasti te bezbrojne tzv. udruge kao paukova mreža prekrivaju Zagreb. Na pitanje u Gradskoj skupštini na što su udruge potrošile novac, on odgovara da na to pitanje ne će, ili nije dužan, odgovoriti! Kao iz filma Krste Papića „Izbavitelj“: štakori u podzemlju proždiru obilne večere u doba opće gladi! Po danu su uobličeni u ljude, noću se s isturena dva štakorska zuba u podzemlju glavne biblioteke (zanimljivo: film je i sniman u podrumu i zgradi Nacionalne i sveučilišne knjižnice!), časte, a pri tom dogovaraju koga treba likvidirati. Djelo je Krsto Papić našao u pripovijesti Aleksandra Grina, ruskoga Židova koji je pisao alegoriju o komunizmu.
A što znači kad Hajdaš kaže: „Tome se moramo suprotstaviti ne samo politički, nego i praktično na terenu, unutar zajednica u kojima živimo“. Čemu tome? Vjeri? Ustašluku? Nacizmu? Možda i komunizmu koji se avetinjski pojavljuje na trnjanskim vatrama, i u povorkama koje nose crvene zastave i one s mrtvačkom glavom koja je poklala Vukovar i cijelu Hrvatsku?
Što znači praktično? Znači li to da se fizički nasrne na mladost koja pjeva? Da ih se batina i pendreči kao nas u komunizmu? Da ih se snima i privodi s lisicama na rukama? Da im se skidaju majice s natpisom ZDS? Da im se izbije koji zub, pogotovo ako je zlatan, kao što je to neki mesičar činio onomad?
A mislite li tako izazivati cijeli hrvatski narod kojemu očito ne pripadate, sve dok nekome branitelju ili žrtvi Domovinskoga rata kojem su ubili cijelu obitelj, ne pukne film pa nekoga od tih mrzitelja Hrvatske, tih buldoga u dobrim stanovima, tih histeričnih baba (same se tako zovu!) ne opauči po labrnji, kako bi rekli u našoj ravnoj Slavoniji? Eeee, onda bi to bio casus belli! To vi izazivate i čekate! To mislite potaknuti?
Varate se ovoga puta. Mladost je vatrena, ali i vjernički odgojena. Ono što nisu učinili u obitelji, čini onaj koga se bojite: nekada mladić s obale male rijeke Čikole, a danas uzor mladosti koja želi nešto više, onako kako je to želio i Solženjicin.
