Predsjedniče, šutnja je nekad zlato
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 16 Ožujak 2026 19:03
Dok se Banski dvori kroz kontakte s ključnim akterima poput Izraela i SAD-a nastoje pozicionirati u krug jasnih savezništava, s Pantovčaka nerijetko stižu tonovi koji destabiliziraju taj smjer, koketirajući s opasnim izolacionizmom ili nepotrebnim antagonizmom,
U eri globalne nestabilnosti i redefiniranja geopolitičkih saveza, hrvatska vanjska politika često nalikuje polju na kojem se lome koplja unutarnjih ideoloških razmimoilaženja umjesto da bude čvrst instrument nacionalnog interesa. Dok se Banski dvori kroz kontakte s ključnim akterima poput Izraela i SAD-a nastoje pozicionirati u krug jasnih savezništava, s Pantovčaka nerijetko stižu tonovi koji destabiliziraju taj smjer, koketirajući s opasnim izolacionizmom ili nepotrebnim antagonizmom, analizira dr.sc. Ivica Granić. U nastavku donosim analizu recentnih diplomatskih pomaka, ali i kritički osvrt na retoriku koja, zanemarujući povijesne lekcije dubrovačke diplomacije, riskira ugled države u trenucima kada je šutnja doista zlato.
“Prije par dana osvrnuo sam se na politički voluntarizam predsjednika države u kontekstu njegovih besmislenih (da li samo to) nastojanja kojima Hrvatsku uporno pokušava pozicionirati na mjesto američkih ili izraelskih neprijatelja.
Diplomatski kontinuitet i poziv Gideona Sa’ara
Stoga je kao pravo osvježenje došla vijest kako je Gideon Sa’ar pozvao Gordana Grlića Radmana u posjet Izraelu. To se dogodilo 14. ožujka, naime izraelski ministar vanjskih poslova na X-u je objavio kako je razgovarao sa svojim hrvatskim kolegom Grlićem Radmanom o razvoju rata protiv iranskog režima, uključivanju Hezbollah u sukob i sl. U istoj objavi Sa’ar je eksplicitno napisao ‘I invited him to visit Israel’, (na engleskom: ‘Pozvao sam ga u posjet Izraelu.’) To je dio telefonskog razgovora u kojem je Sa’ar izvijestio Grlića Radmana o napadima Hezbollaha na Izrael i širim događajima u regiji. Ranije su se njih dvojica već susretali, u ožujku 2025. Grlić Radman je bio u službenom posjetu Izraelu, zatim i u rujnu 2025, a Sa’ar je također bio u službenom posjetu Hrvatskoj, gdje su održali zajedničku konferenciju za novinare. Konkretan poziv u Izrael je najnoviji i izravno potvrđen od samog Sa’ara. Za sada nema naznaka kako je Grlić Radman prihvatio taj poziv, ali ne treba sumnjati kako će posjet biti realiziran.
Geopolitičko usklađivanje nasuprot ljevičarskom radikalizmu
U tom kontekstu svakako treba pozdraviti i smjer hrvatske politike stanovitog približavanja politici USA i Izraela, bolje kazati jasnijem usklađenju stavova, naravno ne na štetu Irana s obzirom na to da RH ni na koji način ne participirali u ratu. Umjesto suprotnih nastojanja mahom umjerene ili ekstremne političke ljevice, Antifa i dr. personificiranog u politici predsjednika države, koji uglavnom zagovaraju radikalno suprotne vanjskopolitičke stavove. Čak do te mjere da je upravo Sa’ar kritizirao predsjednika države, koji nas je ponosno okitio titulom otvorenih antisemita. Što to danas znači, ne treba posebno naglašavati.
Šutnja kao utočište i zaboravljena dubrovačka mudrost
Predsjednik države bi, očigledno, morao bolje naučiti jedan od temeljnih postulata političke komunikacije, koji kaže da ako nemaš što konkretno kazati onda najbolje da ništa i ne govoriš. Uostalom, i politika neutralnosti je politički dozvoljena. Iako nekorektna i često nepopularna barem može poslužiti kao zadnje utočište, ako ne hulja, onda barem netalentiranih političara. Koji, dok šute, onako zagledani u daljinu, često znaju ostaviti dojam mudrih i talentiranih, prikrivajući na taj način svoju potkapacitiranost. Ali, na žalost, many progovore te na taj način otklone svaku sumnju.
Šutnja je često majka mudrosti, uvaženi predsjedniče. Ili, kako bi u Dubrovniku kazali, ‘dok gori, ne zbori’. A kad smo već kod Dubrovnika, potpisnik ovog osvrta nikad neće shvatiti kako je moguće da moderna RH toliko malo, to jest nimalo, koristi mudrosti, znanja i iskustva stare dubrovačke diplomacije, koja je bezbroj puta i najteže krize uspijevala pretvoriti u najveće izglede. A sve imamo pred nosom, praktički na stolu, na pjatu. Ili na tanjuru, kako tko hoće.
